Noć neba tišine ,ozvezdanog neba koje mi ispunjava pogled u čaroliji treptaja Tople zvezde,nas!
Tihi kutak u prostoru izmedju, i jednog Neba pod kojim ogrnuti napuštamo tihost uma,dišemo dahom iste nežnosti,bez zastoja.
Pogledom ka nebu kojim se prolama tišina treptaja Tople zvezde,poznatom azbukom naših srca,
dodirujemo se.Čujemo sebe,govorom tišine.
Ne ućutkujemo srca,prepuštamo se trenutku nezaboavne povezanosti,onim bojenim,tananim nitima koje su jače i čvršće od svakog mornarskog čvora.
Tišina ,koja se pojavila rečima,na drugoj strani neba sada je putokaz koji nas uvodi u novo carstvo,duboko,dublje,šire i više,gde glad uma postavlja prestol svetlosti beskraja koji osluhujemo melodijom otkucaja srca.
Ona je odziv iz onog doziva ,kada ptice polete,a leptirići udarima krilaca daju novi ritam kome se prepuštamo