Ja sam ranije pisala pesme,pocela sam od malih nogu al to me je odavno pustilo.
Kasnije sam pisala price,ne s nekom narocitom temom i radnjom,uglavnom nisu ni imale radnju

,vec deo nekih mojih misli prenetih na papir.
Samo uzmem olovku i krenem,polako izbacim sve iz sebe i iskreno,osecam se lakse.
I to sam prestala,cuvam ih i dalje na gomili i citam kad mi dodje.
Imam na kompu neke pisarije koje su krenule naivno i iz ciste zajebancije,al pretvorise se u moj mali crni svet pretocen u slova.
Mogu tacno i da odredim priode svog zivota iz razlicitih delova,stvari koje su mi se tad dogadjale.
Ili nisu,ne mora nesto da ti se desava u zivotu da bi pisao.
Uvek se desava u glavi.
Zdravo je to.
Sto se tice knjizevnosti,svaka cast,nije ti to uopste los izbor.
Pokusaj prvo na Fdu,pa ako ne uspe,probaj tu drugu opciju.
Dobro razmisli pre toga dal stvarno hoces to da ti bude zivotni poziv,eto ja sam upisla biologiju i skoro bas odustala,veruj da znam o cemu pricam.