Zena i ljubav

“Nas, ovakve, samo retki muškarci hoće. Ne zameram vam. Teško je živeti sa ženom koja zna o čemu misliš čim te pogleda. Po načinu na koji grickaš usnu, pričas vic ili hodaš. Koja sve može sama, čak i da tebe vodi kroz život. Teško je sa ženom koja ume i s varjačom i sa brusilicom. Koja ima i slojevitu misao a i dug jezik. Koju je teško nadgovoriti i nagovoriti. Zbog koje moraš napred i kad nemaš snage da stojiš. Sa ženom koja se ne boji ni mraka ni straha. Koja uvek pita: "zašto?" i zna kada lažeš. Koja te pušta da budeš, da se krećeš i da dišeš. Koja te ne smara ljubomorom, ne rešava probleme seksom, ne očekuje da je izdržavaš, ne vidi u tebi super heroja samo zato što ti dobro stoji kostim Supermena. Zašto bi muškarci sa nama, ovakvima, kad već ima i onih drugačijih žena? Koje su mazne, nežne, znaju kad da trepnu a kad da graknu. Koje umeju da budu bespomoćne i zavisne. S kojima možeš bez mnogo muke jer one ne mogu bez muškaraca. Nas, ovakve, samo retki muškarci mogu da vole. I kad nas hoće, hoće nas zauvek.
n.a.
374256193_796602599133185_7795524030045005131_n.jpg
 
Кога ли љуби сада она млада жена?
Она млада жена коју сам нашао једног љета лијепу и дозрелу од шеснаест година, пролази — Бог зна зашто јутрос мојим сјећањем.
Кога љуби сада она млада жена?
Једном сам на малоруској равни нашао црвен и крупан цвијет: његова сочна чашка, кратка цвата, нудила је, у широко раствореним латицама, своје надрасле прашнике свим вјетровима.
Кога љуби сада она млада жена?
Никад није било између нас ријечи (ја сам тешко и разумијевао њен језик) и наш однос није имао никад одређеног имена. Под звијездама сам је љубио до умора и до поноћи сам лежао на трави, с главом у њеном крилу.
То је била жена створена за љубав и предавала се нијема од страсти и сузних очију, шапћући испрекидане ријечи о вјерности.
Кога ли сада љуби она млада жена?

Ivo Andric

95014207_2544085395841219_6175076362101981184_n.jpg
 
Ne možete probuditi već budnu ženu.
Sanjar je, pustite je da sneva.
Da zamišlja svet boljim nego što on to stvarno jeste.
Da veruje u bajke.
Da veruje u ljubav.
Da veruje u ljude.
Da veruje u čuda.
Da se smeje.
Da peva.
Da igra.
Da luduje.
Da se zaljubljuje.
Ne vraćajte je u dramu kad joj je mesto u sasvim drugom filmu.
Tamo međ poezijom i romantikom.
Ne kvarite joj šarenu maštu sivom realnošću.
Snovima se bori protiv košmara.
Ne budite je!
Pa, pobogu ljudi, sanjar je.
Ne možete probuditi već budnu ženu.
Igor Čobanović

376768670_802982881828490_6107884378633108334_n.jpg
 
U plodnoj dolini podno Anda živjelo je miroljubivo pleme. Jednog dana grupa pljačkaša koja se skrivala u planinama, napala je selo.
U otetom plijenu našlo se i jedno dijete,
pa su i njega poveli sa sobom u planinu.
Ljudi iz ravnice nisu znali kako doći do dječaka, jer u stjenovita bespuća nije vodio nikakav put, a ni tragova nije bilo. Ipak, poslaše grupu svojih najboljih ratnika
da potraže dijete i vrate ga kući. Ljudi su pokušavali sad na jedan, sad na drugi način; penjali se lijevom, pa desnom stranom. Ni nakon nekoliko dana mukotrpnog hoda nisu daleko odmakli.
Vidjevši da su potpuno nemoćni i da im je trud uzaludan, odlučiše se vratiti neobavljena posla.
Iznenada ugledaše djetetovu majku kako silazi sa planine koju oni nisu mogli prijeći. Na leđima je u vreći nosila svoga sina.
Kako je uspjela!?
Jedan od ljudi iz grupe pozdravi je i reče:
"Mi smo najjači ljudi u selu, a ne mogosmo prijeći planinu. Kako si ti uspjela?
Žena slegnu ramenima i odvrati:
"Nije to bilo vaše dijete."
431815339_2317296165132893_6864041465050692995_n.jpg
 
