Zbog izmisljotina Natase Kandic, koje je radila u dosluhu sa Novinarom Dzekom Kelijem, taj je novinar dobio otkaz. Tako bi trebalo raditi i u Srbiji, prema raznoraznim nevladinim organizacijama, B92...koji stalno pisu lazi o Srbima, pljuju po Srbima i Srbiji...
Tvrdnjom da poseduje dokument VJ o navodnom etničkom čišćenju na Kosmetu, Nataša Kandić i novinar Džek Keli obmanuli američku javnost
Nataša Kandić, manje poznata kao predsednik Fonda za humanitarno pravo, a više kao osoba koja sebe predstavlja kao "borca za ljudska prava", čiji je angažman dosad u nekoliko navrata u zemlji ozbiljno doveden u pitanje, dospela je zbog iznošenja grubih neistina na crnu listu i u Americi. Novinska priča naslova - "UN: Dokaz povezuje Srbe sa ratnim zločinima", objavljena u jednom od vodećih američkih listova "USA Tudej", koja govori o navodnom etničkom čišćenju koji je na Kosmetu planirala i izvršila Vojska Jugoslavije, a za koji je izvor bila Nataša Kandić, ispostavila se kao gnusna laž.
Novinar Džek Keli, koji ju je objavio 14. jula 1999. godine, izgubio je posao, trenutno je pod istragom i gotovo sigurno po dosadašnjem toku istrage biće maksimalno kažnjen. Nacionalov pouzdani izvor iz lista "USA Tudej", koji je želeo da ostane anoniman jer je istraga u toku, ističe da bi Nataša Kandić da je državljanin Amerike takođe, trenutno sedela na "optuženičkoj klupi".
Ovom ekskluzivnom pričom koju Nacional objavljuje, potvrđuju se i ne samo navodi nekoliko srpskih generala koji su tvrdili da Kandić iznosi grube neistine kada je 1999. godine, ali i više puta kasnije, glasno u javnosti tvrdila da poseduje dokument u kome su ispisane naredbe, gde i kada VJ treba da izvrši etničko čišćenje na Kosovu i Metohiji.
Priča koja je dovela i do poslovnog ali i životnog kraha novinara "USA Tudeja", Džeka Kelija govori o "etničkom čišćenju sela Kusce", kod Gnjilana u Kosovskom Pomoravlju. List "Vašington post" koji se takođe bavi ovom pričom piše; "navodi su zasnovani na priči iz Beograda sa aktivistom za ljudska prava Natašom Kandić"..., kojoj pak, Keli u tada objavljenom tekstu koji je bio i na naslovnoj strani novine, nije pomenuo ime. Ime Nataše Kandić kao izvora koji tvrdi da ima u posedu izveštaj Jugoslovenske armije, Keli navodi po prvi put pred istragom.
- Novina "USA Tudej" je sprovela internu istragu koju je vodio Mark Memot. Istražitelj je razgovarao sa Natašom Kandić. Ona je priznala Memotu da nikada nije imala u posedu onu svesku sa dokazima, i da nikada nije ni videla dokaze za genocid koji je počinila Vojska Jugoslavije - navodi za Nacional izvor iz "USA Tudeja", potanko upoznat sa detaljima istrage i dodaje;
- Takođe, za vreme istrage Kandić je prvo rekla Memotu da nikada nije upoznala novinara Kelija. Čak je jednom prilikom Keliju i jednom od glavnih ljudi u listu Galageru rekla da se ne seća susreta sa Kelijem, ali uz izvinjenje i obrazloženje da je imala mnogo razgovora za novinarima. Kasnije, ipak je priznala da se srela sa Kelijem barem jednom - dodaje naš izvor i ističe da "tvrdnje da ništa ne zna o Keliju "padaju u vodu" jer je tokom istrage kao dokaz korišćen i telefonski listing Kelijevog telefona":
- Iz listinga se vidi da je Keli nekoliko puta zvao kancelariju Nataše Kandić - precizira naš izvor iz "USA Tudeja". Za razliku od izjave date Amerikancima u okviru ozbiljne istrage, Nataša Kandić sa kojom je Nacional stupio u kontakt pre dva dana, na pitanje da li poseduje dokument VJ sa naredbom za etničko čišćenje odgovorila je kao iz rukava:
- Kako da ne. To je zapravo dnevnik jednog oficira... - odgovorila je pre dva dana Kandić i zamolila da je posle naših iznetih navoda pozovemo tokom sutrašnjeg dana. Dogovor da se iznova čujemo Kandić međutim, nije ispoštovala. Tokom jučerašnjeg dana uzaludno smo pokušali u nekokoliko navrata da stupimo u kontakt sa njom. Iako joj je mobilni telefon bio uključen, ona se nije javljala.
