faraonn

Poruke na profilima Najnovije aktivnosti Poruke O članu Blog

  • Vecernji sonet

    Potoku se prikradam i dajem
    Bele ruke, raspupela nedra.
    Znacu sutra da li da se kajem,
    Ove noci jabuka sam jedra.

    Pruzam ruku toj najvisoj grani,
    Ustreptalim srcem trazim spas.
    Nocas ceznja moju dusu hrani,
    Tama gusta skrila svaki glas.

    Korak zelje pritajeni slusam,
    Rumeno mi lice mesec skriva.
    Koje voce razbluda da kusam,
    Da osetim da ja jos sam ziva.

    Cekam zvezdu u uglu nebesa.
    Trazim odsjaj sarenih cudesa.

    Slovenska
    Dusa slovenska

    U zenice sam upijala
    dobrote plam
    istine sjaj
    snagom patnje
    moje dane opijala
    slutila kraj.

    U skute
    zelenih dolama
    prigrlila
    sva svanuca
    i bespuca.
    Cerga
    moja je kuca.

    U dusu svila
    i nisam krila
    osmeh dalekih stepa
    samo u njima
    ja sam drugacija
    lepa.

    U praskozorja umotala
    pozudu
    zapocela igru suludu
    i stala
    omadjijana
    grehom,
    grlenim smehom.

    U pehare sudbine
    dosipam istinu
    umesto vina.
    Opijam se recju
    to moja je
    sudbina.

    U srce sebi bodez
    bez milosti
    zabadam.
    Umesto da letim
    padam.
    Umesto da zivim
    stradam.

    U misao sam
    potpuno sebicno
    kao da je
    obicno
    upisala bozansko ime
    da se dicim
    time.

    U noc sam moju
    sve tisine skupila
    molitvu sapucem
    ne bih li se
    iskupila.

    U greh sam svoj
    oprost upisala
    slovima zlata
    slovima sjaja.
    Nisam postojala
    i nisam disala
    u trenu rodjenja
    ni casu moga
    kraja.

    Slovenska
    Pesma otkosa

    Sestra sam klasju zrelom poleglom,
    nestala u zenici crnoj, odbegloj.

    U zlatno obojena,naramak veselja nosila,
    zuto mi blistalo,ja se zrnom ponoslila.
    Uzvisila nebo nad klasjem rodnim,
    u vrisak se pretvarala na njivama plodnim.

    Kisu sam zemljici svojoj igrom prizivala
    ruke sirila,darove od srece tkala.
    Licem sam nebesima price kazivala,
    korakom srece ja srecu sam zvala.

    Otkosima sam radosna vlati krala
    cikom sam jutarnje magle dizala,
    da poklanjam umela,da grlim znala,
    kasnila,jurila,nasmejana stizala.

    U obzorjima purpurnim sretna se budila,
    stopa mi trag u veselje iskapan.
    Znam da sam volela , ja zivot ljubila
    cup prepun nadanja pronasla zakopan.

    Treptaj sam bila, tek treptaj radosti
    u lenje letnje veceri, mazne, vrele.
    Uzdah sam bila nemirne mladosti
    sudjenice me nesrecom proklele?

    Proklele bremenom teskog stradanja,
    otrov mi na usne krvave iskapale.
    Nisu pomogle suze,ni moja jadanja,
    da verujem nisu mi dale.

    To sam ja...
    NIje nikakav problm..samo si trebao levi klik, i sve zamarkiraš...desni klik, pa copy. Dodješ na moj profil i opet desni klik, pa paste. To je to.
    Aha...ovde si sakrio porukicu...:rumenko:
    Nikakav problem....evo, čitam. :)
    Hm...jao, gde me nadjoste sa ciljevima...pa ti znaš da sam ja cura krajnosti...ili volim ili ne volim, ili imam visoke coljeve ili ni ne započinjem...ja to ne umem, pola, po pola ili polovično. Ispaštam malo zbog toga, ali vredi. Nije nikaad kasno, da čovek krene za onim što želi. Ako smem pitati, koje su to godine, kada tako govoriš? :think: :sad2:
    ...Sunasce ,
    -da li sam dobro ? Dobro sam ali ne ide onako kako sam ja zivot zamisljao . Previse sam experimentisao sa njim...sad sam na stepenici kad se ne smije grijesiti ali sve ono sto smatram da zivot cini ono je uvijek pod upitnikom.
    Proslost sam uspio ostaviti iza ledja i ne -osvrtati se jer to je tako...pomalo mi se cini da covjek i ne moye drugacije osim sa ledjima i sa mislima , sve ostalo je fikcija i tolerancija .
    Sunasce , darago, nemoj nikad sebi postavljati predaleko ciljeve ili mozda je bolje jer kad se dostignu , dostizemo i razocarenja ...
    Samo naprijed i sa osmjehom a,- kako bi moje drago Sunasce, drugacije !!!
  • Učitavanje...
  • Učitavanje...
  • Učitavanje...
  • Učitavanje...
Back
Top