Жеља

Postoji jedan takav decak, prvo sam bjezala ja, a onda je bjezao on...obicno zato sto smo bili zauzeti bas onda kada se jedno od nas dvoje odvazilo za neki korak dalje...
Sladak mi je, i odvratan, i volim ga i mrzim ga...........nikada mi se to nije desilo...........samo, nece ostati na tome, njega moram stici na koji god nacin:D
Stici ces i ti tu tvoju.........
 
Postoji jedan takav decak, prvo sam bjezala ja, a onda je bjezao on...obicno zato sto smo bili zauzeti bas onda kada se jedno od nas dvoje odvazilo za neki korak dalje...
Sladak mi je, i odvratan, i volim ga i mrzim ga...........nikada mi se to nije desilo...........samo, nece ostati na tome, njega moram stici na koji god nacin:D
Stici ces i ti tu tvoju.........

a sta planiras sa sadasnjim mucenikom?:)
 
Наравно да сам јој рекао...
Зар ти изгледам као неко ко ћути у таквим ситуацијама...
Мада, није ни битно да ли ће се остварити...

ne izgledaš, ali eto, učinilo mi se

i kako sad nije bitno? meni baš djeluje da ti je bitno?


Лепа, све пише у уводном посту...
Реаогавала је на "желим али не смем" начин...

pih!
 
Poslednja izmena:
Постоји у мом животу, поред аутобуса, и жена којој очи нисам видео нити сам јој чуо глас, а која ме је привукла као никад ниједна пре ње.
Али, знам је на други начин, њену реч и оно што није рекла...
Доживљавам је као додир који застаје у ваздуху, тренутак пре него што ти дотакне кожу...
Желим је много, знам да бих могао да је волим много, да живот проведем поред ње да су околности биле другачије...
Спреман сам да јој будем пријатељ и потиснем мужјака у себи само да бих је било како задобио, бар на тај начин јер никад не би пристала да ми се да док мисли да ја бројим...
А опет, ништа не знам о њој, мање него о комшиници преко пута с којом проговорим тек понеку реч...
А као да је знам од рођења, као да су њени редови моје мисли...
Понекад осетим да јој нисам немио али некако увек бежи...
Од кога?
Мене или себе?
Имате ли неког таквог?
Ово болдовано је главно питање претходна два су реторичка.

Ne volim stvari koje me frustriraju. Ako volim nekog muškarca ne mogu da mu budem prijateljica i potisnem ženu u sebi, a ne razumem kako on može da to želi ili traži. To sam mogla pre neku deceniju. Tada mi je to bilo romantično. Sada je bez smisla. Jedino ako ga volim samo kao prijatelja, ali tada ne razmišljam o njegovim očima, šakama, ramenima, stopalima, telu, ne želim da me dodirne.
A isto tako, više me ne privlače oni koji mi ne pokazuju naklonost, nedvosmislenu. Čim sumnjam u to da li mu se sviđam, kažem da mu se ne sviđam dovoljno i odlazim. Iskustvo.
 
Jedino ako ga volim samo kao prijatelja, ali tada ne razmišljam o njegovim očima, šakama, ramenima, stopalima, telu, ne želim da me dodirne.

I onda se negde zapijete zajedno i onda te on capi za bulju, onako socno celom sakom i to od ispod da te podigne od zemlje...
13.gif
 
ne izgledaš, ali eto, učinilo mi se

i kako sad nije bitno? meni baš djeluje da ti je bitno?

Па, јесте битно на неки начин али пошто ја знам да ћу учинити све да је на било који начин задржим у животу није ни моја одговрност ако ничег не буде...
 
Потенцијал постоји све док се нешто не оствари као такво.
Или док потпуно не пропадне.

Da, dobro. POtencijal postoji dok postoji u mislima, ali sam mislila na realnost. Ako su su dve osobe zrele i vole se, ne shvatam kako mogu da se ne žele. A ako se dovoljno jako žele i često viđaju ne vidim kako mogu da iskuliraju tu želju. Izvini što ovako pišem, ali...
 

Back
Top