"Krvotok mi se ubrza kad moj prst slučajno dirne njezine, kad nam se noge ispod stola sretnu. Bježim kao od vatre, ali me tajna sila ponovno tjera k njoj - hvata me vrtoglavica. U svojoj nevinosti, u svojoj prostodušnosti ona ne zna kako me ti mali dodiri muče. Kad u razgovoru stavi svoju ruku na moju ili mi radi veće uvjerljivosti svojih riječi dođe bliže, pa mi usne osjete nebeski dah njezinih usta, čini mi se da tonem, da me je poplavila oluja."
"Uzalud pružam ruke prema njoj kad se jutrom budim od teških snova. Uzalud je noću tražim po krevetu kad me prevari sretan, nevin san, u kojemu sjedim uz nju na livadi, držim joj ruku do usana i ljubim je tisuću puta. Kad pipam tako u polusnu po krevetu i usput se razbudim, oblije me potok suza u tjeskobi srca, pa neutješno plačem sluteći mračnu budućnost."
Goetheovi citati