TUZAN ODLOMAK IZ KNJIGE "KAO RANI MRAZ"..............
uputi se tamo gde je najveca guzva,znajuci da tamo mora biti i najbolja tezga?Usput su ga neki prijateljski gurkali,neki se gurkali medjusobno,probijao se kroz taj neprijatni kordon povrsnih poznanika od kojih mnogi nisu znali da li sad treba da se pozdravljaju sa njim,kad pre rata nisu,i oborio je pogled ne zeleci da on bude taj koji o tome odlucuje,a onda se odjednom ,ne smislivsi kako da se ponasa ako se to desi,stvorio tacno pred njom
okrenula se od tezge sa dva klakera u ruci,i nasla mu se ,cudnom ironijom,blize nego sto je ikad bila...
MALA VIDRA> HEJ?
i ona je bila zatecena i to je bilo najpostenije.niko nije bio u prednosti ,niko nije imao spremnu recenicu,cak ni gest,a u odnosu na predomisljaj,afekt uvek povlaci i neke olaksavajuce okolnosti ,u ma sta da se izrodi u svojo nepredvidivosti.
VASA> HEJ I TEBI ....LEPI MATROZU
njena haljina zaista je imala kockastu mornarsku kragnu.,i ona pokusa daj taj kompliment primi kao prava mala zenica,smerno i sramezljivo,ali srce je mahnitalo kao mace pod kosarom, bila je ocajna shvativsi da se vise nista ne moze uciniti, pred njom je stajao neko drag,blizak ,neko potreban,pred njom je stajao neko koga ne sme dotaci,zagrliti,cak ni osloviti bliskije nego poznanika.
MALA VIDRA> JAVILI SU DA SI POGINUO...
VASA> IH....SMRT BI BILA JEFTIN IZGOVOR..SECAS SE?
kandilo osmeha u njegovim ocima nikad se nije gasilo,sad je jedva tinjalo,ali ga ona ipak uoci i pokusa da ga raspiri svojim smeskom, ali rec "nepredvidivost" kao da je vec pomenuta malocas .umesto prozvanog osmeha odazvale su se krupne nezadrzive suze i nije ni pokusala da ih zaustavi ,kad su vec same krenule nek se same i zaustavljaju...
MALA VIDRA>..O KAKO MI JE TESKO..TESKO MI JE BILO KAD SAM CULA DA SI POGINUO...JOS TEZE KAD SAM CULA DA SI ZIV...ALI OVO JE NAJTEZE ....NISAM MISLILA DA CE BITI BAS TAKO.
nije u tom casu pozeleo da je prigrli,nego je to pozeleo jos cim ju je video,a u tom casu je samo bio opasno blizu da to i ucini,no, vrlo dobro je znao da u okolnoj guzvi ima bar dvoje njih koji bi time mogli biti neizlecivo povredjeni.
VASA> VIDIS...TESKO TEZE NAJTEZE...NE VALJAM TI NI ZIV NI MRTAV....CIGANI KAZU KAD SE DJAVO NAMERACI NA TVOJ BELI SAL,MOZES GA SARATI,MOZES GA PRATI,AL ON CE GA I U KONCICIMA NACI...NEKO NAM JE GADNO UVRACAO....IZMICALO JE OD POCETKA...UVEK ZA KORAK
smrknula je nekoliko puta ,nije joj se dopalo to objasnjenje ,ali za svo ovo vreme ni ona nije uspela da smisli puno bolje.
MALA VIDRA> I STA SAD ? CITAV ZIVOT CEMO OSTATI NA TOM KORAKU?
pogledao ju je nezno,brizno,u tom pogledu vise nije bilo onog bezobrazluka koji ju je proganjao kroz snove,ali odjednom je bila sretna sto ga ima bar ovakvog ...
VASA> PA......JESI LI SRETNA?
nije to bilo zajedljivo , ni zlobno ,kao ni njegov pogled ka njenom zaobljenom profilu,daleko upadljivijem od Tilinog.Pomisao na malo bice cije je pokrete vec osecala,ispuni je onom neopisivom milinom koja u svom nadiranju odroni jos koju suzicu,ne dopustajuci joj nista osim potpune iskrenosti.
ona zagrize usnu ,kao da mora da mu prizna nesto uzasno, i to sto je imala izgovori u dahu gotovo sa olaksanjem...
MALA VIDRA> PA JESAM ..BOG NEK MI ORPOSTI ,ALI JESAM ....BAS SAM ....SRETNA
uplasivsi se sto o sreci govori kroz suze ,uhvatila se za sidro na lancicu,i primetivsi da on gleda u tom smeru,shvatila da njena amajlija,brojanica,zalog nade,tragicne ljubavi, i ko zna cega sve jos , polako gubi pravo da to i bude..
vasa podje ka maloj vidri namerivsi da je samo pozdravi,ali ona ga preduhitri okrenuvsi se ,i brzo mu tutnu u ruku lancic koji je u medju vremenu skinula.
gledali su se bez reci,sve sto mu je padalo na pamet u vezi tog lancica licilo mu je na natezanje,a onda se spasonosno seti ,oprezno pridje kolicima ,i pazljivo da ne budi usnulog andjelka, ususka smotanu zlatnu stvarcicu pod svileni jastucak.
VASA>ZNAM DA JE OBICAJ DA TO BUDE DUKAT ,ALI.......OBJASNICES JOJ.....