Slučajnost ili sudbina?

Neno

Elita
Poruka
20.451
Sve je sa tačke gledišta pojedinca.. sudbina je nešto u šta vjerujemo kada nemamo drugog izbora, kada nemamo neko logično objašnjenje za dogadjaj koji je nepredvidjen.
Svi mi upravljamo svojim životima, ali samo donekle.. često neke stvari, dogadjaji, dešavaju se mimo naše volje, htijenja.. Postoji niz nepredvidjenih situacija koje nam se zadese jer i sam život nije šablon po kom znamo kada će nam se bilo koja stvar u životu desiti.

Da je to tako, život ne bi bio ono što jeste... ne bi bio interesantan, nepredvidiv, nekad tako čaroban, lijep a nekad okrutan, surov..
Slučajnost ili sudbina.. i jedno i drugo "mirišu" na isto.. naša stvar kako ćemo je nazvati.. neko će možda reći da je to "viša sila"..
Kako god, često nismo sigurni zašto su nam se neke stvari desile ili dešavaju u životu..? :)

Sve što nam se desi, bilo dobro ili ne, skloni smo reći da je to sudbina.. nekako nam je u krvi da vjerujemo u sudbinu, pa često kažemo; takva nam je sudbina, tako je moralo biti. Da li je to baš tako ili je to često igra slučaja? Vjerujemo da mnogi dogadjaji nisu baš slučajni, ali kako god mislili, mnogo toga ne zavisi samo od nas..

Vjerujete li u sudbinu ili je to sve splet okolnosti, mjesta življenja.. ili se jednostavno prepustite životnoj slagalici ili ipak, sami krojite svoju sudbinu?
 
Nekako više vjerujem u slučajnosti.
..ako postoji neka sudbina onda je to strašno. :roll: u suštini, sudbina bi onda nekome namijenila da bude bogalj a nekome princ? :(
Ali, ako se neko rodi kao bogalj, beskućnik, ružan, bez sreće.. svi će proklinjati sudbinu a ne slučajnost.
Kad ne bi bilo slučajnosti, sudbine i neke predodredjenosti svi bi živjeli u blagostanju, sreći i bogatstvu??
Pa.. ne znam, nisam pametan šta je šta u svemu tome. :cool:
 
Vjerujete li u sudbinu ili je to sve splet okolnosti, mjesta življenja.. ili se jednostavno prepustite životnoj slagalici ili ipak, sami krojite svoju sudbinu?
Verujem u ono: "Kakve su ti misli, takav ti je život.", "Kako radiš, tako će ti i biti.", "Kako se ponašaš prema ljudima, tako će i oni prema tebi.", i tako još mnogo, ali svodi se sve na jedno isto.
Verujem u opredeljenja, a ne u sudbinu ili slučajnosti.
Otišla sam na pijacu-i gle, slučajnosti, pronašla sam odličnu domaću cveklu, srela divne i vedre zemljoradnike... Gle, slučajnosti!
Otišla sam u noćni klub, i gle, sudbine, pet puta mi je neko drugi disao i pričao gluposti u uho. Gle, sudbine!
Opredeljenje mi je najvažnije.
Ako i postoje, sudbina i slučajnosti su mi neke minorne stavke u životu kojima uopšte ne treba da se bavim.
 
Sve je sa tačke gledišta pojedinca.. sudbina je nešto u šta vjerujemo kada nemamo drugog izbora, kada nemamo neko logično objašnjenje za dogadjaj koji je nepredvidjen.
Svi mi upravljamo svojim životima, ali samo donekle.. često neke stvari, dogadjaji, dešavaju se mimo naše volje, htijenja.. Postoji niz nepredvidjenih situacija koje nam se zadese jer i sam život nije šablon po kom znamo kada će nam se bilo koja stvar u životu desiti.

