Upravo tako.
Nije caroban.
Sva snovidjena mastovitost je izostala.
Radnja je do te mere trivijalna da sam pozelela vristati od muke.
Cudim se Burtonu, napravio je film za decicu, a veliku decu ostavio nezadovoljenu.
Boje jesu lepe, pojedini motivi, ali sve je naopako, do beskraja izmenjeno.
Cak sam zanemarila i nepripadajuce likove (iako me jos uvek boli mesanje dva razlicita romana)
ali opor ukus je ostao u meni.
Ovo ostvarenje nije probudilo ushit.
A toliko sam ga cekala...
Cak sam rekla sebi da necu podsvesno praviti paralelu s romanom. Ipak jesam.
I zato je sve jos snaznije lazno.
Cak ni Sesirdzija nije Sesirdzija, nego... samo Dzoni.

To me zaista porazilo, od njega sam mnogo ocekivala.
Bela kraljica je iritantna do ludila, Crvena je ok, Helena je korektno iznela ulogu.
Ipak, i njoj nedostaje zestine koju Crvena kraljica ima, onog sumanutog besa i iracionalnosti.
Tvidldam i Tvidldi su bedni.
Martovski kunic je ok, a macak Cerekalo odlican.
