Nema više velikih ljubavi..ostale su u prošlosti,slavne,opevane,ovekovečene.Samo njihove senke
hode zemljom,poput odjeka a duhovi njihovi,odavno mirni,žive još u knjigama i pamćenju pasioniranih
čitalaca..odjekuju u njihovim glavama,uzbuđuju i greju im srca..ta imena davna..Ana i Vronski..
Ketrin i Hitklif..Romeo sa Julijom.Zamislite imala je samo trinaest godina!! Ah da,tu su i Roksana sa
nesrećnim Siranom..a šta uraditi za sirotog Don Kihota ljubljenu mu Dulčineju?Da,da,tu su i strastvena
Grušenjka i Karamazov..Šopen i Sand,Gala i Dali...bezbrojne ljubavi.
Ne, nema više velikih ljubavi.Nemamo vremena,žurimo,hitamo poput Belog zeca koji stalno docni...
nije moguće vratiti se u knjige,u prošlost,pa doživeti veliku ljubav..mi samo ljubuckamo,šemimo
kombinujemo..poneki dugi bezljubavni brak a uglavnom razlaz,ako je moguće sporazumni...
A trebaju nam istospolni brakovi!! Aj,kuda to idemo,gde smo krenuli i u međuvremenu se izgubili?
Možemo li se ponovo pronaći? Pronaći sebe i možemo li se voleti kao ljudi?