Da je to tako, život ne bi bio ono što jeste... ne bi bio interesantan, nepredvidiv, nekad tako čaroban, lijep a nekad okrutan, surov..
Slučajnost ili sudbina.. i jedno i drugo "mirišu" na isto.. naša stvar kako ćemo je nazvati.. neko će možda reći da je to "viša sila"..
Kako god, često nismo sigurni zašto su nam se neke stvari desile ili dešavaju u životu..? :)

Sve što nam se desi, bilo dobro ili ne, skloni smo reći da je to sudbina.. nekako nam je u krvi da vjerujemo u sudbinu, pa često kažemo; takva nam je sudbina, tako je moralo biti. Da li je to baš tako ili je to često igra slučaja? Vjerujemo da mnogi dogadjaji nisu baš slučajni, ali kako god mislili, mnogo toga ne zavisi samo od nas..

Vjerujete li u sudbinu ili je to sve splet okolnosti, mjesta življenja.. ili se jednostavno prepustite životnoj slagalici ili ipak, sami krojite svoju sudbinu?
jednostavno se prepustim zivotu,pa sta me zatekne.Kroz zivot sam naucio tako.Bori se protiv neceg,ne valja,cuti,ne valja.Onda kako bude.
 
Poslednja izmena:
Sudbina je nešto što treba tek da se desi o čemu misliš da imaš predstavu (predstavu da će se dogoditi, jer razmišljaš o potencijalnim scenarijima), ali nemaš, slučajnost dovodiš kao korelat sudbini zato što nešto o čemu i ne promišljaš a duboko u podsvijesti nijesi ni vjerovao da se može desiti, a zapravo nije sasvim slučajno već tvoja svijest samo to oblikuje kao slučajnost, a to je dio sudbine. Ova dva pojma nijesu neki pandani, već je samo slučajnost iluzorna, previše očekuješ o sudbine, jer je bolesna egologija (egoizam) u osnovi bića, VOLJA, dok sudbina se dešava, dok sudbina nije kompleksan pojam i previše mu je značaj dato, dok sudbina kada pričamo o slučajnosti jeste zapravo ona slučajnost, desilo se to što smatraš sudbinom ili što si smatrao sudbinom, a ta slučajnost nije slučajnost po sebi, nije to nešto što je samo tako prekršilo niz uzorčno posljednične veze. Jer pazi, da ti bude malo jasnije:

Šopenhauer u svom eseju "On an Apparent Intention in the Fate of the Individual" - ukayuje na to da kada se dostigne jedno doba i osvrneš se unazad na svoj život, može ti se učiniti da je imao dosljedan redosled i plan, kao da ga je sastavio neki romanopisac. Događjaji koji su se činili slučajnim i beznačajnim kad su se dogodili, ispostaviće se kao neophodni faktori u sastavljaju dosljednog zapleta. Ko je sastavio taj zaplet? Šopenhauer nam sugeriše da baš kao što su naši snovi sastavljeni od djela nas samih o kojim naša svijest nije svijesna, takođe, cio naš život sastavlja ta volja unutar nas... I baš kao što su ljudi koje ste sreli NAVODNO SLUČAJNO postaju glavni akteri u oblikovanju tvog života, takođe si ti služio kao agent, nesvjesno davajući smisao životima drugih... Ljudi zapadaju u narcizam kad pričaju o sudbini, to je prva greška. Čitava stvar se povezuje tamo gdje nesvjesno povezuje i oblikuje sve ostalo. Tako da čitav naš život je maltene karakteristija jednog velikog sanjara, nazovimo ga Bogom, gdje i mi svi sanjamo.... Sve nas jedna univerzalna tvar u prirodi pokreće.

Tako da kontemplacija nad sudbinom je gubljenje vremena i trošenje moždanih ćelija... A slučajnosti ne smatrajte slučajnostima, jer slučajnosti ne postoje, one su samo dio sudbine. Jer svi spoljni izvori sreće i zadovoljstva prirodom svojom visoko su nesigurni, sumnjivi prolazni i podložni slučaju, oni presuše u određeim okolnostima, šta više to je neizbježno, jer nijesu uvijek na dohvat ruke... U starosti, gotovo sve te stvari opadaju, pa i naša uloga u svijetu, kao i sva zadovoljstva, rodbina prijatelji se oduzimaju smrću, tada više neko ikada, vraća se to pitanje šta svaki čovjek ima iza sebe, i nema više promišljanja o sudbini, jer to što imamo iza sebe trajalo je najduže. Siromaštvo i patnja ispunjavaju svijet, nema puno dobiti, dosada je na svakom uglu. Stoga, gledajte da imate izuzetnu i bogatu individualnost, i gradite um do granice superiornosti, to je jedini korak sa sudbinom, koji je sjajniji i od same sudbine
 
