- Poruka
- 342
Enciklopedije kažu da je Neonacizam pokret koji teži vaskrsavanju nacional-socijalističkog, tj nacional-fašističkog pokreta. Iz ovoga bi trebalo da slijedi da su mladi neonacisti iz «Nacionalnog stroja» organizacije koja u zadnje vrijeme vrlo često ima akcije u zemlji Srbiji, mladići koji se zalažu za vaskrsavanje Miloševićevog vremena, sistema i poredka. Međutim ti mladi fašisti slijede Hitlera direktno, jer je «balkanski kasapin» mali igrač za njih.
Helem, Skupština Srbije se potrudila da pokaže da brine o interesima svih građana, pa i ovih fašista, donošenjem odluke o izjednačavanju prava fašističkog ravnogorskog i narodnooslobodilačkog pokreta. Dok čitav svijet zajedno sa Njemačkom slavi pobjedu nad fašizmom, Srbija danas
donosi odluku da je fašistički ravnogorski pokret-antifašistički. Aferim! Tom odlukom je Skupština stvorila atmosferu u kojoj mogu slobodno mladi Srbi - neonacisti dijeliti letke o čistoj krvi srpskoj. Doduše ova ideja nije bila mnogo daleka od ideje o nebeskom narodu, koja se i danas može čuti od «očeva» srpske nacije i «vrhunskih» srpskih intelektualaca, akademije, crkve.
Danas u Srbiji ne postoji relevantna srpska demokratska stranka koja ima stav da je u Srebrenici počinjen genocid, iako je pred Haškim tribunalom već to dokazano u slučaju Krstić. U današnjoj Srbiji ne postoji relevantni politički subjekt koji ima stav da je izvršena agresija na BiH, nažalost u Srbiji danas je sasvim normalan trasparent “NOŽ-ŽICA-SREBRENICA”, koji se pojavio na utakmici SCG - BiH i bio istaknut kao nacionalni ponos Srba.
Danas u Srbiji je sasvim normalna stvar kada policija obezbeđuje akcije obilježavanja zločina i genocida, a čelnike nevladinih organizacija, poput Nataše Kandić i Sonje Biserko proglašavaju najvećim izdajnicima i neprijateljima srpskog naroda. Nažalost Srbija je danas plodna zemlja za nacionalističke i fašističke ideje, a pojava fašističkih pokreta danas u Srbiji je sasvim logična stvar.
Srpsko društvo danas plaća danak što je glasalo protiv Miloševića ne zato što je vodio ratove, već zato što ih je gubio, danak ne priznavanja genocida u Srebrenici, danak što nacionalna televizija Srbije nema dnevne edukativne programe o zločinima činjenim u ime srpstva, emisije sa detaljima Markala, Sjeverina, Štrbaca i drugih zločina.. Srbija danas plaća danak ne suočavanja sa prošlosću, koja je za čitav normalni svijet genocidna i zločinačka.
Helem, Skupština Srbije se potrudila da pokaže da brine o interesima svih građana, pa i ovih fašista, donošenjem odluke o izjednačavanju prava fašističkog ravnogorskog i narodnooslobodilačkog pokreta. Dok čitav svijet zajedno sa Njemačkom slavi pobjedu nad fašizmom, Srbija danas
donosi odluku da je fašistički ravnogorski pokret-antifašistički. Aferim! Tom odlukom je Skupština stvorila atmosferu u kojoj mogu slobodno mladi Srbi - neonacisti dijeliti letke o čistoj krvi srpskoj. Doduše ova ideja nije bila mnogo daleka od ideje o nebeskom narodu, koja se i danas može čuti od «očeva» srpske nacije i «vrhunskih» srpskih intelektualaca, akademije, crkve.
Danas u Srbiji ne postoji relevantna srpska demokratska stranka koja ima stav da je u Srebrenici počinjen genocid, iako je pred Haškim tribunalom već to dokazano u slučaju Krstić. U današnjoj Srbiji ne postoji relevantni politički subjekt koji ima stav da je izvršena agresija na BiH, nažalost u Srbiji danas je sasvim normalan trasparent “NOŽ-ŽICA-SREBRENICA”, koji se pojavio na utakmici SCG - BiH i bio istaknut kao nacionalni ponos Srba.
Danas u Srbiji je sasvim normalna stvar kada policija obezbeđuje akcije obilježavanja zločina i genocida, a čelnike nevladinih organizacija, poput Nataše Kandić i Sonje Biserko proglašavaju najvećim izdajnicima i neprijateljima srpskog naroda. Nažalost Srbija je danas plodna zemlja za nacionalističke i fašističke ideje, a pojava fašističkih pokreta danas u Srbiji je sasvim logična stvar.
Srpsko društvo danas plaća danak što je glasalo protiv Miloševića ne zato što je vodio ratove, već zato što ih je gubio, danak ne priznavanja genocida u Srebrenici, danak što nacionalna televizija Srbije nema dnevne edukativne programe o zločinima činjenim u ime srpstva, emisije sa detaljima Markala, Sjeverina, Štrbaca i drugih zločina.. Srbija danas plaća danak ne suočavanja sa prošlosću, koja je za čitav normalni svijet genocidna i zločinačka.