Kostim koji je za potrebe filma
Troja (2004) radio Bob Ringvud, za šta je nominovan za Oskara, nije samo najbolji već i najznačajniji pokušaj rekonstrukcije odevnih predmeta, prvenstveno tkanine, iz antičke Grčke, čiji značaj prevazilazi okvire filma.
Troja je film često, možda i prestrogo, viđen kao kontroverzna adaptacija Homerove Ilijade. O značaju tog filma, naročito za istraživače u ovoj oblasti, predavače pa i uticaj na mesto antičke Grčke u pop kulturi - drugom prilikom. Ovde ću samo pomenuti neverovatnu posvećenost koju su imali kostimografi. Hiljade odevnih predmeta pravljeno je i bojeno ručno, prirodnim bojama i starim metodama, u Indiji i na Bliskom Istoku. Tkanine fantastično izgledaju jer su, pa, gotovo originalne. To je, inače, gotovo nepremostiva prepreka savremene rekonstrukcije od udžbenika do ovih 'društava za istorijsku rekonstrukciju' koja kao pretenduju ka istorijskoj tačnosti - pa vam antički Grci uglavnom nose minimalističke, jednobojne, jednostavne krpe. Sušta suprotnost prikazima u njihovoj, iako hromatski jednostavnoj umetnosti.
Iako je dizajn materijalne kulture prikazane u filmu kombinacija fantazije, i raznih epoha koje staju u neka dva milenijuma raznih mediteranskih kultura (što i nije loše u kontekstu filma tj teme koju je nemoguće napraviti ''istorijski'' tačnom zbog urođene kontradiktornosti koje priča tj originalni izvor nosi) - skoro svaki pojedinačni deo, sa malim izuzetkom pojedinih oklopa, je impresivno dizajniran i što je najvažnije, sa drugim detaljima čini jednu harmoničnu sliku istorijsko-fantastičnog sveta, kakva je, uostalom i sama priča o Trojanskom ratu. Kada sledeći put pogledate troju, bacite pogled na fantastične tkanine, suptilne dekoracije, često izuzetnih detalja i divne, prirodne, boje.