Sudbina je nešto što treba tek da se desi o čemu misliš da imaš predstavu (predstavu da će se dogoditi, jer razmišljaš o potencijalnim scenarijima), ali nemaš, slučajnost dovodiš kao korelat sudbini zato što nešto o čemu i ne promišljaš a duboko u podsvijesti nijesi ni vjerovao da se može desiti, a zapravo nije sasvim slučajno već tvoja svijest samo to oblikuje kao slučajnost, a to je dio sudbine. Ova dva pojma nijesu neki pandani, već je samo slučajnost iluzorna, previše očekuješ o sudbine, jer je bolesna egologija (egoizam) u osnovi bića, VOLJA, dok sudbina se dešava, dok sudbina nije kompleksan pojam i previše mu je značaj dato, dok sudbina kada pričamo o slučajnosti jeste zapravo ona slučajnost, desilo se to što smatraš sudbinom ili što si smatrao sudbinom, a ta slučajnost nije slučajnost po sebi, nije to nešto što je samo tako prekršilo niz uzorčno posljednične veze. Jer pazi, da ti bude malo jasnije:

Šopenhauer u svom eseju "On an Apparent Intention in the Fate of the Individual" - ukayuje na to da kada se dostigne jedno doba i osvrneš se unazad na svoj život, može ti se učiniti da je imao dosljedan redosled i plan, kao da ga je sastavio neki romanopisac. Događjaji koji su se činili slučajnim i beznačajnim kad su se dogodili, ispostaviće se kao neophodni faktori u sastavljaju dosljednog zapleta. Ko je sastavio taj zaplet? Šopenhauer nam sugeriše da baš kao što su naši snovi sastavljeni od djela nas samih o kojim naša svijest nije svijesna, takođe, cio naš život sastavlja ta volja unutar nas... I baš kao što su ljudi koje ste sreli NAVODNO SLUČAJNO postaju glavni akteri u oblikovanju tvog života, takođe si ti služio kao agent, nesvjesno davajući smisao životima drugih... Ljudi zapadaju u narcizam kad pričaju o sudbini, to je prva greška. Čitava stvar se povezuje tamo gdje nesvjesno povezuje i oblikuje sve ostalo. Tako da čitav naš život je maltene karakteristija jednog velikog sanjara, nazovimo ga Bogom, gdje i mi svi sanjamo.... Sve nas jedna univerzalna tvar u prirodi pokreće.

Tako da kontemplacija nad sudbinom je gubljenje vremena i trošenje moždanih ćelija... A slučajnosti ne smatrajte slučajnostima, jer slučajnosti ne postoje, one su samo dio sudbine. Jer svi spoljni izvori sreće i zadovoljstva prirodom svojom visoko su nesigurni, sumnjivi prolazni i podložni slučaju, oni presuše u određeim okolnostima, šta više to je neizbježno, jer nijesu uvijek na dohvat ruke... U starosti, gotovo sve te stvari opadaju, pa i naša uloga u svijetu, kao i sva zadovoljstva, rodbina prijatelji se oduzimaju smrću, tada više neko ikada, vraća se to pitanje šta svaki čovjek ima iza sebe, i nema više promišljanja o sudbini, jer to što imamo iza sebe trajalo je najduže. Siromaštvo i patnja ispunjavaju svijet, nema puno dobiti, dosada je na svakom uglu. Stoga, gledajte da imate izuzetnu i bogatu individualnost, i gradite um do granice superiornosti, to je jedini korak sa sudbinom, koji je sjajniji i od same sudbine
Ja tebe nista ne razumijem,priznajem.:roll:
 
Sve je sa tačke gledišta pojedinca.. sudbina je nešto u šta vjerujemo kada nemamo drugog izbora, kada nemamo neko logično objašnjenje za dogadjaj koji je nepredvidjen.
Svi mi upravljamo svojim životima, ali samo donekle.. često neke stvari, dogadjaji, dešavaju se mimo naše volje, htijenja.. Postoji niz nepredvidjenih situacija koje nam se zadese jer i sam život nije šablon po kom znamo kada će nam se bilo koja stvar u životu desiti.

