Malopre sam slušao jednu lepu pesmu, ganula me je i uzbudila, reči idu: Ja pripadam tamo gde nikoga nema, gde putevi teški ne vode do cilja, na koraku svakom ljubavi sam žedna, a prešla sam do sad bar hiljadu milja...Ref. Stojim na suncu, a ne greje me, najmanji sneg zaveje me, ni Bog mi dušu uzeo ne bi, a ja brinem kako je tebi...Ja pripadam tamo, gde večnu tišinu, prekidaju samo zvuci moga bola, gde i hladan vazduh miriše na tugu, gde ne vredim više od čoveka pola...