Mirođija

Poruke na profilima Najnovije aktivnosti Poruke O članu Blog

  • baštovančić se rodio 18.-og decembra...a upoznavanje...pa ja bila na letovanju u Kairu a on na jednom seminaru i slučajno smo se upoznali,i od prvog momenta je to bila neviđena strast...i nismo mogli da se odvojimo jedno od drugog,i eto to traje već 6 godina...mislim da se retko kome dešava ovakva ljubav,i veoma sam srećna što se to upravo meni desilo,odnosno nama....samo još da se sredi ova naša situacija i od mene srećnije žene neće biti...kako si ti?šta radiš?...inače jesi ti zaposlena,odnosno šta radiš u životu pored negovanja diiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiivnog cveća?...cmok...
    ma ovo stanje traje od 2007. pa ja ostala trudna,pa mali baštovan u decembru evo već 2 godine a papiri nikako da se srede,pa smo se zato odlučili na plan B,i sada radimo na tome...teško je stvarno kada smo tako razdvojeni,ali nada umire poslednja,pa ćemo već verovatno i mi uspeti da nešto sredimo...tebi želimo diiiiiiiiiiiivan dan...
    to je tako mila moja,tužna sam...sa mužićem se retko viđamo....nisu nam priznali venčani list,venčali se u Kairu 2007...ovde u Srbiji nisu priznali zato što kažu da je to versko venčanje(skroz nebuloze i gluposti,pa u Egiptu je to zvanično),a u Saudijskoj Arabiji(odakle je moj muž) zato što smo zaobišli protokol i nismo tražili dozvolu za venčanje koja je tamo obavezna...čak je i mm mislio da ako se ne venčavamo u Arabiji nego u nekoj drugoj zemlji onda to nije potrebno,ali ispalo da jeste...pa se sada vuku ti papiri,nikako da nam priznaju venčani list...on trenutno treba vizu da dođe za Srbiju,mi još uopšte nismo dobili vizu da odemo za Arabiju...i već smo popiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii od čekanja...sada je mm počeo da prebacuje sav svoj posao u Evropu i Dubai jer ne znamo uopšte kada će se to pitanje sa papirima rešiti i ne možemo više ovako...i to je naša priča..hvala ti na brizi...cmok..
    mila moja evo nas stigli iz Budimpešte...trenutno sam još ubedačena skroz,i ne mogu doći sebi,a i ne radim danas,pa imam puno slobodnog vremena,što mi ne prija...bilo bi bolje da radim punom parom i ne razmišljam...no biće bolje,samo da se malo sakupim od tuge..kako si ti?jesi baštovanila ovih dana?.....u Mađarskoj sam se baš prepala zbog pandemija H1N1...tamo ide sa maskama na ustima,zatvaraju neke škole...savetuju da se deca ne vode u vrtić...ma haos...baš sam se uplašila...
    jeste predivno,a imamo i puno prijatelja koje treba posetiti...samo što je kratko trajalo,danas uveče se vraćamo kući,što znači da se opet rastajemo sa mužićem na neko vreme...i baš sam tužna,biće suza svega uveče...nisam baš raspoložena...želim ti lep dan..
    u utorak uveče smo doputovali i ostajemo do sutra uveče...ako mužić uspe da promeni avionsku kartu onda do ponedeljka uveče,pošto sam saznala da sam slobodna u ponedeljak na poslu,pa da produžimo još jedan dan...potrefili smo super vreme,jeste hladnjikavo ali se dobro obučemo i taman za zezancije,šetnjice...bili u zoo vrtu,cirkusu,danas luna park,vozali se brodom na Dunavu,posetili neke prijatelje i tako...trebalo nam je malo ove uživancije...želimo ti diiiiiiiiiiiiiiiiiiiivan vikend...uživaj...
    a inače što se mog raspoloženja tiče,ja sam i dalje tužna ali se držim...dedi koji živi sa nama,i koji je mene u suštini odgojio dijagnosticirali su rak pluća,pa je krenuo na kemoterapiju pošto se ne može operisati,svaki dan ga vodim gore u Kamenicu,i baš mi je teško da vidim onog jakog,neustrašivog čoveka ovako bolesnog...e zbog toga sam tužna...ali ne smem pred njim da pokazujem,jer se i on brine...on brine što mi brinemo zbog njega,i tako se sve vrti u krug...možda da se svi jednom pošteno isplačemo bilo bi lakše...eh neću da ti kvarim raspoloženje,nažalost takve stvari se dešavaju,i najbolji ljudi kao što je on,ne mogu da izbegnu neke ružne stavri...a tebi želim lep vikend,odmaranje,i uživanje!
    eh draga moja mama uvek ustaje pre svog dečaka...koliko je on pre bio ranoranilac,sada je počeo da spava do 9...a mamu izbacuje krevet već u 6...ne treba mi puno sna,uživam u jutrima,pijuckanju rane kafice,imam jako nizak pritisak,pa mi treba vremena da dođem sebi,ne mogu da iskočim iz kreveta i krene dan...a i ovo je neki moj mali ritual...od jeseni jedino volim šareno opalo lišće,i ne smeta mi da čistim,prelepe su boje...ali vreme je užas...juče smo skupljali sa malim vragom lepo lišće,donosio mi je i pokazivao....juče mi je bio imendan,i od mame sam dobila predivne lukovice lala raznih vrsta..jedva čekam da ih posadim...a ruzmarin mi je počeo nenormalno rasti...unutra sada već džungla od gomile saksija i cveća...jedino još kale nisam mogla da unesem zbog kiše...ne mogu da stanem na zemlju da ih izvadim i presadim u saksije...
    jesam rekla da mrzim jesen?e pa mrzim jesen....ovo vreme jednostavno hoće da me dokrajči...i ovako sam meteoropata,pa još se sve nešto izdešavalo ovih dana i kod kuće,ma baš sam bljak...sve se skupilo,u piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii....je dnostavno već znam kada dođe jesen,našoj porodici uvek krene nešto naopako...rado bih preskočila...inače Gabriel i ja smo dobro,sada malo ranije stižem kući,pa još možemo i da uživamo malkice zajedno...jel i tamo pada?ne može se ni napolje izaći...mada sam ja i prošle godine obukla vragu kabanicu pa neka ide,jel je samo cvileo pored vrata...a inače ja sam ti ranoranilac,i uvek ustajem rano,izbaci me krevet,samo ako sam bolesna onda ostajem duže,a ni onda uvek..jednostavno me tera napolje...elem,trenutno ne mogu zbog ovog glupog vremena da slikam cveće,čak sam morala da zavežem hrizanteme jer je ova kiša sve slepila sa zemljom,bila sam očajna kada sam videla...a tebi želim lep dan u ovo tmurno vreme....
  • Učitavanje...
  • Učitavanje...
  • Učitavanje...
  • Učitavanje...
Back
Top