- Poruka
- 292
Zločini komunista nad Srbima u Crnoj Gori
Ko je u četvrtak 3. oktobra 2002. godine gledao Prvi program Crnogorske televizije, mogao se još jednom uveriti da je Crna Gora, na žalost, poslednji bastion komunizma u Evropi. Pored redovnog prikazivawa starih partizanskih filmova i inrtervjua sa "velikanima" komunističkog pokreta, televizija Crne Gore je sada emitovala i dokumentarnu emisiju o partizanskom komesaru Ljubi Čupiću, jednom od učesnika tzv. levih skretanja u Crnoj Gori, u zimu 1941\42. godine. čupića su aprila 1942. zarobili četnici Baje Stanišića, koji su ga potom predali kvislinškoj upravi u Nikšiću. Javno je osuđen i streljan. Prilikom izlaska iz sudnice, Čupić je fotografisan i ta fotografija je odmah objavljena u listu "Pakao ili komunizam u Crnoj Gori", pored mnogih drugih snimaka dželata i njihovih žrtava. U ovom listu se vidi kako su se mnogi komunisti smejali smrti u oči, a najviše se smejao upravo Čupić. To je bio motiv ekipi televizije Crne Gore da o njemu napravi dokumentarni film, prikazujući ga kao heroja. Naravno, u filmu nije prikazan nijedan od snimaka preko 1.000 unakaženih žrtava komunizma u Crnoj Gori, među kojima je bilo i dece i staraca. Rečeno je samo da se Čupiću sudilo zbog - borbe za slobodu! Tako eventualni neupućeni gledaoci nisu mogli da proniknu u suštinu Čupićevog smejanja u kameru. Naime, on je bio jedna od osoba kojima je komunizam blokirao osećaj griže savesti i koje su zato sa elanom učestvovale u masovnim zločinima. U Čupićevom smejanju, nasuprot onome što tvrdi televizija Crne Gore, vidi se, zapravo, koliko je komunizam opasna ideologija. Zato pravo pitanje glasi: nad koliko pogibijenih nevinih žrtava komunizma se on prethodno smejao| Poznato je da su komunisti posle masovnih zločina pravili "narodna veselja". Primoravali su, pored ostalog, rodbinu svojih žrtava da igra kolo na njihovim leševima. Zato se knjiga dr Save Skoka, koji je u ono doba takođe bio partizan, zove "Krvavo kolo hercegovačko". Ovde objavljujemo zbirku fotografija žrtava komunizma u zimu 1941/42. u Crnoj Gori, koje su pod režimom Mila Đukanovića i dalje zabranjene. Ove fotografije spašene su tako što ih je engleski pukovnik Vilijem Bejli, šef britanske misije pri Vrhovnoj komandi generala Draže Mihailovića, 1944. godine odneo iz Crne Gore. Bejli je potom fotografije predao kralju Petru Drugom u Londonu, a kralj Petar ih je dao majoru Nikoli Bojoviću, komandantu 1. durmitorske brigade, koji se, po izlasku iz nemačkog logora 1945. godine, nastanio u Lutonu kraj Londona. Major Bojović je snimke ostavio svom sinu, dr Radmilu Bojoviću iz Beograda, uz želju da ih najpre objave "Pogledi". Najveći deo iz ove zbirke "Pogledi" su objavili u "Albumu srpskih četnika generala Draže Miahailovića", drugi tom.
__________________________________________________________________________
Tekst i slike na sledecoj stranici:
http://www.pogledi.rs/galerija/jame/index.php
Ko je u četvrtak 3. oktobra 2002. godine gledao Prvi program Crnogorske televizije, mogao se još jednom uveriti da je Crna Gora, na žalost, poslednji bastion komunizma u Evropi. Pored redovnog prikazivawa starih partizanskih filmova i inrtervjua sa "velikanima" komunističkog pokreta, televizija Crne Gore je sada emitovala i dokumentarnu emisiju o partizanskom komesaru Ljubi Čupiću, jednom od učesnika tzv. levih skretanja u Crnoj Gori, u zimu 1941\42. godine. čupića su aprila 1942. zarobili četnici Baje Stanišića, koji su ga potom predali kvislinškoj upravi u Nikšiću. Javno je osuđen i streljan. Prilikom izlaska iz sudnice, Čupić je fotografisan i ta fotografija je odmah objavljena u listu "Pakao ili komunizam u Crnoj Gori", pored mnogih drugih snimaka dželata i njihovih žrtava. U ovom listu se vidi kako su se mnogi komunisti smejali smrti u oči, a najviše se smejao upravo Čupić. To je bio motiv ekipi televizije Crne Gore da o njemu napravi dokumentarni film, prikazujući ga kao heroja. Naravno, u filmu nije prikazan nijedan od snimaka preko 1.000 unakaženih žrtava komunizma u Crnoj Gori, među kojima je bilo i dece i staraca. Rečeno je samo da se Čupiću sudilo zbog - borbe za slobodu! Tako eventualni neupućeni gledaoci nisu mogli da proniknu u suštinu Čupićevog smejanja u kameru. Naime, on je bio jedna od osoba kojima je komunizam blokirao osećaj griže savesti i koje su zato sa elanom učestvovale u masovnim zločinima. U Čupićevom smejanju, nasuprot onome što tvrdi televizija Crne Gore, vidi se, zapravo, koliko je komunizam opasna ideologija. Zato pravo pitanje glasi: nad koliko pogibijenih nevinih žrtava komunizma se on prethodno smejao| Poznato je da su komunisti posle masovnih zločina pravili "narodna veselja". Primoravali su, pored ostalog, rodbinu svojih žrtava da igra kolo na njihovim leševima. Zato se knjiga dr Save Skoka, koji je u ono doba takođe bio partizan, zove "Krvavo kolo hercegovačko". Ovde objavljujemo zbirku fotografija žrtava komunizma u zimu 1941/42. u Crnoj Gori, koje su pod režimom Mila Đukanovića i dalje zabranjene. Ove fotografije spašene su tako što ih je engleski pukovnik Vilijem Bejli, šef britanske misije pri Vrhovnoj komandi generala Draže Mihailovića, 1944. godine odneo iz Crne Gore. Bejli je potom fotografije predao kralju Petru Drugom u Londonu, a kralj Petar ih je dao majoru Nikoli Bojoviću, komandantu 1. durmitorske brigade, koji se, po izlasku iz nemačkog logora 1945. godine, nastanio u Lutonu kraj Londona. Major Bojović je snimke ostavio svom sinu, dr Radmilu Bojoviću iz Beograda, uz želju da ih najpre objave "Pogledi". Najveći deo iz ove zbirke "Pogledi" su objavili u "Albumu srpskih četnika generala Draže Miahailovića", drugi tom.
__________________________________________________________________________
Tekst i slike na sledecoj stranici:
http://www.pogledi.rs/galerija/jame/index.php