Zašto nam se svidja neka slika?

open-5-960x503.jpg

Clip.jpg
 
Jacek Yerka (rođen Jacek Kovalski 1952.) je poljski nadrealistički slikar iz Torunja.
Jerkina dela su izlagana u Poljskoj, Nemačkoj, Monaku, Francuskoj i Sjedinjenim Državama, a mogu se naći i u muzejima Poljske.

Počeo je puno da radi kao umetnik 1980. Imao je nekoliko ugovora sa galerijama u Varšavi, a takođe je radio i za naručioce. On navodi Hijeronimusa Boša , Pitera Brigela , Kaliostra , Jana van Ajka i Huga van der Gosa kao formativne uticaje na njegovo delo. Njegovi motivi se kreću od neobičnih zveri do čudnih pejzaža koji uključuju izvanrednu arhitekturu i uključuje slike sakupljene iz njegovog detinjstva, kao što je kuhinja njegove bake. Jerka kaže: „Za mene su 1950-te bile neka vrsta zlatnog doba. Da sam, na primer, slikao kompjuter, on bi definitivno imao predratnu estetiku.“

Volim njegov nadrealizam i sve njegove slike mi se svidjaju :)

Clipslika.jpg
 
Džordžija O’Kif ( 1887 – 1986)) bila je američka umetnica. Najpoznatija je po slikanju cveća, nebodera Njujorka i pejzaža Novog Meksika.
Poznata je kao jedna od prvih žena koja je priznata kao umetnica u SAD, prozvana „majkom američkog modernizma“.
Njeno slikarsko stvaralašto je poznato i po slikanju stena, školjki i životinjskih kostiju. Njene slike karakterišu jasni oblici i fini prelazi različitih boja.

Slika koju sam izdvojila je Jesenje lišće, naslikaa 1924 i nalazi se u privatnoj kolekciji.

Slika je apsolutni klasik u svetu umetnosti.Delo besprekornog i jedinstvenog rada Slika je ispunjena svim najboljim prikazima jeseni.
Od boja promenljivih listova, do načina na koji može da učini da nešto izgleda hrskavo i čisto, a istovremeno meko i uklopljeno

autumn-leaves.jpg
 
Viorel Marginean rumunski avremeni slikar( 1933 – 2022)rodjen je u selu Cenade, okrug Alba, , koji je izabran za počasnog člana Rumunske akademije 2006. godine.Bio je ministar kulture u Vladi Rumunije od 5. maja 1995. do 23. avgusta 1996

Govoreći o svom detinjstvu, slikar je ispričao priču ovako:
„Rođen sam u šumarskom kantonu, između dve planine između kojih teče dolina (...). Verovatno sam sedeći na ovim visinama naučio da vidim svet odozgo”.

Njegove slike se nalaze u muzejima (uključujući Nacionalni muzej umetnosti u Bukureštu ili Muzej umetnosti u Kluž-Napoki) i u desetinama privatnih kolekcija
u zemlji i inostranstvu (Engleska, Australija, Bugarska, Danska, Švajcarska, Nemačka, Grčka, Izrael), Italija, Japan

Ovo su samo neke od njegovih slika koje mi se svidjaju
viorel_marginean_inceput_de_iarna_la_cenade.jpg
 
Studija o paru - Ron Hiks
***
I’m not dying of love:
I’m dying of you,
my love-dying of the love of you,
of my dire need for my skin of you,
of my soul and my mouth of you,
of the miserable wretch I am without you.

I’m dying of you and me, of both
of us, of this-
ripped to shreds, torn apart,
the two of us are dying, dying of it.

Ron Hicks.jpg
 
Iransko-američki apstraktni umetnik Davud Rostaei preminuo 2023. u Los Anđelesu, u kome je živeo poslednje 23 godine.

U januaru je umetnički kritičar iz Los Anđelesa Piter Frenk pisao o Roostaeiju u časopisu Vhitehot , rekavši:
„Slikar, koji se i sam bacio na talase istorije – ne samo istorije umetnosti, već i ljudske istorije – osmislio je metod za prikazivanje i skrivanje i slike i značenja "

Svidjaju mi se njegove slike jer je sjajan apstraktni slikar
God´s-Particle-152-x122-cm-oil-and-acrylic-on-canvas.jpg

Clipapst.jpg
 
Edvard Hoper ( 1882 — 1967) je bio američki slikar i grafičar.

