Волфганг Петрич за Danas : Рамбује је била последња прилика да Косово остане у границама Србије

Kojoj nedoumici 🤣
I još kako?
Kolika je površina tzv države KOsova? ... Koliko ima stanovnika tamo? ... Kakava je održiva ekonomija?
Zar misliš da takva "država" ima održivost?
Konrade-19, tzv država Kosovo je NEODRŽIVA! ... NEMA KAPACITETA!
Samo državotvorni narod može imati DRŽAVU ... Šiptari to NISU!
 
I još kako?
Kolika je površina tzv države KOsova? ... Koliko ima stanovnika tamo? ... Kakava je održiva ekonomija?
Zar misliš da takva "država" ima održivost?
Konrade-19, tzv država Kosovo je NEODRŽIVA! ... NEMA KAPACITETA!
Samo državotvorni narod može imati DRŽAVU ... Šiptari to NISU!
Ta priča je završena i služi za skretanje pažnje sa kriminalnog sns kartela koji drži Srbiju.
 

1711324258888.png

Vesli Klark: NATO intervencija sprečila etničko čišćenje, danas situaciju komplikuje rat u Ukrajini


ARHIVA - Penzionisani general vojske SAD Vesli Klark (Foto: AP)

ARHIVA - Penzionisani general vojske SAD Vesli Klark (Foto: AP)

24 mart, 2024

VAŠINGTON — "Ponosan sam na ono što je NATO uradio kako bi sprečio kampanju etničkog čišćenja uperenu protiv Albanaca na Kosovu. Mislim da je akcija NATO-a preduzeta sa minimalnom silom, sa svim mogućim merama opreza kako se ne bi naudilo nevinim civilima, i uspela je da ispuni cilj - spreči etničko čišćenje", izjavio je general američke vojske u penziji Vesli Klark, koji je 1999. bio na čelu snaga NATO-a.

U intervjuu za albanski servis Glasa Amerike, povodom 25 godina od bombardovanja, Klark je rekao da je NATO intervencija bila "neophodna, sprovedena isključivo u humanitarne svrhe i da je ispunila svoj cilj".

Glas Amerike: Da li je Kosovo danas onakvo kakvim ste ga zamišljali pre 25 godina?

Klark: Ono što smo znali tada je da će NATO snage biti prisutne. Nismo znali tada da će Srbi potpuno napustiti Kosovo. Nikada nismo imali nameru da podelimo Kosovo, niti da ga učinimo nezavisnim. Ali, akcije srpske vojske i policije tokom kampanje, brutalna ubistva civila, pokušaji da se uništi imovina kosovskih Albanaca, brutalno ponašanje jednog suseda prema drugom, učinilo je nemogućim da Srbi ostanu. NATO je onda kao jedan od ciljeva postavio i odlazak srpskih snaga. Ono što se posle desilo je da je Kosovo odlučilo da postane nezavisno. Ali, iskreno rečeno, situacija u regionu ostaje neprihvatljiva. Srbija ne priznaje nezavisnost i meša se u unutrašnje stvari Kosova, a politički pritisak na Kosovo kao manju zemlju, i dalje je veoma snažan i težak.

Zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara Džejms O’Brajen (Foto: Zoom)
NE PROPUSTITE:

Džejms O'Brajen o NATO intervenciji: Potreba da se okonča užasno nasilje


Glas Amerike: Kada govorite o aktuelnoj situaciji, posebno o odnosima SAD i Kosova - Kosovo je bilo jedna od zemalja najviše naklonjenih Americi, velikim delom i zbog intervencije. Ali, danas su veze vlada SAD i Kosova na najnižem nivou. Šta kažete na to, kako smo stigli dovde i kako da se krene napred?

