Nad ravnicom stomaka -Zal Kopp
Nad ravnicom svog stomaka imaš mene,
da hodam tvojim tijelom i da se medom sladim,
da te mekim dodirima u poljupcima smirim,
i da obilazim dolinu tvoje nježne duše.
Kako mi se približavaš sjajem grudi,
tako kroz mene prolazi pogled čežnje,
zavodi i među nogama rastvara strasti,
a kroz kosu tvoj osmjeh uzdahe plete .
Nikako ne prestajem, jer me trebaš,
iz daha me zoveš i ja kao rastočena mjesečina
klizim tijelom i ulazim u tebe,
gdje moje sjeme tvoj topli tok prati.
Spremam u tvoje srce moje osjećaje
i cijelog sebe žudnjom privijam na njedra,
pa te drhtanjem svojih želja uznosim na nebo,
jer je tamo tvojim bedrima izvor slasti.