Najteži i najduži je proces samospoznavanja.I najbolniji.I nerijetko smo zatečeni otkrivenim pa se povučemo u sebe i ne dozvolimo da izađe iz nas.Svako ima svoje male Pandore,to znamo.
Sasvim iskustveno želim reći da je moguće upoznati sebe.Godinama sam to radila,kopala po najdubljim i najmračnijim pretincima i bivala često poražena spoznajom.
Jer ona nije uvijek onakva kakvu bismo željeli,jer podsvjesno je nepresušni izvor nepoznatog,a ono uvijek plaši.Zapravo,plaši dok ga ne otkrijemo,damo mu boje i mirise i shvatimo da je to u nama i da smo i to mi.
A dovoljno je da želimo istinski da spoznamo sebe i ta je naša želja ispunjena uvijek u skladu sa našom svjesnosti.
To podsvjesno ponekad ne možemo sami do kraja razlučiti i razdvojiti.Meni je u ranim godinama,a i kasnije mnogo pomogao prijatelj koji je inače neuropsihijatar preporučivši mi literaturu koju sam čitala i često ćaskala sa njim grabeći ka samospoznavanju.
Danas na ovom stepenu samospoznajnog lakše hodam kroz tunele života,pnekad i "poletim",ponekad i klonem,ali uvijek znam koji se to dio mene "aktivirao" i kako sa njim da se izborim.