U "USA Tudeju" veruju da su zapravo njihov novinar i Nataša Kandić u dogovoru "pustili" lažnu priču, a kao dokaz za to navode detalje iz istrage:
- Dokumenta, zapravo, nema, a to su, gotovo je sigurno, znali oboje u trenutku kada je tekst pravljen. Keli je u više navrata tokom istrage menjao priču o tome ko je bio prisutan prilikom intervjua. Po jednoj od verzija pored njega i Kandić, bili su prisutni prevodioci i dva istražitelja UN. Posle je na pitanje istražitelja ko je bio prevodilac, i zahtev da navede ime bar jednog, Keli naveo ime Danijele Jaćamović, koja je navodno u Beogradu. Istražitelj Memot je pokušao preko ambasade USA u Beogradu da stupi u kontakt sa prevodiocem, ali mu je odgovoreno da takva osoba ne postoji - navodi naš izvor iz "USA Tudeja" i dodaje:
- Međutim, dogodilo se da Memota pozove, navodno, taj prevodilac Jaćamović, i kaže mu da je radila za Kandić i da zove iz Beograda. Čak do u tančine potvrdi i Kelijevu priču. Međutim, istragom i beleženjem brojeva telefona utvrđeno je da osoba koja je zvala, nije iz Srbije, nego je Ruskinja, i da je poziv bio iz Teksasa. Posle ovih saznanja Keli priznaje da se radi o laži i da je u pitanju Ruskinja iz Teksasa. Tada je i dobio otkaz - precizira naš izvor.
Na pitanje upućeno našem sagovorniku iz "USA Tudeja" šta misli koji je bio interes Nataše Kandić u celoj priči, on kaže:
- Šokantno je da to neko radi svom narodu, pa ma šta mislio o njemu. Takođe, ona je borac za ljudska prava i postavlja se pitanje njenog kredibiliteta da se takvim poslom uopšte bavi. Postavlja se veliko pitanje njene odgovornosti - precizira naš izvor iz "USA Tudeja".
Ova novinska priča pisana je u vrlo teškim trenucima za Vojsku Jugoslavije, narod u Srbiji i na Kosovu i Metohiji. Bilo je to neposredno po potpisivanju Kumanovskog sporazuma i u vreme povlačenja Vojske i progona Srba sa Kosmetskih prostora. Bila je to, ne samo još jedna u nizu priča o navodnim genocodima koje su izvršili Srbi, nego i umalo prilika za novinara Džeka Kelija, da dobije najprestižniju novinarsku nagradu Pulicer. "ta je sa ovom pričom želela da postigne Nataša Kandić, obzirom da se ne javlja na telefon - ne znamo. Možemo samo da pretpostavimo... Ipak, gotovo je neverovatno da je i dalje spremna za dve priče; jednu, kada daje izjavu istražitelju - da ne poseduje dokument o etničkom čišćenju, da ga nikada nije ni videla, i onu drugu kada je niko ne poziva na odgovornost osim one koju bi za javnu reč trebalo da ima pred sobom samom i čitaocima, a kada kaže da ga poseduje.
Inače, nije zgoreg pomenuti da je selo Kusce oduvek bilo čisto srpsko selo, znači i pre rata na Kosmetu. Otuda je potpuno jasno da nije ni moglo biti izvršeno etničko čišćenje. Takođe, ceo taj kraj i tokom rata bio je prilično miran i jedini su sukobi bili sa UČK pred kraj rata prilikom njihovog povlačenja iz podujevskog kraja, kada su ih planine vodile ka Pomoravlju... Ipak, u nedostatku Kandićkinog objašnjenja, može se naslutiti da za priču Kusce nije izabrano slučajno. Upravo je idealno, jer u njemu žive samo Srbi. Dokaz je to, po tvorcima priče, da je etničko čišćenje već izvršeno.
