Duševni bolesnici drugačije funkcionišu od sociopata i psihopata, kad je neko duševno bolestan on nije racionalan i stvari koje radi radi iz iracionalnosti, odnosno jer ima neki glas u glavi ili psihotična ubedjenja koja njime gospodare. Zato duševni bolesnici nikad ne mogu da budu plaćene ubice, jer plaćeni ubica ima dozu racionalizma i profesionalnosti koji je nedostupan psihotičnoj osobi. Čovek koji je plaćen da ubija to radi kao što neko drugi zaliva cveće u bašti ili odlazi na posao, dakle to je za njega obična, poslovna stvar. On je potpuno racionalan, nema nikakve duševne i psihičke smenje, samo nema empatiju i u stanju je da žrtvu posmatra kao objekat. Ode, upuca, zakolje, zadavi, samelje u mašini za meso, onda se vrati kući, igra se sa decom... većina plaćenih ubica i deluju kao obični, svakodnevni, često porodični ljudi, recimo najveći plaćeni ubica u savremenoj istoriji Ričard Kuklinski "Iceman" je bio porodičan čovek, lagao je ženu da ima neki ugledan posao u bankarstvu, a zapravo je svakog dana ubijao za mafiju i za svoj groš. On nije bio duševni bolesnik nego profesionalni ubica. Isto tako i Sretko Kalinić...