o, moj mužić, volim ga tako jako, tako jako, kako ne voli baš svako. on je mnogo mnogo divan, i njegovi džepovi su uvek puni raznih djidju midja pa mu se stalno smacaju pantalone, i on mnogo lepo čita i ima najlepše oči na svetu, i njega neki drug zove puškin, a ja sam vidovita i onda pogadjam šta radi i šta crta u toku dana i sve ja to pogodim. moj muž uvek ima neko voće u džepu i onda samo izvadi i - cap, pojede ga. ah, kako ja volim svoga muža, volim ga više od sunca i plavog neba, od ove kifle što je preda mnom, od flaše vode, od moje torbe, od kocke u sobi, od kamena na podu, volim ga više od mog mobilnog telefona i od drveća i od cveća,