InterNacional
Tvrdnjom da poseduje dokument VJ o navodnom etničkom čišćenju na Kosmetu, Nataša Kandić i novinar Džek Keli obmanuli američku javnost
Nataša Kandić, manje poznata kao predsednik Fonda za humanitarno pravo, a više kao osoba koja sebe predstavlja kao "borca za ljudska prava", čiji je angažman dosad u nekoliko navrata u zemlji ozbiljno doveden u pitanje, dospela je zbog iznošenja grubih neistina na crnu listu i u Americi. Novinska priča naslova - "UN: Dokaz povezuje Srbe sa ratnim zločinima", objavljena u jednom od vodećih američkih listova "USA Tudej", koja govori o navodnom etničkom čišćenju koji je na Kosmetu planirala i izvršila Vojska Jugoslavije, a za koji je izvor bila Nataša Kandić, ispostavila se kao gnusna laž.
Novinar Džek Keli, koji ju je objavio 14. jula 1999. godine, izgubio je posao, trenutno je pod istragom i gotovo sigurno po dosadašnjem toku istrage biće maksimalno kažnjen. Nacionalov pouzdani izvor iz lista "USA Tudej", koji je želeo da ostane anoniman jer je istraga u toku, ističe da bi Nataša Kandić da je državljanin Amerike takođe, trenutno sedela na "optuženičkoj klupi".
Ovom ekskluzivnom pričom koju Nacional objavljuje, potvrđuju se i ne samo navodi nekoliko srpskih generala koji su tvrdili da Kandić iznosi grube neistine kada je 1999. godine, ali i više puta kasnije, glasno u javnosti tvrdila da poseduje dokument u kome su ispisane naredbe, gde i kada VJ treba da izvrši etničko čišćenje na Kosovu i Metohiji.
Priča koja je dovela i do poslovnog ali i životnog kraha novinara "USA Tudeja", Džeka Kelija govori o "etničkom čišćenju sela Kusce", kod Gnjilana u Kosovskom Pomoravlju. List "Vašington post" koji se takođe bavi ovom pričom piše; "navodi su zasnovani na priči iz Beograda sa aktivistom za ljudska prava Natašom Kandić"..., kojoj pak, Keli u tada objavljenom tekstu koji je bio i na naslovnoj strani novine, nije pomenuo ime. Ime Nataše Kandić kao izvora koji tvrdi da ima u posedu izveštaj Jugoslovenske armije, Keli navodi po prvi put pred istragom.
- Novina "USA Tudej" je sprovela internu istragu koju je vodio Mark Memot. Istražitelj je razgovarao sa Natašom Kandić. Ona je priznala Memotu da nikada nije imala u posedu onu svesku sa dokazima, i da nikada nije ni videla dokaze za genocid koji je počinila Vojska Jugoslavije - navodi za Nacional izvor iz "USA Tudeja", potanko upoznat sa detaljima istrage i dodaje;
- Takođe, za vreme istrage Kandić je prvo rekla Memotu da nikada nije upoznala novinara Kelija. Čak je jednom prilikom Keliju i jednom od glavnih ljudi u listu Galageru rekla da se ne seća susreta sa Kelijem, ali uz izvinjenje i obrazloženje da je imala mnogo razgovora za novinarima. Kasnije, ipak je priznala da se srela sa Kelijem barem jednom - dodaje naš izvor i ističe da "tvrdnje da ništa ne zna o Keliju "padaju u vodu" jer je tokom istrage kao dokaz korišćen i telefonski listing Kelijevog telefona":
- Iz listinga se vidi da je Keli nekoliko puta zvao kancelariju Nataše Kandić - precizira naš izvor iz "USA Tudeja". Za razliku od izjave date Amerikancima u okviru ozbiljne istrage, Nataša Kandić sa kojom je Nacional stupio u kontakt pre dva dana, na pitanje da li poseduje dokument VJ sa naredbom za etničko čišćenje odgovorila je kao iz rukava:
- Kako da ne. To je zapravo dnevnik jednog oficira... - odgovorila je pre dva dana Kandić i zamolila da je posle naših iznetih navoda pozovemo tokom sutrašnjeg dana. Dogovor da se iznova čujemo Kandić međutim, nije ispoštovala. Tokom jučerašnjeg dana uzaludno smo pokušali u nekokoliko navrata da stupimo u kontakt sa njom. Iako joj je mobilni telefon bio uključen, ona se nije javljala.
