Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Želja, zagrljena u sitnim satima tame
pod plaštom neke, meke pobelele vlasi
gubim nadu al' suton je zakon za me
da mi u tišini, duh volje u miru se skrasi ...
U duši, eho praznine povremeno tugom rastura
beskućnika raspolovljene duše, sablasno obuzima
Godišnja doba su se na zimu i jesen raspolovila
bezvoljnog užasa, svakim danom ... a ljubav
u sutonu, razmuljanom dugom u srcu izbledela …
avgust, 2024.-
Oprosti mi za sve sutone
za sve one neizgovorene reči
Znam da misliš, ma lako je to reći
ali tek u ovu pesmu su stale jer
one važne vijuge, najkasnije pale
Oprosti mi za sve sutone
za sve one prazne poglede
Nespremna za takve oglede
i mirnu reku koja vodi pravo
ja samo strme brzake odabrah davno ...
Da mogu da jednom udahnem ...i do kraja sve ti kažem, onako, sve iz srca,
neuprljano … i bez stida ...
Čisto kao drvo kad se raspukne od mraza … kada se čuje samo prasak magle
što pokriva šumu, krivudavu ...
Htela bih da to saznaš al' ... ne od zvezda ili anđela, volela bih da to čuješ od mene,
a da ja ne budem tu …
Ima još ljubavnih pesama, ali ja znam samo za ovu bistru, tebi pisanu … nečitanu !
Reci mi, jesam li to ja ili prasak magle, što šumu u sutonu pokriva ? ...
Još jednom je zalazak sunca planuo ! To anđeo u božijem dvorištu pali
pregršt naših svakodnevnih tuga i žalbi.
Још једном је залазак сунца плануо ! A noću, sve sagori pred zoru ...
Spakovaću ti u neostvareno polje snova, tihe čežnje i moju senku da te svuda prati.
Pustiću ti muziku, onu našu, staru, i uz to, promukli šapat strasti i iskidanih iluzija.
Poslaću ti par mojih napisanih stihova, zamrznut osmeh i novi sat da ti u svakom
sutonu, teče vreme uz sve kiše i posle nas ...
Potrebna je hrabrost da se gurnete na mesta, na kojima nikada niste bili.
Da testirate svoje granice... da probijete barijere.I onda dođe dan, kada je
rizik koji je bio potreban da ostane čvrsto u pupoljku bio u sutonu bolniji
od rizika da procveta ,,,.
Sa sobom nosiš odraz mene, deo mene. Sanjah te i poželeh tvoje postojanje !
Jer uvek ćeš biti deo mog života. Ako te volim, to mora da je zato, što smo
u nekom trenutku delili iste mašte, isto ludilo, istu pozornicu u sutonu …
Treba nam više spavanja ili dremanja. Treba nam više dobre muzike, više melodija i stihova...
Više kafenisanja uz kolače. Treba nam više knjiga, više čitanja…nikada dovoljno, nikada previše.
Treba nam više kreativnosti, stvaranja i inspiracije. Treba nam više dugih šetnji. Jako dugih.
Treba nam više smeha!,,.... jer je isuviše namrštenih lica.
Više zagrljaja. Da grlimo i da nas grle. Više razumevanja i prihvatanja a manje tumačenja i zaziranja.
Treba nam više zabave, ludiranja i druženja. Treba nam više pogleda, pravo u oči. I mnogo više ljubavi...’
Znate li šta nam uvek treba ?
Treba nam više zalazaka sunca ...
Volim onaj impuls koji mi zaustavlja dah; ono nešto što čini da mogu da umrem istog trena
ili da živim još čitav vek, a da mi to ne pravi nikakvu razliku. Volim kad vidim iskru u živom čoveku. i verujem da sa njom imaš i moć da oživljavaš! Veština je to koja se uvežbava. Svakodnevno.
Nije dovoljno da dišeš, potrebno je da sijaš. Da te primete. Ne drugi ljudi, niti mediji.
Da te primeti sunce, zvezde, život. Pokaži se. Podigni ruku, javi se i reci zašto si tu,
šta hoćeš, čemu stremiš. Dok ti to ne znaš, nikog nećeš moći da uveriš da si stvarno živ.
Džaba si besprekoran po ljudskim merilima. Za život je porebno više.
Vatra u sutonu, u kojoj ćeš spaliti sve osim misije zbog koje si ovde ...b.d.