Nazirem stav o tome da je subjektivnost osnovni razlog pothranjivanja novih lazi. Objektivno gledajuci, vidim toleranciju ali je ne razumem, prastanje ali ga ne odobravam (smatra se dobrim ali je nekada nemoguce), sklonost razgovoru i razmeni misljenja i to postujem, potrebu za razumevanjem stvari iza i ispod i to cenim...i koliko iza svega toga stoji istina ako je onaj kome je ovo upuceno u stanju da se izbori protiv svojih lazi?