Klark: Ja to mogu da vidim samo spolja, ne vidim šta je iznutra i teško mi je da komentarišem. Ali, važno je razumeti da dve države koje su jedna pored druge, Kosovo i Srbija, ne mogu da krenu napred ako nastavljaju da otežavaju i sebi i međusobno. Srbija se mešala u dešavanja na Kosovu, severno od Ibra jako, jako dugo. Čak i kada sam bio komandant NATO-a, dešavala se kampanja etničkog čišćenja Albanaca severno od Ibra. To (mešanje) je bilo pogrešno i tada, ali se nastavilo, i očigledno i dalje traje. I kada SAD traže od obe strane da sednu za isti sto, mislim da treba da pojačaju pritisak na gospodina Vučića i Srbiju, jer je Srbija moćnija, veća zemlja, ima mogućnost da bude fleksibilnija u ovom slučaju.

Jasno je da se Srbija nije pomirila sa činjenicom da je Kosovo danas nezavisno, i to prizanje mora da se desi. To je istorijska posledica tenzija i sukoba.

Nikada neću zaboraviti kada sam bio sa predsednikom (Slobodanom) Miloševićem u novembru 1998, potpisivali smo tada finalni sporazum o povlačenju srpskih snaga, koje su i UN u svojoj rezoluciji pozvale da se povuku. Predsednik Milošević mi je rekao: “Mi znamo kako da rešavamo probleme sa Albancima, radili smo to i ranije”. Ja sam ga pitao - kako to rešavate, a on mi je odgovorio: “Sve ih pobijemo”. I ta napetost između dve grupe, koja ima istorijske korene, može da bude rešena samo razdvajanjem u dve države - koje sada moraju da nađu načine kako da razviju bolje odnose i ekonomsku saradnju, za dobrobit svojih građana. To je izazov i teško je preći preko toga, sećanja su sveža sa obe strane, i mislim da rad na tome ne može da se nametne, već mora da dođe prirodno. Problem je što je rat u Ukrajini dodatno zakomplikovao situaciju, jer svi razumeju da Srbija ima istorijske veze sa Rusijom, i da Rusija koristi Srbiju da pripremi teren kako bi, ako uspe u Ukrajini, napravila još veći haos na Zapadnom Balkanu. Čini se da je gospodin (Aleksandar) Vučić podeljen između dve mogućnosti: da se svrsta uz Zapad ili da održi istorijske, bratske veze sa Rusijom, i deluje da pokušava da zadrži obe mogućnosti. Tako to spolja deluje. Isto tako deluje da ljudi na Kosovu, manjoj državi, zavise od podrške SAD i drugih zemalja kako bi preživeli i poboljšali ekonomsku situaciju. Moramo strpljivo da radimo na tome, da pustimo da se temperatura spusti, i da priznamo da rešavanje pitanja granica Srbije i Kosova nije nezavisno od ishoda između Ukrajine i Rusije.

цео текст
 

1711345034620.png

Azem Vlasi za Danas: Do bombardovanja nije moralo da dođe


1711344885014.png

24.03.2024.

Bombardovanju Savezne Republike Jugoslavije 1999. prethodili su pregovori između srpske i delegacije kosovskih Albanaca u francuskom dvorcu Rambuje iz februara te godine. Azem Vlasi, nekadašnji visoki funkcioner u SFRJ, kaže za Danas da je verovao da će Rambuje doneti političko rešenje za Kosovo ali da do bombardovanja nije moralo da dođe.

„Ako ne sporazumno, rešenje će biti nametnuto, Kosovo neće biti ostavljeno pod vlašću Srbije jer je upravo to dovelo do sukoba“, priča Azem Vlasi prisećajući se o čemu je razmišljao pred početak pregovora u Rambujeu 6. februara 1999. godine.

Ovi pregovori su organizovani na inicijativu Kontakt grupe na čelu sa Kristoferom Hilom iz Sjedinjenih Američkih Država, Borisom Majorskim iz Rusije i Volfgangom Petričem iz Evropske unije.

Vlasi kaže da je u „podsvesti strahovao“ da bi srpska strana mogla da ponudi status republike za Kosovo u sastavu SRJ.
„Ipak, znao sam da oni to neće prihvatiti. U tom slučaju je bilo jasno da zemlje Kvinte, kao posrednici, neće više tolerisati Miloševića, što jeste bila šansa za nezavisnost Kosova kao jedino moguće rešenje“, kaže Vlasi.

