Kao što znaš iz moje priče, da ja mnogo volim da čitam knjige...I moj najbolji drug sa fakulteta tada, mi je dao tu knjigu da pročitam. mene je oduševila ta knjiga. I onaj deo tek o muškarcima..otvorila mi je oči po pitanju nekih stvari, zaista. A, i ja pomela blesa, šta da ti kazem...srce hoće šta hoće..i ja blesa, ne znam kada je dosta i kada treba stati i jednostavmno odustati..i en volim poraze, nisam stvorena da odustajem. Ne umem to , ali negde u dubini duše, znam da ja ne mogu uspeti u tome, da mi je zalud trud...a onda opet ustanem izjutra pa jovo nanovo, gde sebi kazem, ma hjde Jelenče, još samo ovaj dan, još samo ovaj tren, pa mozda ce bas sada da vidi, mozda baš sada se nešto ptomeni...i ja ne znam ili ne umem..i nekako sam uvek takve bezzvezne srece, koliko god se trudim, upinjem, ne vredi nista..