SAMOUBISTVO I EUTANAZIJA

Ispada da ako neko izadje napolje i ubije drugog coveka pistoljem, da je izvrsena eutanazija protiv volje zrtve (onog ko je upucan), jeli tako antoniusss?

Ovde nije niko nikog ubio pištoljem,nego je čovek držao svoju staru majku izolovanu u sobi sa zakovanim prozorima i nije je redovno hranio,tako da je jaukala da su komšije više puta zvale SUP. Da ne bi puno galamila onda su joj oduzeli i vodu, zadnja tri dana je samo s vremena na vreme skičala i onda umrla. Ona jeste bila nepokretna zbog kukova (zarđali zglobovi,laički rečeno) ali od toga se ne umire. Znači da su joj "malo pomogli" njeni najbliži, međutim ja na to gledam drugačije, ja decu ne bi kažnjavao za ubistvo roditelja,jer su ti roditelji vaspitali svoju decu,pa su u stvari sami krivi. Ako dresiraš psa, pa te taj tvoj pas ujede kome da se žališ? SAM SI KRIV!!!:think:
 
To sto su oni uradili nije eutanazija, nego pravi zlocin, a ako su bili stvarno siromasni mozda i lapot.
Vec sam objasnio zasto posupak tih ljudi nije eutanazija.

Pa ja poistovećujem ta dva pojma. Eutanazija ubistvo iz milosrđa(prema obolelom),Lapot ubistvo iz milosrđa(prema onom ko se brine o obolelom). U jednom slučaju prestane da se pati oboleli,u drugom prestane da se pati oboleli,a i onaj ko je morao da se brine o njemu.:(
 
3.eutanazija protiv nečije volje kada se volja osobe uopšte ne uzima u obzir.
Tako da ovo jeste eutanazija pod 3.:sad2:
Po tebi ispade da je svako ubistvo eutanazija. Možemo onda reći da je Hitler vršio masovnu eutanaziju Jevreja u gasnim komorama?

Samo postoji malecni problemčić, lišavanje nekoga života protiv njegove volje nije eutanazija nego ubistvo.

Treći primer koji si naveo ne postoji! Postoji samo eutanazija sa pristankom, i eutanazija bez pristanka ukoliko osoba nije u mogućnosti da donese tu odluku (recimo ireverzibilna oštećenja mozga gde je očuvana samo vegetativna funkcija.)

Tvoja baka nije bila ni jedan od ova dva slučaja, dakle nije bilo eutanazije.
 
Po tebi ispade da je svako ubistvo eutanazija. Možemo onda reći da je Hitler vršio masovnu eutanaziju Jevreja u gasnim komorama?

Samo postoji malecni problemčić, lišavanje nekoga života protiv njegove volje nije eutanazija nego ubistvo.

Treći primer koji si naveo ne postoji! Postoji samo eutanazija sa pristankom, i eutanazija bez pristanka ukoliko osoba nije u mogućnosti da donese tu odluku (recimo ireverzibilna oštećenja mozga gde je očuvana samo vegetativna funkcija.)

Tvoja baka nije bila ni jedan od ova dva slučaja, dakle nije bilo eutanazije.

Nema tu eutanazije, kao što reče Sizif, ovo je čisto ubistvo.
 
Eutanazija je ubistvo iz milosrđa ili samilosti. Omogućavanje lake i bezbolne smrti neizlečivim bolesnicima koji trpe neizdržive bolove. Većina pravnih sistema to smatra ubistvom, iako u mnogim jurisdikcijama lekar može zakonito da odluči da ne produži pacijentov život ili da izda lekove koji ublažavaju bol čak i kada skraćuju život pacijenta.
Eutanazija može biti:
1.voljna eutanazija kada sama osoba koja želi eutanaziju smatra da je njen život nedostojan življenja
2.nevoljna eutanazija kada osoba nije u stanju da odluči sama da li želi eutanaziju ili ne. 3.eutanazija protiv nečije volje kada se volja osobe uopšte ne uzima u obzir.

