Jel ti ovo treba?
Jabučko ravnište je najveća planinska tresava na Staroj planini, a i jedna od retkih preostalih u ovom delu Evrope.
Prema IUCN (International Union for Conservation of Nature) kategorizaciji planinske tresave su veoma osetljivi ekosistemi gde su i najmanje promene abiotičkih i biotičkih faktora kobne (nestanak svega jedne do dve vrste rezultira njihovim totalnim nestankom). Pored toga, tresetišta su centri biodiverziteta i za njihovu zaštitu je odgovorna naša zemlja (Srbija) i po odredbama Direktive o staništima potpisane u Rio De Žaneiru 1992. godine. Kao tip vlažnog staništa koje ne može biti obnovljeno, Ramsarska konvencija (na osmoj konferenciji 2003. godine) identifikjuje tresetišta zajedno sa šumama mangrove i koralnim grebenima kao najosteljivija i najugroženija staništa na planeti usled čega je neophodna hitna i primarna aktivnost za njihovu zaštitu i konzervaciju (Global Review of Wetland Resources and Priorities for Wetland Inventory). Budući da je Jabučko ravnište tresava, njeno uništenje se kosi sa Ramsarskom konvencijom o vodenim staništima koju je Srbija ratifikovala i koju je dužna da poštuje. Ramsarskom konvencijom najstrože se štite tresavska staništa.
Prekršeni zakoni:
Izgradnja žičare i ski staza na Babinom zubu je prva velika ilegalna aktivnost i uništenje koje je urađeno na Staroj planini od strane Vlade Srbije (Ministarstvo za infrastrukturu i Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj). Tom prilikom je prekršeno 6 aktuelnih zakona Republike Srbije: Zakon o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“: Br. 47/2003 i 34/2006), Zakon o šumama („Službeni glasnik RS“: Br. 46/91, 83/92, 53/93, 54/93, 60/93 - izm., Br. 67/93, 48/94, 54/96 i 101/2005), Zakon o površinskim vodama („Službeni glasnik RS“: Br. 46/91, 53/93, 67/93, 48/94, 54/96 i 101/2005), Uredbu o zaštiti parka prirode Stara „planina“ („Službeni glasnik RS“: Br. 19/97), Zakon o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RS“: Br. 66/91, 83/92, 53/93 i 67/93) i Uredba o zaštiti prirodnih retkosti („Službeni glasnik RS“: Br. 50/93).
Park prirode „Stara planina“ se nalazi na listi važnih internacionalnih područja za ptice (IVA-Bird Life International, 1997), na listi važnih internacionalnih biljnih područja (IRA-PlantaEuropa, 2005), na listi primarnih područja za leptire u Evropi (RVA), na preliminaranoj listi za pogranična područja Bisofere pod zaštitom UNESKA (Man and Biosphere, UNESCO), na listi prioritetnih staništa za zaštitu pod Ramsarskom konvencijom (tresetišta), na Emerald listi (područje značajno za očuvanje evropske ekološke mreže), na listi pograničnih zaštićenih područja u okviru programa GREEN BELT (IUCN), na listi Pro geo geološkog blaga značajnih mesta u okviru Evropske asocijacije za konzervaciju geološkog nasleđa (od 2000), trenutno se vrši realizacija pograničnog projekta „Prekogranična saradnja kroz upravljanje zajedničkim prirodnim resursima – Promocija umrežavanja i saradnje između zemalja Jugositočne Evrope“ sa Bugarskom, preporučeno je za pogranični kooperativni projekat sa Bugarskom i nalazi se u grupi projekata Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope ReREP. Model prekogranične saradnje je preporučen kao rešenje generalne zaštite biodiverziteta, ali istovremeno i kao koncept “Park mira” čija je uloga učestvovanje u evropskoj inicijativi “Parkovi za život” i u Pan-Evropskoj strategiji za biološki i pejzažni diverzitet. Ovaj projekat je iniciran 1999. godine od strane Ministarstva za životnu sredinu Evropske Unije. Ovakav nacionalni i internacionalni status Stare planine proizilazi iz biodiverzitetskih konvencija koje je Srbija ratifikovala 2001. godine, Bonske konvencije (“Službeni glasnik RS”: Br. 102/07) i Bernske konvencije (“Službeni glasnik RS”: Br. 102/07), Ramsarske konvencije. Direktive za staništa Saveta evrope (Habitat) iz 1992, ProGeo iz 1995. godine i mnogi drugi internacionalni ugovori.