Da je to tako, život ne bi bio ono što jeste... ne bi bio interesantan, nepredvidiv, nekad tako čaroban, lijep a nekad okrutan, surov..
Slučajnost ili sudbina.. i jedno i drugo "mirišu" na isto.. naša stvar kako ćemo je nazvati.. neko će možda reći da je to "viša sila"..
Kako god, često nismo sigurni zašto su nam se neke stvari desile ili dešavaju u životu..? :)

Sve što nam se desi, bilo dobro ili ne, skloni smo reći da je to sudbina.. nekako nam je u krvi da vjerujemo u sudbinu, pa često kažemo; takva nam je sudbina, tako je moralo biti. Da li je to baš tako ili je to često igra slučaja? Vjerujemo da mnogi dogadjaji nisu baš slučajni, ali kako god mislili, mnogo toga ne zavisi samo od nas..

Vjerujete li u sudbinu ili je to sve splet okolnosti, mjesta življenja.. ili se jednostavno prepustite životnoj slagalici ili ipak, sami krojite svoju sudbinu?
Sam krojim sudbinu
 
Ne postoje "presets" za ljude kao u kompjuterskoj igrici. Opet navijam, sve je do opredeljenja.
Opredeliš se na kojoj si strani, opredeliš se šta hoćeš-šta nećeš. Držiš se toga, imaš i gradiš karakter.
Nema sudbine, nema slučajnosti. Realno, to ništa ne postoji BEZ nas. SA nama je ponešto još moguće, a niko ne može da me ubedi u to da smo ovde samo za sudbinu i slučajnost.
 
Ne postoje "presets" za ljude kao u kompjuterskoj igrici. Opet navijam, sve je do opredeljenja.
Opredeliš se na kojoj si strani, opredeliš se šta hoćeš-šta nećeš. Držiš se toga, imaš i gradiš karakter.
Nema sudbine, nema slučajnosti. Realno, to ništa ne postoji BEZ nas. SA nama je ponešto još moguće, a niko ne može da me ubedi u to da smo ovde samo za sudbinu i slučajnost.
Slučajno sam na basketu nezgodno uvrnuo nogu i u urgentnom upoznao jednu lijepu pripravnicu.. ja to zovem slučajnost. Sudbinski baš i nije.. :)
Dakle, ipak neke slučajnosti i te kako zna da bude..
 
Slučajno sam na basketu nezgodno uvrnuo nogu i u urgentnom upoznao jednu lijepu pripravnicu.. ja to zovem slučajnost. Sudbinski baš i nije.. :)
Dakle, ipak neke slučajnosti i te kako zna da bude..
Eee...ti mozda mislis da je to slucajno,a to je u stvari sudbinski.😁
Mene,zanima u stvari kako se objasnjava pitanje o tome da svim ljudima u startu nisu iste zivotne pozicije.
Recimo,da svi kad se rodimo,krecemo od nule i u istim uslovima,onda bi to znacilo da sami krojimo svoju sudbinu.
Ali ako to nije slucaj,a nije,kako se onda moze smatrati da mi nesto krojimo kad nam je vec iskrojeno.
Ili nasa volja postoji samo u zadatim okvirima,a nije bezgranicna.
 
