Srbija udara Amere po džepu

Ne samo da je željezara prodata za samo 23 miliona (što je 25 puta manje od uknjižene vrednosti) da je tu kraj priče bilo bi sve to možda podnošljivo
nego US Steel dobija struju po bagatelnoj ceni i ne plaća poreze zbog čega Srbija gubi više novaca nego što su komplet sve plate radnika u toj željezari.
 
Ne samo da je željezara prodata za samo 23 miliona (što je 25 puta manje od uknjižene vrednosti) da je tu kraj priče bilo bi sve to možda podnošljivo
nego US Steel dobija struju po bagatelnoj ceni i ne plaća poreze zbog čega Srbija gubi više novaca nego što su komplet sve plate radnika u toj željezari.

Ne plaća poreze, a? :lol:

Pa i da je tako, da li su plaćali dok su bili u onom čemeru?
 
Ne samo da je željezara prodata za samo 23 miliona (što je 25 puta manje od uknjižene vrednosti) da je tu kraj priče bilo bi sve to možda podnošljivo
nego US Steel dobija struju po bagatelnoj ceni i ne plaća poreze zbog čega Srbija gubi više novaca nego što su komplet sve plate radnika u toj željezari.

Nesto slicno kao Zastava automobili samo sto ovdje profit izvlace Ameri.
 
Kad udarimo Amere po džepu Amerika ima propadne, jer kao što mi svi znamo - ne mogu oni bez nas...

Ona propada i bez nas. Dolar je svakim danom sve slabiji. Americka auto industrija propada kao i vecina americke industrije, pa se baziraju samo na uslugama. Imaju ogromne budzetske, trgovacke deficite i strane drzave finansiraju americku potrosnju. Zaglavili su u Iraku, Avganistanu iz kojih se ne vidi izlaz.
 
Ona propada i bez nas. Dolar je svakim danom sve slabiji. Americka auto industrija propada kao i vecina americke industrije, pa se baziraju samo na uslugama. Imaju ogromne budzetske, trgovacke deficite i strane drzave finansiraju americku potrosnju. Zaglavili su u Iraku, Avganistanu iz kojih se ne vidi izlaz.

Hvala sto otvori oci nama nepismenima koji nismo uvideli da su ameri u vecim govnima nego mi!

Samo mi ostaje da se pitam kako to sam nisam uvideo!

Kakv si ti entuzijasta, to je strasno! Interesuje me jel ti stvarno verujes u ovo sto pises ili samo hoces da nerviras ljude svojim razmisljanjem?
 
koje poreze ne plaća US Steel?

Brate mili, vidiš li ti kakve priče kolaju njihovim krugovima???
k022.gif
 
Hvala sto otvori oci nama nepismenima koji nismo uvideli da su ameri u vecim govnima nego mi!

Samo mi ostaje da se pitam kako to sam nisam uvideo!

Kakv si ti entuzijasta, to je strasno! Interesuje me jel ti stvarno verujes u ovo sto pises ili samo hoces da nerviras ljude svojim razmisljanjem?

Pa mogu ti reci, da su Ameri u govnima. Ova privredna kriza nije kratkotrajna nego dugorocna jer je uzrokovana strukturalnim problemima u Americi. Americka industrija ne moze podnijeti konkurenciju jeftinijih proizvoda iz svijeta. Americki prevoz je bio baziran na autima koji su isli na jeftinu naftu a toga vise nema, a javni prevoz u Americi ne postoji. Postoji samo u jednom ili dva grada. Rusija, Kina, Indija, Brazil, istocna Evropa vise nisu sirotinja koja prodaje igracke nego razvijene zemlje koje imaju konkurentniju industriju od americke. Ne postoji izlaz iz Iraka i Avganistanu i tu ce ostati desetinama godina. Skoro da je sigurno da ce Al Kaida izvrsiti napad oruzjem za masovno unistenje na ciljeve u Americi.
Tako da Amerika defnitivno trajno gubi primat.
 
evo par reci nekoga ko je strucnjak:

Dembelan - 7. juli 2007. u 20.17

Srbija je sacuvala svoje bogatstvo i nije ga „prodala” po bagateli svetskim mafijasima.