Nakon studija u Njujorku nastavio je da se usavršava u Evropi. Iako se u Parizu susretao sa radovima impresionista po povratku u SAD posvećuje se realizmu i postao je glavni predstavnik pravca American Scene. Interesovao se tematski pre svega za negativne strane života u američkim velegradovima (usamljeni ljudi u prevozu i restoranima kao i melanholija gradskih predgrađa). Stvarao je i tipične američke predstave pejzaža. Za njegovo delo karakteristični su scenski prikazi na kojima se čini da je izumro svaki život. Ljudske figure deluju kao da su ukočene. Takođe primetno je i jasno svetlo i izraženo oštre senke. Svojim realističnim načinom slikanja postao je jedan od preteča foto-realizma.

Soba u Njujorku 1932.
15965303_845071105646358_8453428162439829607_n.jpg
 
Više puta su poznatog američkog slikara Hopera pitali da li njegova dela prikzuju usamljenost i otuđenost koju je stvorila moderna civlizacija.
"Ima toga, odgovarao je Hoper, ali moje slike su uvek ono što posmatrač vidi u njima"

Automat iz 1927
67575572_671430076670149_822901831104462848_n.jpg
 
Sivo drvo - Pit Mondrijan
16806759_866569986829803_4798949220708708208_n.jpg


Sivo drvo je uljana slika Pita Mondrijana nastala 1911. godine, dimenzija 78,5 × 107,5 cm.
Slika je izložena u Gemeentemuseum Den Haag, Hag

Rad je nastao u vreme kada je Mondrijan počeo da eksperimentiše sa kubizmom: čini se da se njegovi elementi u prvom planu i pozadini mešaju, a paleta je veoma ograničena. Drvo je suptilno ovalnog oblika, prateći još jednu kubističku praksu viđenu u delima Pabla Pikasa i Žorža Braka. Mondrijanov oval je postao eksplicitan, uokvirujući delo, na slikama koje su usledile u naredne tri ili četiri godine.
 
Eloj Morales rođen je 1973. godine u Madridu. Počeo je da eksperimentiše i istražuje svet slikarstva kada je imao četiri godine.
Diplomirao je likovnu umetnost na Univerzitetu Complutense u Madridu.

Moralesove slike u ulju su hiperrealistični portreti, obično autoportreti koji se sastoje od njegovog lica umrljanog raznim vrstama medija i boja, kako bi uhvatili svetlost na mnogo načina. On strpljivo radi kroz male površine u isto vreme, popunjavajući pigment, mešajući ga dok ide. Morales u svojim delima želi da istakne psihološke karakteristike svojih subjekata.
Njegovi radovi se nalaze u kolekcijama u SAD, Nemačkoj, Holandiji,

Hiperrealistični autoportret

16427730_854389658047836_4044999066564147455_n.jpg
 
„Čežnja za domom“, Rene Magrit, 1940.

René François Ghislain Magritte je bio belgijski slikar nadrealizma. Poznat je po slikama, u kojima je stvarne objekte prikazivao u inače nemogućim odnosima.

Sam Magritte je opisao svoje slike izjavivši;
„Moje slike su vidljivi prizori koji ništa ne skrivaju; one izazivaju misteriju i, zaista, kada neko gleda moje slike, postavi jednostavno pitanje; „Šta to znači?“ Ne znači ništa, jer ni misterija ne znači ništa, ona je nespoznatljiva“.

Ovo je jedna od Magrittovih najemocionalnijih slika koje prikazuju složenost ljudskih emocija, tragedije i životnih iskustava: sve upakovano u prelepi prikaz nadrealnih slika. Zato mi se i svidja ova slika

16831815_866585700161565_7133136073341641547_n.jpg
 
Petrus van der Velden, 'Vodopad u klisuri Otira'

petrus-van-der-velden-a-waterfall-in-the-otira-gorge-1891-v0-9ycawsjnrqcc1.jpg


Holandski umetnik Petrus van der Velden stigao je u Krajstčerč juna 1890. kao iskusni 53-godišnji slikar. U januaru i februaru 1891. proveo je šest nedelja u Otiri u Južnim Alpima i bio je opčinjen pejzažom. Ovo je bila prva od brojnih uljanih slika koje je napravio na reci Otiri jednog olujnog dana. Izlagana je sa značajnim priznanjem na izložbama umetničkih društava u Oklandu, Krajstčerču i Danidinu, gde je kupljena za umetničku galeriju. Van der Velden je video dramu raspoloženja u klisuri Otira tokom mračnih kišnih dana kao izraz prisustva Boga. Nekoliko puta se vraćao da slika scenu pre nego što je otišao u Australiju 1898. i ponovo nakon povratka na Novi Zeland 1904. godine, gde je živeo do svoje smrti 1913. godine.
 
