ako je verifikacija sopstvene egzistencije moguca samo u poredjenju sa drugima-zenama/muskarcima
onda si u pravu.
ako se oslobodish tog tereta, onda ljubomora postaje besmislena.
u sustini, svaki covek je uvek nezadovoljan..tj, ima nesto sto mu je kod drugog bolje. takva je ljudska priroda, prokleta.
pothranivati to zlo, znaci ostati ceo zivot zarobljen.
onaj ko je zarobljen, kao npr ti na ovoj, ili onaj mali miki na onoj drugoj temi, on naravno ne veruje da neko uopste moze da bude slobodan. kako podneti sopstveni zivot, ako neko drugi kaze da moze i drugacije?
a sad sta je potpuno,nimalo, uopste.. sta je 88%, ili 77, ili 66, kako se to meri, itd..to je neka druga tema.
u princpiu, sve ono sto kazem za sebe da jesmo, sasvim je relativno. mozda jesmo takvi, u svojim ocima. ili se trudimo da budemo takvi. objektivno? pod znakom pitanja.
a pod znakom pitanja je i sta je objektivno..