Rambujeu je, kako dalje navodi naš sagovornik prethodilo „rušenje ustava“ SFRJ i poništavanje ustavne autonomije Kosova od strane Slobodana Miloševića krajem marta 1989. godine.

„Albanci su pružili miran i nenasilan otpor. Milošević je uspio da iznudi uvođenje vanrednog stanja na Kosovu marta 1989. nakon rudarskog štrajka u Starom trgu“, priča Vlasi.

„To je značilo razlaz i sukob Miloševićevog režima sa svim Albancima koji će nakon decenije okupacije Kosova, 1998. godine prerasti u oružani.“, priča Vlasi.
Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije su u diplomatsku akciju krenule početkom 1999. godine jer, kako Vlasi kaže, svet je bio umoran od onoga što se desilo u BiH i Hrvatskoj.

U Rambujeu se dve delegacije nisu ni sastajale, Srbi su imali zahtev da se OVK razoruža i da Kosovo ostane u sastavu Srbije, a Albanci su hteli da Kosovo postane nezavisno.

Vlasi smatra da je bilo jasno da se dve strane ne mogu dogovoriti.

„Zato su tekst predloga za rešenje ponudili posrednici, a od strana se trazilo ,’Uzmi ili ostavi’’. Uz to, Albancima je rečeno da ako ne prihvate, neka sami vide sta će i kako sa Srbijom, a Srbima je rečeno da će biti vojna intervencija ako odbiju“, priča Vlasi.

Delegaciju Kosova predvodili su Ibrahim Rugova, Hašim Tači, Edita Tahiri i Fehmi Agani, a srpsku stranu predstavljali su Ratko Marković i Nikola Šainović.

„Delegacija kosovskih Albanaca je prihvatila i potpisala predloženo rešenje, jer je predloženi tekst trasirao put ka nezavisnosti Kosova, ali ne odmah, već putem referenduma kroz tri godine. Bilo je predviđeno i razmeštanje 30.000 NATO vojnika kao čuvara mira“, priča Vlasi.

Srpska delegacija je, nakon 17 dana pregovora, odbila potpisivanje sporazuma i NATO bombardovanje SR Jugoslavije je otpočelo 24. marta 1999. godine.
“Milošević je imao drugi plan. Vojni vrh je u jesen 1998. sačinio plan operacije nazvan ‘Potkovica’ za proterivanje Albanaca sa Kosova u najvećem mogućem broju“, navodi Vlasi.

Smatra i da je Milošević verovao da ako dođe do bombardovanja, operacija proterivanja Albanaca će biti ubrzana.

„Računao je da to neće dugo trajati i Srbija neće imati velike posledice, a korist od proterivanja Albanaca će biti trajna, za šta će okriviti NATO“, kaže Vlasi.
Dodaje da do bombardovanja nije moralo doći.

„Ne bi stradali ni Albanci ni Srbi, prema Rambujeu je Kosovo moglo biti nezavisno. Odnosi između Kosova i Srbije bi bili bolji. Milošević je za sobom ostavio posledice od kojih se Srbija nikako ne oporavlja“, zaključuje Vlasi.
 
Pa da, oni su hteli samo da mi povučemo vojsku i policiju, da NATO uđe na teritoriju, da im damo potpunu autonomiju bez mešanja Srbije, da im predamo sve i onda nas neće bombardovati. Kako smo samo smeli da odbijemo da dobrovoljno predamo sve ono što su kasnije sproveli pod bombama, otkud nam pravo da se protivimo da nam neko drugi šefuje u državi i da smo okupirana teritorija bez ispaljenog metka?! Sram nas bilo.

A o tome da smo mi pravili neke zločine najbolje govori i to koliko se zločina nad Srbima i dan danas dešava dole bez ikakvih posledica.
 

