Zaista je želela da ovo ne bude još jedna ista trivijalna priča. Ali...
Upoznali su se, prošetali tako par puta.
On joj dao par komplimenata, ona njemu par kezova.
Dogovorili su se da izađu opet.
Sve je indiciralo da će se zbiti zanimljive stvari među njima. Ona je bila prosto očarana njegovim zrelim šarmom, intelektom i rečitošću. ,,To je čovek za mene'', kazala je.
I mogla je da odahne, jer je konačno našla ono što je oduvek tražila.
Sve više vremena su provodili zajedno: išli su na duge izlete u prirodu, odlazili na koncerte i u pozorište...
Jednom su se dogovorili da autom stignju do obližnjeg izletišta.
On, kao i svaki džentlmen, trudio se da i dalje održi tu svoju notu.Pričao je sve vreme i hvalio ju je.
A ona je cvetala... Kao i svaka žena.
A onda, odjednom.... Čulo se jedno pfffffffff.
Pukla mu guma! U svom stilu je izašao da sredi stvar. I predomislio se.
Njegova leđa ne bi izdržala takav napor.
Onda se ona latila posla, nije bilo druge.
A on je filozofirao i hvalio njenu lakoću rada sa dizalicom i pumpom, pri tom ni ne setivši se da pomeri svoje sokratovsko dupence iz kola.
I dok je sunce sve jače peklo,a ona zapinjala, a on razglabao o starogrčkim filozofijama i sunčevim pegama, dodajući zgodnu opasku da je rad od čoveka stvorio majmuna, situacija je prekipela.
Obrisavši znojavo čelo, prvo se pitala da li je dobro čula zadnju rečenicu i uverivši se u njenu istinitost, lakim pokretom je makla dizalicu ispod auta. Sokrat je ispao iz kola i hteo to ili ne, morao je da oseti ukus prašine u ustima i da zanemari svoju kostobolju i lati se rada. I tada osetio se kao majmun iz gorepomenute sentence. Što zbog kostobolje, što zbog svoje glupave filozofije.
A ona... Pa pokupio ju je neki tip kad je stopirala do grada. Ali to je već druga priča.
Upoznali su se, prošetali tako par puta.
On joj dao par komplimenata, ona njemu par kezova.
Dogovorili su se da izađu opet.
Sve je indiciralo da će se zbiti zanimljive stvari među njima. Ona je bila prosto očarana njegovim zrelim šarmom, intelektom i rečitošću. ,,To je čovek za mene'', kazala je.
I mogla je da odahne, jer je konačno našla ono što je oduvek tražila.
Sve više vremena su provodili zajedno: išli su na duge izlete u prirodu, odlazili na koncerte i u pozorište...
Jednom su se dogovorili da autom stignju do obližnjeg izletišta.
On, kao i svaki džentlmen, trudio se da i dalje održi tu svoju notu.Pričao je sve vreme i hvalio ju je.
A ona je cvetala... Kao i svaka žena.
A onda, odjednom.... Čulo se jedno pfffffffff.
Pukla mu guma! U svom stilu je izašao da sredi stvar. I predomislio se.
Njegova leđa ne bi izdržala takav napor.
Onda se ona latila posla, nije bilo druge.
A on je filozofirao i hvalio njenu lakoću rada sa dizalicom i pumpom, pri tom ni ne setivši se da pomeri svoje sokratovsko dupence iz kola.
I dok je sunce sve jače peklo,a ona zapinjala, a on razglabao o starogrčkim filozofijama i sunčevim pegama, dodajući zgodnu opasku da je rad od čoveka stvorio majmuna, situacija je prekipela.
Obrisavši znojavo čelo, prvo se pitala da li je dobro čula zadnju rečenicu i uverivši se u njenu istinitost, lakim pokretom je makla dizalicu ispod auta. Sokrat je ispao iz kola i hteo to ili ne, morao je da oseti ukus prašine u ustima i da zanemari svoju kostobolju i lati se rada. I tada osetio se kao majmun iz gorepomenute sentence. Što zbog kostobolje, što zbog svoje glupave filozofije.
A ona... Pa pokupio ju je neki tip kad je stopirala do grada. Ali to je već druga priča.