Za sada, najveca pljacka u Srbiji je bila prodaja Sartida. U njega je ulozeno oko 5 mld evra, a prodat je za 20 miliona evra. Nadajmo se da je to poslednja velika pljacka u Srbiji. Glavni zasluzni su bili Djindic i Vlahovic. O mrtvima sve najlepse, ali zato Vlahovica treba obesiti za primer drugima. Umesto da se sakrije i pokrije usima, ne prođe dan a da ne pomene EPS i njegovu „privatizaciju”, a zna dobro da je sada cena struje u Srbiji za 30%-50% niza u odnosu na svetsku cenu.

(...)

O Sartidu, najblaze receno, nemas pojma.

U pitanju je najveca pljacka koja se desila u Srbiji. Istog trenutka kada je doneta odluka da se Sartid proda US Steel-u za 23 mil dolara, Rusi su protestvovali i rekli da su oni spremni da plate 300 mil dolara. Da napomenem da je Sartid u to vreme bio uknjizen na ceni od 580 mil dolara (a znamo da je ta uknjizena vrednost uvek puno potcenjena).

Druga stvar u vezi Sartida - sklopljen je ugovor kojim se EPS obavezuje da isporucuje struju Satidu po ceni od samo 2 evrocenta po KW !!! Primera radi, cena struje u Srbiji je 4 evrocenta, u zemljama oko nas oko 8 evrocenti, u Madjarskoj 11 evrocenti, a u Nemackoj 16 evrocenti. US Steel radi već 5-6 godina u Srbiji, dobija najjeftiniju struju u svetu, pravi ogroman profit ali ga ne prikazuje već stalno radi sa nula profitom i ne placa nikakav porez. Sa stanovista Srbije, da struju koju dajemo njima prodajemo na svetskom trzistu – dobijali bi oko 20 miliona evra godisne...barem pet puta vise nego po svim osnovama od Sartida (uklucujuci i plate radnicima i sve ostalo). Prodaja Sartida US Steel-u je kriminal, samo što se niko ne usudjuje sada da pokrece to pitanje jer je jasno da bi to pokvarilo odnose sa USA.

Da prenesem i jedan prilično dobro napisam tekst na sajtu NSPM
http://www.nspm.org.yu/Prikazi/2007_ant_elita1.htm

„Pedantno iznošenje same hronologije odvijanja ove veoma sporne privatizacije razotkriva u isto vreme pristrasnost ne samo nekih veoma važnih funkcionera tadašnje vlade , već i dela medija (poput novina Danas ili pojedinih članaka u nedeljniku Vreme ). Činjenica da je afera ipak naknadno razotkrivena, a neki od njenih aktera iz državne uprave makar simbolično sankcionisani, ne umanjuje u biti spoznaju da je sama privatizacija de jure ostala neupitna , pri čemu je sama država Srbija ostala materijalno teško oštećena, budući da je železara (sada u rukama U . S. Steel ) bila i ostala najveći srpski izvoznik. O kakvoj se pljački države Srbije radi pokazuje i podaci da je američka firma platila za Sartid svega 23 miliona dolara, a da je u svojoj zemlji, shodno obavezi da se navede realna vrednost objekta «uknjižen kao vrednost od 580 miliona dolara» (str. 54).

«I doista, treba znati šta je sve U . S. Steel , za svoja 23 miliona dolara, dobio. Dobio je, najpre, kompletnu Novu Železaru, sa svih njenih šest čeličana i valjaonica, koje se prostiru na 300 hektara zemlje ! Dobio je Staru železaru, na samoj obali Dunava, s tri livnice. Dobio je fabriku Spin, u kojoj se prave štednjaci «smederevci» (ali i čamci, manji brodovi, ograde, nameštaj i slično). Dobio je Fabriku belih limova u Šapcu, za čiju je izgradnju utrošeno oko 150 miliona dolara. Dobio je Fabriku kreča u Kučevu (a kreč je sastavni deo tehnološkog postupka u metalurgiji). Dobio je luku u Smederevu, za koju se kaže da je «jedna od najznačajnijih u regionu». Dobio je slobodnu carinsku zonu u Smederevu koja se prostire na površini od 21 hektara. Dobio je, dakle, kako je glasio naslov u Glasu javnosti (8 april 2003), «Pola grada za male pare». Samo Železara Smederevo imala je, po bilansu koji je 30. jula 2002. potpisao stečajni upravnik, kapitalnu vrednost od 303,5 miliona dolara ( Inter-Nacional , 23. februar 2004).
«A sve je to, oslobođeno dugova, prodato za bedna 23 miliona dolara. Upravo za toliko je Crvena zvezda 2001. godine prodala jednog jedinog igrača – izvesnog Gorana Drulića ( NIN , 10. jun 2004, str. 30). Ceo metalurški koncer, u koji je uloženo milijardu dolara, i pride još pola grada Smedereva za jednog jedinog igrača. Alal, vera, trgovci ! » (citat str. 54).”