Probuđena žena je ratnica srca.
Nikada se neće zadovoljiti čovjekom koji ne može otkriti svoju dušu. Ona zna da ukoliko njegovo srce nije izloženo pokazujući njegovo pravo ja, da je ono što on nudi samo iluzija da dobije ono što želi.
Tek kada čovjek odradi unutrašnji posao njena duša ga prepozna. Tek kada čovjek nauči slušati svoje srce može čuti kako ga zove. Ona zna da je čovjek, koji razumije ko je i koji je naučio ići unutra da se nosi sa svojim egom i karakterom, također čovjek koji joj može pružiti dubinu ljubavi koju traži.
Samo čovjek koji zna hodati s njom u tajnom vrtu njene duše ima ključ da otključa rezervoar ljubavi za kojim žudi da ga izlije. I zato što je ratnica srca, nikad neće pristati na ništa manje.
Probuđena žena hoda samouvjereno
U znanju ko je ona
Ona zna da izvor ljubavi boravi
u njoj.
I da je njena bašta duše sveto mjesto, a ne da je gazi drugi koji ne poznaje puteve srca.
I tako, ona strpljivo čeka dolazak muškarca koji se ne boji svoje ženstvenosti, muškarca kojem je ugodno u vlastitoj muškosti ali koji ima i nježnost i razumijevanje da otključa kapiju njene duše.
Čovjek koji je pozvan da je voli i bude čuvar
njenog nježnog srca.
Ljubav čeka. Požuda želi.
Ljubav ne može dočekati da da
ono što je istinito i časno.
Požuda ne može dočekati da uzme.
Ljubav popravlja.
Požuda boli.
Ljubav je sigurna.
Požuda je sebična.
Požuda završava.
Ljubav traje..
419192102_1236088763976016_7450003621601605323_n.jpg
 
Šta se dešava mama?
U redu je dušo, moram da ti osetim otkucaje srca; Reći ću ti nešto što sada nećeš razumeti, ali kad budeš stariji i pročitaš, možda ćeš me tada dobro razumeti.
Reci mi mama.
Želim da znaš da šta god da se desi, ja ću uvek biti ovde, da se uvek možeš vratiti u moje zagrljaje. Kad se budeš plašio, kada te svet plaši, kada budeš trebao da ti kažem koliko te volim, biću ovde.
Kad se život zakomplikuje, kada pogrešiš, kada izabereš pogrešan put, čak i u tim trenucima, ja ću biti tu.
Kada u jednom od tvojih proleća ne vidiš da sunce izlazi, kad čezneš za mojom toplinom, ja ću biti tu, kad se osećaš drugačije, čudno.
Kada te neko odbije i kaze da nisi izuzetan, kada želiš da nađeš zaklon, ja ću biti tu, kada ti se noge umore od hodanja, a treba da te držim u krilu.
Kada budeš želeo da te pratim na putu, biću ovde, kada te sećanje odvede u detinjstvo, a želiš da se setiš koliko si mi bio poseban, ja ću biti ovde.
Kad odem, zatvori oči i misli na mene, gde god da sam: uvek ću biti ovde...
❤️
🌹

Marko Usainovic.
📚
438714793_999277948233210_2390340950116721567_n.jpg
 

Back
Top