Đirolamo Nerli i 'Sent Kler plaža'

45875-duho.jpg


Đirolamo Nerli, rođen u Italiji, naslikao je plaže Sent Kler 1895. tokom tri godine koje je proveo u Danidinu. Prvi put je došao u grad 1889. godine kada je devet njegovih slika bilo izloženo na izložbi Novog Zelanda i Južnih mora. Vratio se 1893. godine, postao važan učitelj umetnosti i naslikao brojne scene u okolini Danidina, poput ove. Obično su slikane napolju, a ne u ateljeu, i, kao u ovom primeru, odlikovale su se tečnim kistom i oker bojama koje su imale elemente impresionističkog stila.
 
Frensis Hodžkins, „Bašta zadovoljstva“
45880-cag_0 basta zadovoljstva.jpg


Ovaj akvarel je naslikala Frensis Hodžkins u leto 1932. Do tada je već skoro 19 godina stalno živela u Engleskoj i Evropi. Ona je prvi put napustila Novi Zeland 1901. i dva puta se vraćala u nastojanju da se afirmiše kao slikarka, ali je konačno odlučila da malo tržište umetnosti i provincijski stavovi zemlje to čine previše teškim. U Engleskoj je postala deo kruga inovativnih umetnika kao što su slikari Grejem Saterlend i Ben i Vinifred Nikolson, i vajarka Barbara Hepvort. Ovo delo je dobar primer njenog slikarstva kasnih 1920-ih i ranih 1930-ih. Njene suptilne, tečne boje i način na koji je rastvorila barijere između unutrašnjeg prednjeg plana i pozadinske scene, i između mrtve prirode i pejzaža, razlikovali su njen stil. Njeno odstupanje od konvencionalnih tema i proporcija i dalje je bilo previše za ljude na Novom Zelandu. Godine 1948. Canterburi Societi of Arts odlučilo je da kupi delo Frensis Hodžkins. Poslato je šest slika, ali je društvo sve odbilo. Javna pretplata je tada omogućila da se ova slika, koja je bila jedna od šest, otkupi; ali je tada gradsko veće odbilo ponudu. Modernistička umetnost nije bila prihvatljiva u gradskoj umetničkoj galeriji. Tek 1951. godine novi savet je konačno prihvatio sliku.
 
Margaret Stodart, 'Staro imanje, Diamond Harbour'

45882-CAG_0.jpg


Staro imanje u Dajmond Harburu, na južnoj strani luke Litelton, bilo je dom oca Margaret Stodart, pionirskog naseljenika u okrugu. Sama Margaret je otišla na školovanje u Edinburg u Škotskoj, a zatim je ponovo putovala u Englesku i Evropu da bi pratila svoja umetnička interesovanja od 1897. do 1906. Bila je poznata po svojim botaničkim ilustracijama, ali vreme odsustva ju je usmerilo ka pejzažnom slikarstvu i izložilo je impresionizam. Po povratku na Novi Zeland slikala je pejzaže Kenterberija u snažno kompozitnim akvarelima. Ugodna struktura i delikatni potezi četkice ove slike su tipični za njen rad.
 
45877-aart.jpg


Edvard Fristrom, 'Motutapu'

Slika Motutapua u zalivu Hauraki švedskog umetnika Edvarda Fristroma nastala je oko 1908. godine, kada je mnogo putovao i slikao po Novom Zelandu. Kao što se ovde vidi, njegove pejzažne slike izbegavale su uzvišene planinske scene i on je bio jedan od prvih slikara na Novom Zelandu koji je prikazao plažu. Fristrom je obično radio napolju, ali bi često prerađivao temu u uljima u studiju. NJegov labav kist i upotreba neobičnih boja, posebno ljubičaste i paunoplave, pokazuju sličnosti sa evropskim ekspresionizmom.
 

Back
Top