Jest' stvarno. Ispamovali smo temu pošteno.
Nego, da se vratimo na naš dijalog.

Iza svake ustanove stoji pojedinac. Igrom slučajeva, taj pojedinac ima moć da upravlja "masama".

Što se tiče časova srpskoga jezika

, the same with me. Možda ta tumačenja socijalno/društveno/ekonomske situacije mogu objasniti motiv stvaranja tog dela (nije možda, nego sigurno mogu

), ali teško da mogu da objasne emociju koju je umetnih hteo da prenese.
Hmm, muzika...
Beatles ruleZ.

No, to na stranu, nisam baš ukapirao ovo:
"Muzika jeste vrsta umetnosti, pa čak i kad ima gitare u njoj, ne?"
Ja lično smatram, bar je u mom slučaju tako... da ljudi slušaju ono u čemu se pronalaze.
Potpuno je tačno da danas stvarno postoji veliki izbor.
Zašto se neki ljudi opredeljuju samo za jedan to ne bih znao.
Evo, ja npr. slušam apsolutno bilo šta što odgovara mojim ušima (i stvarno uživam).
Od klasike, blues-a, jazz-a, rock-a, metal-a, do svakojake elektronske muzike kao npr. Drum'n'Bass, Electro House i šta ja znam kako god ljudi žele da nazivaju žanrove, sve do npr. Japanske, Španske ili bilo koje druge etničke muzike.
Ehh... sada... ako je istina da ljudi slušaju ono u čemu se pronalaze... Šta li sam ja onda?
PS, izvini što ti spamujem profil. Insomnia radi svoje.
