Tebi su smešni moji stihovi
a mene izludjuju tvoji hirovi
koji se posle svakog tvog kajanja množe.
To samo ljubav oprostiti može
Tebi su čudna moja shvatanja.
Zar stariji čovek ne može da sanja?
Šta onda tvoje ruke traže oko moga vrata?
Izvini al ja nisam tvoj pokojni tata.
Tebi su smešni moji idoli
a ja još žmurim na tvoj ponos oholi.
I opet se kaješ do boli
a hrabrosti imaš da me pitaš:da li te volim
Milan Višnjić
a mene izludjuju tvoji hirovi
koji se posle svakog tvog kajanja množe.
To samo ljubav oprostiti može
Tebi su čudna moja shvatanja.
Zar stariji čovek ne može da sanja?
Šta onda tvoje ruke traže oko moga vrata?
Izvini al ja nisam tvoj pokojni tata.
Tebi su smešni moji idoli
a ja još žmurim na tvoj ponos oholi.
I opet se kaješ do boli
a hrabrosti imaš da me pitaš:da li te volim
Milan Višnjić