Kod nas je eutanazija zabranjena i to se karakteriše kao krivično delo, tako da se ne primenjuje (javno), ali primenjuje se tiho u zamračenim stanovima i kućama naših bližnjih. To niko ne vidi,a ako neko i vidi on onda okrene glavu na drugu stranu. Tako nešto se ranije zvalo Lapot (Lopar). Tj. i kad je osoba relativno zdrava,zbog pomanjkanja životnog prostora ili hrane njeni naslednici izvrše nad njom eutanaziju protiv njegove volje. Ovde sam skoro imao raspravu o lapotu,neki su tvrdili da to ne postoji, čak šta više da nije nikad ni postojalo. Ja kažem da postoji i danas. Ovih dana je preminula moja baka (to se u stvari samo tako lepo kaže) žena je u stvari skapala bez hrane i vode. To je moderni način eutanazije (lapota) koji se naveliko primenjuje. Konkretno moju baku su njen sin i snaja držali zatvorenu u sobi bez svetlosti,hrane i vode dok nije preminula. Ona je toliko zapomagala da su komšije više puta zvale SUP, ali pošto njena snaja ima familiju koja tamo radi to se brzo zataškalo. Jadna starica je pokušala i beg iz tog mučilišta i uspela je da dopuza do ulice, gde je neki nepoznat čovek stavio u kola i dovezao meni. Bila je žedne, gladne i kaže da se nije kupala 3 god.od kada je bila zatvorena. Okupao sam je i pozvao hitnu da je odvedu na pregled. Lekar se čudio što nije bila na pregledu više od 3 god. (zaključio je to po kartonu) ustanovio joj je brojne zdravstvene probleme,naručio je da sutra dođe po nalaze i vratio je vozilom njenoj kući (u mučilište). O ovom je bila obaveštena i socijalna služba. Ja sam znao da je baka time potpisala svoju smrtnu presudu. Kad su je hitna kola dovezla njenoj kući,njena snaja se prvo izgalamila na medicinske tehničare,isterala ih iz dvorišta,a baka je dobila batina i zatvorena je ponovo. Naravno ovaj put je primenjen stroži režim "samice" jer joj je oduzet i televizor i radio i štap. Socijalna služba je reagovala, izašla na teren,popila kafu sa tamničarkom (ipak su one školske drugarice) napisala da je baki divno i otišli. Ja sam pokušao doći do bake,ali su vrata njene kuće uvek bila zaključana. Tako da sam se popeo do prozora i u stilu nindže ušao kruz njega. Scenu koju sam zatekao možda ste videli samo u horor filmovima. Baka je bila od glave do pete zamazana izmetom (i po licu). Jako se razveselila kad me je videla u htela je da me poljubi. Stegao sam srce i poljubio moju baku (onako gov;navu). Ona je plakala i rekla da su je jako tukli kad je pobegla prošli put i da se boji šta će joj uraditi ako saznaju da sam ja dolazio. Pitao sam je šta hoće da joj učinim. Rekla je da ne dižem više prašinu oko toga,da je ona već stara (84) god.i da zna da joj je vreme da umre,ali da bi volela da se ispovedi katoličkom svešteniku,jer ona je katolkinje. To me je izneneadilo,jer je ona bila udata za pravoslavca i čitavog života je slavila slavu i primala pravoslavnog sveštenika. Međutim ona je ostala kod svog, jer ona je rođena u katoličkoj porodici,tamo je krštena i želela je i da umre kao katolik. Ja sam o tome obavestio župnika,koji je otišao tamo,ispovedio je i spremio za put u večnost. To je mojoj familiji bila kap koja je prevršila čašu. Pozvali su stolara i debelom šperpločom potpuno zakovali prozore. Tako da je baka bila i bez dnevne svetlosti. Venula je tako neko vreme,bez hrane i vode i preminula. Komšije kažu da je zadnja tri dana samo ječala (nije imala više snage da zove u pomoć) Kad sam čuo za to otišao sam tamo i ovaj put zatekao otvorena vrata (mada su prozori i dalje bili zakovani). Moja familija (ujak i njegove 3 kćeri) su stajali kraj bake i gurali je onako mrtvu uz reči:" Ajde sad jauči,ajde sad lupaj štapom i zovi!",i smejali su joj se. Tako se kod mene u Bosni radilo kad čovek ulovi vuka,pa ga onda udara štapom onako mrtvog i viče mu:"Ajde sad udavi ovcu!". Meni se smučilo pa sam napustio skup (da ne bih morao da ih prebijam na licu mesta, ne bi bilo etički). Na sahrani jedini venac je dobila od mene. Bio je prisutan katolički sveštenikl, a 99% ljudi su bili nazovi-pravoslavci. Sveštenik je očitao svoje,svi su ćutali i uopšte bila je zategnuta atmosfera. Položena je u grob kraj svog muža koji je preminuo pre 7 god i koji jedini nema nikakve oznake na groblju (ni spomenika ni krsta ni...) iako je imao dva sina i tri kćeri. Ovo je ukratko priča o novom obliku eutanazije,koji se danas primenjuje. Ja zato tvrdim da je nakadašnji oblik Lapota bio daleko humaniji. Pogača na glavu,jedan udarac maljem i gotovo, a ne ovo sporo umiranje bez hrane,vode i svetlosti.