1711353990982.png

Drašković: Trebalo učiniti napor da se bombardovanje izbegne, stradao je nevin narod


Svaka Nato raketa imala je punjenje "inadžijske" politike Slobodana Miloševića, bez koje bombardovanja ne bi ni bilo, ali 1999. godine stradao je nevin narod, pod lažnim obrazloženjem da se vodi borba protiv Miloševića, kaže na 25. godišnjicu od početka Nato bombardovanja SR Jugoslavije političar i književnik Vuk Drašković.


1711353882922.png



24. mart 2024.

"Svaka raketa Natoa imala je Miloševićevo punjenje. Punjenje jedne naopake, inadžijske, sulude politike. Da nije bilo te politike, ne bi bilo bombarodvanja", rekao je Drašković za Kosovo onlajn.

Drašković je početkom 1999. godine ušao u vladu SRJ, kao zamenik premijera, kako bi pokušao da spreči bombardovanje, u čemu, ipak, nije uspeo, pa je posle tek par meseci i smenjen.

U tom periodu je, kaže, sa izaslanikom Evropske unije Volfgangom Petričem uveliko pripremao nacrt koji je podrazumevoa dva paralelna pravna sistema na Kosovu.

"Albanci će dobiti više od autonomije, a manje od nezavisnosti, ali moraju biti dva paralelna sistema da u svim sporovima, u kojima su učesnici i Srbi i Albanci, bilo da su krivične ili građanske parnice, konačnu odluku ne može doneti Vrhovni sud Kosova, nego mora da je donese Vrhovni sud Srbije. To smo bili dogovorili i parafirali. Sve je bilo odbijeno", rekao je Drašković.


Kako kaže, u tom periodu dok je bio u vladi nije zastupao ni predsednika države, ni svoju partiju, ali ni vladu, već – narod.

"Jednostavno sam branio taj nesrećni, nevini narod koji je stradao, sa lažnim obrazloženjem da se vodi borba protiv Miloševića. Pa nije Milošević bio u onom vozu u Grdelici, nije Milošević bio u Pančevu u onim cevima za gas, nije on stanovao u Generalštabu koji su razorili", istakao je Drašković.

To je, kaže, neoprostivo, jer su se prema Srbiji ponašali kao kada medved uzme kamen, da ubije muvu na čelu čoveka.

"Tako su oni rušili i granatirali Srbiju, uz obrazloženje da nije prihvaćen sporazum - što jeste tačno i da se vrši neviđeni teror nad Albancima, što je takođe tačno. Ali, naravno da je trebalo učiniti još mnogo napora samo da se izbegnu bombe i bombardovanje", rekao je Drašković.
 
Smatram da je Slobodan Milošević jedan od najzaslužnijih za gubitak Kosova i Metohije jer nije prihvatio stručno mišljenje kompetentnog saradnika koji je ratovao na prostoru Hrvatske, BiH i bio čelni vojnik VJ, koji mu je nedvosmisleno dokazivao da u kontekstu odnosa međunarodnih snaga ratom ne može rešiti problem KiM - ističe general-pukovnik Momčilo Perišić u intervjuu za Srpski telegraf, u kom je otkrio šta se dešavalo iza kulisa i na čiji nagovor je Milošević ušao u sukob sa NATO.

110839_momcilo-perisic02-telegraf-nebojsa-mandic_iff.jpg

Momčilo Perišić

- Milošević je poslušao političare-nacionaliste, generale karijeriste i avanturiste koji su mu govorili "samo da mi počnemo rat, a uz pomoć Rusa ko zna ko će ga završiti". Kad je osetio bombe u svom dvorištu, opet uz navedene "lažne heroje" prihvatio je kapitulaciju kroz Kumanovski sporazum, tačnije, njegov deo pod nazivom "vojno-tehnički", koji javnosti nije predočen, a dugo ga je krio. Mnogi i sada ne znaju njegov sadržaj, a on je bezuslovna kapitulacija dela teritorije SRJ i Srbije, tj. Kosova i Metohije.