Slučajno sam na basketu nezgodno uvrnuo nogu i u urgentnom upoznao jednu lijepu pripravnicu.. ja to zovem slučajnost. Sudbinski baš i nije.. :)
Dakle, ipak neke slučajnosti i te kako zna da bude..
Pazi, nezgodno si uvrnuo nogu-razlog- zašto-, a onda si sreo jednu lepu i dobru devojku-kako, rezultat.
To nije slučajnost, ako misliš da je dobro da si tu devojku sreo baš tad. To je i više od onoga što mislim ja-dobro radi-dobro ti se vraća, ali nije u domenu sudbine ili slučajnosti.
Ima nešto i pre što određuje da li će te kad si se već povredio-sresti jedno lepo i drago lice, ili neka oštrokondža koja te psuje i maltretira tokom oporavka.
Viša sila.
Jesi li uspeo da ostaneš sa tako divnom osobom?
 
Pazi, nezgodno si uvrnuo nogu-razlog- zašto-, a onda si sreo jednu lepu i dobru devojku-kako, rezultat.
To nije slučajnost, ako misliš da je dobro da si tu devojku sreo baš tad. To je i više od onoga što mislim ja-dobro radi-dobro ti se vraća, ali nije u domenu sudbine ili slučajnosti.
Ima nešto i pre što određuje da li će te kad si se već povredio-sresti jedno lepo i drago lice, ili neka oštrokondža koja te psuje i maltretira tokom oporavka.
Viša sila.
Jesi li uspeo da ostaneš sa tako divnom osobom?
Malo drugačije ja to vidim.. da se nije odnekud našao kamenčić ispod patike, ne bih povrijedio nogu.. a onda je u tom slučaju svakako ne bih upoznao.
Ne, već sam nappisao.. sudbinski nismo bili predodredjeni.
 
Eee...ti mozda mislis da je to slucajno,a to je u stvari sudbinski.😁
Mene,zanima u stvari kako se objasnjava pitanje o tome da svim ljudima u startu nisu iste zivotne pozicije.
Recimo,da svi kad se rodimo,krecemo od nule i u istim uslovima,onda bi to znacilo da sami krojimo svoju sudbinu.
Ali ako to nije slucaj,a nije,kako se onda moze smatrati da mi nesto krojimo kad nam je vec iskrojeno.
Ili nasa volja postoji samo u zadatim okvirima,a nije bezgranicna.
:eek::eek: Mnogo teško ti je pitanje.. :roll:
Nije slučajnost ako si lenština pa imaš manje od drugih.. ako si skroman u životu naravno da ćeš biti zahvalan na onome što imaš.
Ne dao Bog da nam se desi neki udes, nesreća i slično mahom bi proklinjali sudbinu a ne nešto slučajno.. kako god, nešto jeste.
 
Pazi, nezgodno si uvrnuo nogu-razlog- zašto-, a onda si sreo jednu lepu i dobru devojku-kako, rezultat.
To nije slučajnost, ako misliš da je dobro da si tu devojku sreo baš tad. To je i više od onoga što mislim ja-dobro radi-dobro ti se vraća, ali nije u domenu sudbine ili slučajnosti.
Ima nešto i pre što određuje da li će te kad si se već povredio-sresti jedno lepo i drago lice, ili neka oštrokondža koja te psuje i maltretira tokom oporavka.
Viša sila.
Jesi li uspeo da ostaneš sa tako divnom osobom?
Ne znam da li se uvijek dobro dobrim vraca? :roll:
Ima isuvise primjera da losim osobama ide bas sve dobro u zivotu,a i obratno?
 
Eee...ti mozda mislis da je to slucajno,a to je u stvari sudbinski.😁
Mene,zanima u stvari kako se objasnjava pitanje o tome da svim ljudima u startu nisu iste zivotne pozicije.
Recimo,da svi kad se rodimo,krecemo od nule i u istim uslovima,onda bi to znacilo da sami krojimo svoju sudbinu.
Ali ako to nije slucaj,a nije,kako se onda moze smatrati da mi nesto krojimo kad nam je vec iskrojeno.
Ili nasa volja postoji samo u zadatim okvirima,a nije bezgranicna.
Ne krecemo od nule , svi krecemo od onog sto su nas roditelji naucili ,znaci nije nam ista startna pozicija.
 

Back
Top