Nista posebno u zadnje vrijeme, ali evo jedan moj sam od prije par godina.
Sanjam kako imam viziju obješenog djeteta na šumskom proplanku.
Prije toga sam prolazio nekakvom cestom koja liči na dalmatinske otoke, kaldrma, a u blizini nekakva šuma.
Odjednom saznajem da je u Italiji nestala mala curica.
Obraćam se policiji, ispričam o svojoj viziji i kažem da možda mogu pomoći pronaci nestalo dijete.
Utrpaju u auto i zaputimo se na jug Italije.
Dok se vozimo autom,skužim da mi je pejzaž poznat.
Vidimo nekog čovjeka koji sa sobom vodi magarca.
Kažem muriji da se zaustavi.
Izađem iz auta, mlađi čovjek sa šeširom na glavi, vodi magarca i upitam ga – postoji li u blizini neka šuma?
On me uputi na stazu koja je odmah pokraj njega, kaže mi da vodi u šumu.
Zaputim se, uđem u šumu koja je prepuna cudesno visokih stabala, možda tridesetak metara visokih.
Hodam tom šumom i odjednom završim na šumskom proplanku, krug nekih desetak metara širok, stabla visoka, sunce obsjava proplanak, pogledam prema gore i ugledam tu curicu, kako se na visini od nekih petnaestak-dvadesetak metara, obješena njiše o granu.
Visoko obješeno dijete se njiše, dok ga obasjava sunce.
Trenutak prepun spokoja, kao da me dozvala da pronađem njeno tijelo, u svemu tome nije bilo ničega strašnoga i kao da je njezin duh odahnuo što je pronađena.
Ja sam isto odahnuo, osjetio sam olakšanje, kao da sam nekome olakšao breme, kao da sam toj duši podario mir.
Razlika između tog sna i svih ostalih je ta da se taj po ničemu nije razlikovao od stvarnosti, kao da sam to stvarno doživio.
)))
и тачно ми треба активност, права. И масажа.