Čime se sve ljudi bave kada ih grize savest
 

1711544626165.png

Zločin i kazna


Zločin i kazna 1


danas-kolumna-snezana-congradin-beli-listic-1-e1674738348954-150x150.jpg
Snežana Čongradin24.03.2024.

Od početka NATO bombardovanja SRJ prošlo je 25 godina. Nakon bombardovanja koje je počelo je 24. marta 1999. i trajalo do 10. juna iste godine, 5. oktobra 2000. godine, režim Slobodana Miloševića, pao je konačno sa vlasti u Srbiji.

Međutim, ne i njegovi naslednici. Predvođeni Ivicom Dačićem, sve vreme su, i nakon poraza njihovog lidera, isporučenja Hagu, smrti, u pritvoru, brojnim presudama najvišim generalima vojske za najteže zločine protiv čovečnosti na Kosovu, u vrhu vlasti i dan danas.

Nelustrirani, u ovdašnjem javnom mnjenju nikada označeni kao odgovorni za zločine prema sopstvenom i drugim narodima, može se reći da u kontinuitetu, unazad trideset godina određuju sudbinu građanki i građana Srbije.

Rezultati su evidentni. Razorena zemlja, teško siromaštvo, jedan od najgorih sistema zdravstvene i socijalne zaštite, nizak nivo obrazovanja i kulturnog razvoja, s jedne strane, i pretnje novim ratovima i sukobima od strane političke elite koji žive u ogromnom bogatstvu naspram većine ljudi. NJihovo grčevito čuvanje pozicije vlasti kako bi zadržali privilegije stečene na muci potlačenog naroda.

I dok gotovo svake godine kada se obeležava početak NATO bombardovanja, koriste slabost i neinformisanost građana, na čemu su medijskom manipulacijom predano svih proteklih decenija radili, kako bi sebe predstavili kao žrtve ali i borce za slobodu srpskog naroda, uprkos činjenici da su mu zbog svoje neodgovorne politike sručili bombe na glavu, oni skrivaju i podatke o tome koliki je tačan broj poginulih.

Kao što skrivaju i istinu o tome kolika je njihova odgovornost zbog te vojne intervencije.

Postavlja se pitanje, zašto političkom sinu osuđenog ratnog zločinca pred sudom u Hagu, Vojislava Šešelja – Aleksandru Vučiću ni dan danas se ne sviđaju brojevi poginulih u NATO bombardovanju, već govori o više hiljada, ne izlazeći sa dokumentovanim tačnim brojem.

Evidentno je da bi mu sa pozicije žrtve i političkog portparola genocida, etničkih čišćenja i najbrutalnijih zločina počinjenih u ime građanki i građana Srbije tokom devedesetih godina, za politički profit odgovara da taj broj, iako ogroman i nemoguć za podneti – bude i veći.

Prema podacima Fonda za humanitarno pravo tokom NATO bombardovanja poginulo je 754 ljudi – 454 civila i 300 pripadnika oružanih snaga. Među civilima je 207 srpske i crnogorske nacionalnosti, 219 civila Albanaca, 14 romskih civila i 14 drugih nacionalnosti. Na teritoriji Srbije stradalo je 260 ljudi, u Crnoj Gori 10, a 484 na Kosovu.

Kao što krije tačne podatke o žrtvama bombardovanja, umnožavajući ih više desetina puta, isto tako skriva i zločine koje su srpske snage počinile na Kosovu i time stavile Srbiju u tragičnu situaciju da ih najsnažnija vojna sila bombarduje, bez obzira na polemiku o opravdanosti intervencije.

Pitanje koje građani Srbije i dalje mogu da postave zlikovcima koji su im razorili živote, domove, osiromašili ih i na kraju ih doveli u priliku da im se sruče bombe na glavu – srećom i dalje imaju priliku da postave odgovornima za takav slučaj. I 25 godina posle. Jer su oni, stvarnost je toliko surova – i dalje na vlasti u Srbiji.
 

Back
Top