...moglo bi to Ljubav biti...

...
539649_365293403509720_28775713_n.jpg

...kako da sretem
ono što ne postoji
koje na trenutke samo
čvrsto stoji
oboji sve i svemu boju daje
i palicom čarobnom
otvara i zatvara vidike
otvara i zatvara dugine
i sve
druge slike
...nje nema
ona samo kao izmaglica
baci mi crvenilo
preko lica
i kao lokvice poslije kiše
zadoji me ozonski
i jorgovanski zamiriše
sačeka da me zadoji
i onda počinje njen ples
koji vodi u ponore sebe
ili odvode me u ponore
...to su nijema usta
bez jezika govore
jezikom lažu
očima muti vid
...i najzad odluči
da nas napusti
da se ne muči
nedostojno postupi
najdostojnije dolazeće
i sobom odnese sebe i naše
Proljeće...
...proljeća ima više
ali ih brišu
sve nove i nove kiše
...i kao uspavanka odleprša
da nikad ista
ne dodje više...
 
Kliknite za proširenje...
" Ljubav...Raznih ljubavi ima,
malih, velikih
kratkih, dugih
srecnih, nesrecnih
ostvarenih, neostvarenih...
dugacak bi bio red...

Neke postaju legende
o drugima pisu romane
trece opet, u neku pjesmu udju
ili ih dobar reziser
utka na filmsko platno...

Sa druge strane su one
tihe...neznane...
ostale skrivene u nekom
nevidljivom kutku duse
nosene oblacima toplih kisa
zastale na rasirnom dlanu sanjara
da nestanu i jave se nezvane...
za nijansu svjetlije...toplije
za oktavu snaznije...

U medjuvremenu
zive neke druge ljubavi,
neke druge usne ostavljaju trag
na uzavreloj puti
obasjanoj mejesecinom
prosutom vatrom fosfora,
onako usput, sagorjevaju srca...

Ruka u ruci i
isprepleteni prsti lazljivih
statista
igraju svoj prljavi ples,
ples ljubavi u medjuvremenu...

Oci se stapaju s pejzazem
sarenih polja pozude,
uljuljkana postelja
usput izgradjenih baldahina
baca sjenu nesigurnih koraka
na slucajan bljesak munje
nekih zaostalih gromova...

I kao klica zaraze
nikad neiskorijenjena
ljubav...ona skrivena
od sebe, od dana,
od prljavih usta ljubomorne zene,
povrijedjene muske sujete
ega tastine...
pojavi se ljubav...cista i gola
pred nama samima
u nasim najskrivenijim odajama
zasljepljujucim bljeskom
neugasenih vulkana...

Stojimo pred njom...pred sobom...
nemocni za rijec
mali za korak
slabi za djela
izgubljeni za, vec davno,
predane bitke...

Stojimo...uplaseni sapatom lahora
zarobljenog u imenu...ljubav...
imenu naseg nekad
naseg sad
naseg sutra...

Uzmicemo
bjezimo
drhtimo
smijemo se i placemo
sirimo ruke
ali ne grlimo
plovimo morima
ali brodove ne mjenjamo
zalimo
kajemo se
ali iza zidova sigurne tvrdjave
ostajemo...
nemocni pred golgotom
prljavi pred cistotom...

Da...raznih ljubavi ima,
onih sa vatrom
i onih prepunih dima
i onih sto nikad ne planu
jasno
sto samo iskra tinja,
iskra sto svakog casa prijeti
da postane neugasena buktinja..."

...mogla bi to bit'...
 
...Pustinjakinjo
sve ti bogato bilo
i neka bude
...toliko imaš ljubavi u sebi
i oko sebe
i ako nije tako
tako je...
...tvoje rijeke
bilo koju pustinju
ocvjetaće
oaziti
ali
na sebe moraš paziti
jer kad neko
tako o ljubavi piše
njemu i riječ napisana
miriše...
...zaista ,-m i r i š e ...
 
...Nr.7,
...tišinom
tamo gdje bilo
ili da bude
...nemoć postoji samo za one
koji nemaju snove
ili su uspavano rodjeni
...vesla u ruke
nikad
prstima zaparaj
valove i kamenjare
oko galebova...
...inat i prkos
to su roditelji
svakom proljeću
a cvijeće je nagrada
samo za one koji
san i javu
ne odvajaju...

Tol,
...samo ti možeš Tumnopoteh_a
ovako baciti i ošamariti
ako ga snadje
ovo što ga
snalazi...
 
Vidi Iris , ja u 90% slučajeva komentarišem ovako:
:klap::klap::klap:

A slike nikako da skapiram kako se postavljaju.
Sve OK. al' ostanu malecke.
Nisam u klasi TOL. Orfeja. Miškonija, b.g.d.Lady... da ne nabrajam
Par prijatelja mi je poslalo uputstvo, pa valjda ...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top