I dva briljantna teksta Slobodana Antonica:

http://www.nspm.org.yu/ekonomskapolitika/2006_ant_sartid11.htm

http://www.nspm.org.yu/ekonomskapolitika/ 2006_ant_sartid22.htm

Procitajte, necete se pokajati. To je bila afera nad aferama, kradja nad kradjama.

Dakle, ako nešto ne znate, a ocigledno je da ne znate – onda nemojte govoriti o tome, nego samo o onome sto znate. Ja nikada ne pricam napemet, a ako neko prica napamet – onda nema razloga da mu kažem da ne zna o cemu govori. Odgovornost za izreceno – napisano.
 
„Pedantno iznošenje same hronologije odvijanja ove veoma sporne privatizacije razotkriva u isto vreme pristrasnost ne samo nekih veoma važnih funkcionera tadašnje vlade , već i dela medija (poput novina Danas ili pojedinih članaka u nedeljniku Vreme ). Činjenica da je afera ipak naknadno razotkrivena, a neki od njenih aktera iz državne uprave makar simbolično sankcionisani, ne umanjuje u biti spoznaju da je sama privatizacija de jure ostala neupitna , pri čemu je sama država Srbija ostala materijalno teško oštećena, budući da je železara (sada u rukama U . S. Steel ) bila i ostala najveći srpski izvoznik. O kakvoj se pljački države Srbije radi pokazuje i podaci da je američka firma platila za Sartid svega 23 miliona dolara, a da je u svojoj zemlji, shodno obavezi da se navede realna vrednost objekta «uknjižen kao vrednost od 580 miliona dolara» (str. 54).

«I doista, treba znati šta je sve U . S. Steel , za svoja 23 miliona dolara, dobio. Dobio je, najpre, kompletnu Novu Železaru, sa svih njenih šest čeličana i valjaonica, koje se prostiru na 300 hektara zemlje ! Dobio je Staru železaru, na samoj obali Dunava, s tri livnice. Dobio je fabriku Spin, u kojoj se prave štednjaci «smederevci» (ali i čamci, manji brodovi, ograde, nameštaj i slično). Dobio je Fabriku belih limova u Šapcu, za čiju je izgradnju utrošeno oko 150 miliona dolara. Dobio je Fabriku kreča u Kučevu (a kreč je sastavni deo tehnološkog postupka u metalurgiji). Dobio je luku u Smederevu, za koju se kaže da je «jedna od najznačajnijih u regionu». Dobio je slobodnu carinsku zonu u Smederevu koja se prostire na površini od 21 hektara. Dobio je, dakle, kako je glasio naslov u Glasu javnosti (8 april 2003), «Pola grada za male pare». Samo Železara Smederevo imala je, po bilansu koji je 30. jula 2002. potpisao stečajni upravnik, kapitalnu vrednost od 303,5 miliona dolara ( Inter-Nacional , 23. februar 2004).
«A sve je to, oslobođeno dugova, prodato za bedna 23 miliona dolara. Upravo za toliko je Crvena zvezda 2001. godine prodala jednog jedinog igrača – izvesnog Gorana Drulića ( NIN , 10. jun 2004, str. 30). Ceo metalurški koncer, u koji je uloženo milijardu dolara, i pride još pola grada Smedereva za jednog jedinog igrača. Alal, vera, trgovci ! » (citat str. 54).

To je bilo cisto politicka prodaja kojom su se mislili uvuci Amerima u dupe.
Ko ne cijeni sebe nece ga ni drugi cijeniti.
 

Back
Top