у који час пробаш умрећеш

могло би се назвати добро и зло, примереније је ја и остали. јер сам ја нај(бољи, лепши, паметнији...).
зашто нас чулно, тј материја, спречава да се остваримо?

Ljudi dopustaju da culno njima gospodari, umesto da oni gospodare culnim..zasto to rade?
 
зашто нас чулно, тј материја, спречава да се остваримо?
Teško je rečima objasniti, a još teže živeti na taj način.

Pokušaću da objasnim kako sam ja to shvatio.
Ne trebaš se brinuti o materijalnom, o tome šta ćeš jesi, šta ćeš piti, šta ćeš obući, jer će se Bog pobtinuti za to (ako imaš dovoljno vere).
Jer, Ako je Bog obukao poljsko cveće, ako je nahranio svako živo biće, zašto mi da se brinemo?

Ako prihvatimo da smo deo prirode i zahvalimo se Bogu na tome, onda smo u stanju da od prirode (svoje okoline) za svoj opstanak uzimamo ono što je nama neophodno. Time bi se mi prilagodili prirodi, a ne bismo pokušavali da prirodu prilagodimo sebi. I naravno, ne bismo sebi davali veći značaj nego što to zaista zaslužujemo.
Ako smo zaista zahvalni Bogu za sve što nam je podario, ništa više od toga nam ne treba. Ne težimo na materijalnim stvarima koje nam nisu neophodne za opstanak, ne želimo da uzimamo više od onoga što nam je neophodno i u potpunosti živimo u skladu sa prirodom, i u tom slučaju moglo bi se reći da smo dosegli taj "večni život" o kome je Isus govorio.

Danas, u eri kompjutera, gde smo prirodu prilagodili svojim potrebama i gde smo poprilično nesposobni da živimo u skladu sa prirodom, plašim se da smo poprilično daleko od Boga i od tog "večnog života".
 
Teško je rečima objasniti, a još teže živeti na taj način.

Pokušaću da objasnim kako sam ja to shvatio.
Ne trebaš se brinuti o materijalnom, o tome šta ćeš jesi, šta ćeš piti, šta ćeš obući, jer će se Bog pobtinuti za to (ako imaš dovoljno vere).
Jer, Ako je Bog obukao poljsko cveće, ako je nahranio svako živo biće, zašto mi da se brinemo?

Ako prihvatimo da smo deo prirode i zahvalimo se Bogu na tome, onda smo u stanju da od prirode (svoje okoline) za svoj opstanak uzimamo ono što je nama neophodno. Time bi se mi prilagodili prirodi, a ne bismo pokušavali da prirodu prilagodimo sebi. I naravno, ne bismo sebi davali veći značaj nego što to zaista zaslužujemo.
Ako smo zaista zahvalni Bogu za sve što nam je podario, ništa više od toga nam ne treba. Ne težimo na materijalnim stvarima koje nam nisu neophodne za opstanak, ne želimo da uzimamo više od onoga što nam je neophodno i u potpunosti živimo u skladu sa prirodom, i u tom slučaju moglo bi se reći da smo dosegli taj "večni život" o kome je Isus govorio.

Danas, u eri kompjutera, gde smo prirodu prilagodili svojim potrebama i gde smo poprilično nesposobni da živimo u skladu sa prirodom, plašim se da smo poprilično daleko od Boga i od tog "večnog života".

исус је говорио о вечном животу где је христос.
 
Utabanim stazama i sirokim dzadama idu svi normalni ljudi. Jer putevi su za ljude, a ne ljudi za puteve.
Kroz dere na tarabama i kroz zbunje provlace se hajduci, lopovi i dezerteri. :D

Normalnost je vrlo problematican pojam..
I odredjen put je za odredjenog coveka i odredjeni covek za odredjeni put.
Kroz neko zbunje moramo svi bar jednom da prodjemo..neki iz toga nesto nauce, a neki se vrate na sirok put..
 
"Nije li ljudska glupost mati svakog zla na ovom svetu.."
vise mi se dopada ovako poeticno:)
samo ne znam otkud se tu umesa slobodna volja..?

наведи ми нељудску глупост, хвала.
песнички о слободној вољи? пут до пакла је поплочан добрим намерама.
сви нормални су модерни и увек изаберу поплочан пут.
 

Back
Top