Viteže moj....

( Ako te ikada sretnem ne čitaj mi poeziju svoju
Kazniću te prvom prilikom ma, čim te upoznam!
a sve zbog krvavih slova..i kofe suza što prolih
toliko ću te grliti i malim šakama stiskati do upijanja
to misao neće imati nameru da procuri iz te lude glave
niti će reč dobiti šansu da se oglasi od mojih poljubaca.
otkopčaću sa grudi sva proleća i leto ću okovati u tople namere
i radovanja svakog mesta na telu tvojem sve do detinjstva i
ljuljaški nebeskih da dotaknemo oblak i to onaj sa kojeg
prosejavamo zvezde i belom čokoladom sladimo život
Ako te ikada sretnem , ne čitaj mi poeziju svoju
pobuniću podzemlje i celu vasionu i zabraniti san
zaustaviću sve letove očajanja i podmornice slutnji
i strahove proterati na mesec, neka on svaku noć izgori
do kostiju nove zore i neka oglodje ostatke kajanja
Ako te ikada sretnem, pogledaj me i samo zaroni.
Pa probaj sada da umreš bez mene, ako smeš!
APČ
07.mart 2011-