U "USA Tudeju" veruju da su zapravo njihov novinar i Nataša Kandić u dogovoru "pustili" lažnu priču, a kao dokaz za to navode detalje iz istrage:
- Dokumenta, zapravo, nema, a to su, gotovo je sigurno, znali oboje u trenutku kada je tekst pravljen. Keli je u više navrata tokom istrage menjao priču o tome ko je bio prisutan prilikom intervjua. Po jednoj od verzija pored njega i Kandić, bili su prisutni prevodioci i dva istražitelja UN. Posle je na pitanje istražitelja ko je bio prevodilac, i zahtev da navede ime bar jednog, Keli naveo ime Danijele Jaćamović, koja je navodno u Beogradu. Istražitelj Memot je pokušao preko ambasade USA u Beogradu da stupi u kontakt sa prevodiocem, ali mu je odgovoreno da takva osoba ne postoji - navodi naš izvor iz "USA Tudeja" i dodaje:
- Međutim, dogodilo se da Memota pozove, navodno, taj prevodilac Jaćamović, i kaže mu da je radila za Kandić i da zove iz Beograda. Čak do u tančine potvrdi i Kelijevu priču. Međutim, istragom i beleženjem brojeva telefona utvrđeno je da osoba koja je zvala, nije iz Srbije, nego je Ruskinja, i da je poziv bio iz Teksasa. Posle ovih saznanja Keli priznaje da se radi o laži i da je u pitanju Ruskinja iz Teksasa. Tada je i dobio otkaz - precizira naš izvor.
Na pitanje upućeno našem sagovorniku iz "USA Tudeja" šta misli koji je bio interes Nataše Kandić u celoj priči, on kaže:
- Šokantno je da to neko radi svom narodu, pa ma šta mislio o njemu. Takođe, ona je borac za ljudska prava i postavlja se pitanje njenog kredibiliteta da se takvim poslom uopšte bavi. Postavlja se veliko pitanje njene odgovornosti - precizira naš izvor iz "USA Tudeja".
Ova novinska priča pisana je u vrlo teškim trenucima za Vojsku Jugoslavije, narod u Srbiji i na Kosovu i Metohiji. Bilo je to neposredno po potpisivanju Kumanovskog sporazuma i u vreme povlačenja Vojske i progona Srba sa Kosmetskih prostora. Bila je to, ne samo još jedna u nizu priča o navodnim genocodima koje su izvršili Srbi, nego i umalo prilika za novinara Džeka Kelija, da dobije najprestižniju novinarsku nagradu Pulicer. "ta je sa ovom pričom želela da postigne Nataša Kandić, obzirom da se ne javlja na telefon - ne znamo. Možemo samo da pretpostavimo... Ipak, gotovo je neverovatno da je i dalje spremna za dve priče; jednu, kada daje izjavu istražitelju - da ne poseduje dokument o etničkom čišćenju, da ga nikada nije ni videla, i onu drugu kada je niko ne poziva na odgovornost osim one koju bi za javnu reč trebalo da ima pred sobom samom i čitaocima, a kada kaže da ga poseduje.
Inače, nije zgoreg pomenuti da je selo Kusce oduvek bilo čisto srpsko selo, znači i pre rata na Kosmetu. Otuda je potpuno jasno da nije ni moglo biti izvršeno etničko čišćenje. Takođe, ceo taj kraj i tokom rata bio je prilično miran i jedini su sukobi bili sa UČK pred kraj rata prilikom njihovog povlačenja iz podujevskog kraja, kada su ih planine vodile ka Pomoravlju... Ipak, u nedostatku Kandićkinog objašnjenja, može se naslutiti da za priču Kusce nije izabrano slučajno. Upravo je idealno, jer u njemu žive samo Srbi. Dokaz je to, po tvorcima priče, da je etničko čišćenje već izvršeno.
InterNacional