umjetnost sam iz vlastitog nagona stvarao samo kad sam bio nesretan. kad sam sretan, nemam poriv nešto rezbariti ili crtati.
ali bio sam sretan onih godina kad sam od svoje umjetnost mogao sasvim dobro živjeti (grafika, tipografija, reprografija).
no prije nekoliko godina sam odbio poziv mog bivšeg šefa (kojem sam zahvalan zbog mogućnosti koje mi je u prošlosti pružio i kojeg vrlo cijenim)
nanovo raditi u njegovom poduzeću (i zaraditi dobar novac), jer bi se morao odseliti. radije živim gdje živim (ruševna kuća, vrt) vrlo skromno
s vrlo oskudnim socijalnim kontaktima. nemam više radost na društvu. bit će da sam previše sretan, iako se ne sjećam zadnjeg osobitog emocionalnog uzdignuća.
je li to možda također umijeće? ili dekadencija i razgradnja? ne znam. svejedno. moram odguliti svoje doživotno kako znam.
mislim dakle, da umjetnost u prvom redu služi balansi umjetnika.