Gajo ex
Zainteresovan član
- Poruka
- 456
"Nisam sigurna jeste li upozoravali na ovaj problem prije (iskreno ne znam komu se obratiti pod »vi«), ali primijetila sam nešto zanimljivo u zadnje vrijeme. Počelo je u mojoj obitelji i školi da se nekoliko osoba izjasnilo kako su katolici, ali ne idu u crkvu i ne podržavaju Crkvu. Ništa posebno nisam mislila dok nisam »nabasala« na jedan portal – ta stranica već danima napada Crkvu i praktički izaziva čitatelje na Facebooku na sukobe oko, većinom, zdravstvenoga odgoja. Kost je bačena i ljudi se počinju vrijeđati i nabacivati činjenicama koje, bile istinite ili ne, izazivaju još svađe.
U cijeloj toj priči najzanimljiviji je onaj veliki postotak ljudi koji za sebe govore upravo to: da je moguće biti katolik/vjernik a biti protiv Crkve. I tako oni krivo shvaćaju sve što Crkva kaže jer nemaju koga pitati, a zatim se ta kriva shvaćanja i izvlačenja iz konteksta još više šire. Vjerujem da je to veliki problem jer sve više i više ljudi to radi. Bilo bi lijepo kada bi svećenici i laici bili upozoreni na to pa sam se obratila vama jer mislim da sama ne mogu puno.
Čitateljica
Da, i mi smo čuli da je moguće postati vrhunski športski as a da se uopće ne ode na trening i da se ne poznaje ni jedno športsko pravilo. Isto smo tako čuli da je moguće postati vrhunski znanstvenik a da se ne provede ni jedno istraživanje niti se pokuša ući u svijet znanosti. I tako bismo, u (gorko ironičnoj) šali, mogli nabrajati dalje, ali ne ćemo jer je Vaše pitanje vrlo ozbiljno.
Zadaća nove evangelizacije
Ponajprije želimo reći da smo svjesni činjenice da neki vjernici, bez obzira što su kršteni, nikada nisu bili evangelizirani (možda tek sakramentalno katehizirani – za pričest i krizmu), to jest nikada nisu dublje upoznali ni katoličku vjeru ni njezin sadržaj, pa ih nisu ni prihvatili osobno. A iz neznanja, ponekad i pomodarstva, neki onda i kažu da im »Crkva ne treba« te, premda sebe nazivaju vjernicima, zapravo nisu praktični vjernici, ne sudjeluju u sakramentalnom životu pa su zapravo tek »vjernici na papiru«. Kao takvi, mogu u našim sredinama – a Vi pišete o svojoj obitelji i školi, ali i društvu – širiti i zastupati i stajališta koja nisu u skladu s crkvenim naučavanjem, posebno onim koji se tiče crkvene zajednice i ekleziologije." https://www.glas-koncila.hr/sto-znaci-biti-clan-crkve-moze-li-vjernik-ne-podupirati-crkvu/
---------------
Pitanja:
Zanima me vaše mišljenje o fenomenu gdje se znatan broj ljudi identificira kao vjernici, iako mnogi od njih nisu prisustvovali crkvenim obredima od vremena primanja sakramenata.
Kako g ledate na ovu razliku između deklarirane vjere i stvarne prakse?
Tko, po vašem mišljenju, ima koristi od ovakvih statističkih podataka o broju vjernika?
Smatrate li da crkva na neki način doprinosi ovakvoj situaciji?
Jesu li vam poznati slučajevi gdje neke crkve isključuju pojedince zbog nedostatka prisustva na bogoslužjima?
I za kraj, kako možeš biti član nečega, a da gotovo ništa ne znaš o tome; tko je sve odgovoran za takvu situaciju?
U cijeloj toj priči najzanimljiviji je onaj veliki postotak ljudi koji za sebe govore upravo to: da je moguće biti katolik/vjernik a biti protiv Crkve. I tako oni krivo shvaćaju sve što Crkva kaže jer nemaju koga pitati, a zatim se ta kriva shvaćanja i izvlačenja iz konteksta još više šire. Vjerujem da je to veliki problem jer sve više i više ljudi to radi. Bilo bi lijepo kada bi svećenici i laici bili upozoreni na to pa sam se obratila vama jer mislim da sama ne mogu puno.
Čitateljica
Da, i mi smo čuli da je moguće postati vrhunski športski as a da se uopće ne ode na trening i da se ne poznaje ni jedno športsko pravilo. Isto smo tako čuli da je moguće postati vrhunski znanstvenik a da se ne provede ni jedno istraživanje niti se pokuša ući u svijet znanosti. I tako bismo, u (gorko ironičnoj) šali, mogli nabrajati dalje, ali ne ćemo jer je Vaše pitanje vrlo ozbiljno.
Zadaća nove evangelizacije
Ponajprije želimo reći da smo svjesni činjenice da neki vjernici, bez obzira što su kršteni, nikada nisu bili evangelizirani (možda tek sakramentalno katehizirani – za pričest i krizmu), to jest nikada nisu dublje upoznali ni katoličku vjeru ni njezin sadržaj, pa ih nisu ni prihvatili osobno. A iz neznanja, ponekad i pomodarstva, neki onda i kažu da im »Crkva ne treba« te, premda sebe nazivaju vjernicima, zapravo nisu praktični vjernici, ne sudjeluju u sakramentalnom životu pa su zapravo tek »vjernici na papiru«. Kao takvi, mogu u našim sredinama – a Vi pišete o svojoj obitelji i školi, ali i društvu – širiti i zastupati i stajališta koja nisu u skladu s crkvenim naučavanjem, posebno onim koji se tiče crkvene zajednice i ekleziologije." https://www.glas-koncila.hr/sto-znaci-biti-clan-crkve-moze-li-vjernik-ne-podupirati-crkvu/
---------------
Pitanja:
Zanima me vaše mišljenje o fenomenu gdje se znatan broj ljudi identificira kao vjernici, iako mnogi od njih nisu prisustvovali crkvenim obredima od vremena primanja sakramenata.
Kako g ledate na ovu razliku između deklarirane vjere i stvarne prakse?
Tko, po vašem mišljenju, ima koristi od ovakvih statističkih podataka o broju vjernika?
Smatrate li da crkva na neki način doprinosi ovakvoj situaciji?
Jesu li vam poznati slučajevi gdje neke crkve isključuju pojedince zbog nedostatka prisustva na bogoslužjima?
I za kraj, kako možeš biti član nečega, a da gotovo ništa ne znaš o tome; tko je sve odgovoran za takvu situaciju?
