Po meni, priča o Dingu ("Pas koji govori" ako se ne varam) je jedan od najlepših i najtužnijih delova knjige...
Pa, taj avatar bi valjda trebao biti smašan... samo ja ne shvatam taj humor... odmah sam zamislila bebu koja sedi i plače, dok je izgrebana po licu...
E sad, mačka napada bebu (iz straha?), što sigurno Dingo ne bi učinio Andiju. A i ja Andija zamišljam sa dugom, crnom kosom, koja je gusta i uvek čupava, neukrotiva, a beba je ćelava (eventualno plave kose).