:roll:
:aha:
 
Samo postoji malecni problemčić, lišavanje nekoga života protiv njegove volje nije eutanazija nego ubistvo.
.

Lišavanje bilo koga života (babe,tate,Sadama Huseina,Miloševića,krave,mačke,komarca) je ubistvo. E sad je pitanje koje se ubistvo kažnjava a koje ne? Kod nas U Srbiji i Eutanazija je ubistvo kažnjivo KZ R Srbije isto kao i ubistvo Ćuruvije i Stambolića. Nema nikakve razlike, ali moj ujak će odgovarati kad i oni koji su počinili ova silna ubistva po BG,a to znači po ovoj državi NIKAD. Međutim svi će na dan Opšteg Voskresenija morati dati odgovor. A do tada možemo samo da pišemo Ombudsmanu (ko što sam ja radio) i da čekamo odgovor.

p.s. ja mislim da će pre Voskresenije nego Ombudsmanov odgovor :dash:
 
Lišavanje bilo koga života (babe,tate,Sadama Huseina,Miloševića,krave,mačke,komarca) je ubistvo.

Ne, lišavanje bilo koga života bez njegovog pristanka je ubistvo, a sa njegovim pristankom (ili pristankom člana familije, ukoliko dotični nema svesti i mogućnosti da odluči) je eutanazija. Nikako da se izboriš s tim pojmovima.
Kod nas U Srbiji i Eutanazija je ubistvo kažnjivo KZ R Srbije isto kao i ubistvo Ćuruvije i Stambolića. Nema nikakve razlike
Ima ogromne razlike. Eutanaziju danas najčešće obavi sam pacijent, postoji poseban uređaj koji pacijent sam aktivira koji mu ubrizga koktel u venu. Takav oblik eutanazije praktično ima oblik samoubistva, pa iako je samoubistvo striktno po zakonu krivično delo, najčešće nema kome da se sudi jer su i izvršilac i žrtva ista osoba, i pri tom mrtvi. ;)

p.s. ja mislim da će pre Voskresenije nego Ombudsmanov odgovor :dash:
Pošto "voskresenije" ne postoji, ostaje ti da se uzdaš u ombudsmana.
 
значи лишавање живота у било ком облику сем природне смрти је убиство и самоубиство.

jeste.
mene, bre, grize savest kad vadim mušaktlu iz žardinjere....a hoću da zasadim lepšu i druge boje. i - opet to radim samo zbog svog zadovoljstva...kakavi su porivi ljudi koji zahtevaju eutanaziju ili vrše samobistvo?
Bože, oprosti.
 
jeste.
mene, bre, grize savest kad vadim mušaktlu iz žardinjere....a hoću da zasadim lepšu i druge boje. i - opet to radim samo zbog svog zadovoljstva...kakavi su porivi ljudi koji zahtevaju eutanaziju ili vrše samobistvo?
Bože, oprosti.

слабост тела и духа.
еутаназија, кад је човек смртно болестан и не може издржати телесну болест у смислу јаких болова, тражи од других да их убију - тзв убиство из самилости.
самоубиство, кад је човек слаб духом или психолошки поремећај у случајевима појединих секти.
 
Tanjug: "Dr smrt" ne haje na kritiku
Mondo nedelja, 6. jul 2008.

Mondo
Ako se ovih dana u pretraživače nemačkih novina u onlajn izdanju - bez obzira da li je reč o ''ozbiljnoj'' ili ''neozbiljnoj'' štampi, ukuca ime Rože Kuš, dobije se ponekad više tekstova nego, recimo, na ime kancelara Angele Merkel ili njenog ministra spoljnih poslova Franka Valtera Štajnmajera, što se dosad nikad nije desilo u ovoj 83-milionskoj naciji.

Ko je Rože Kuš i šta je on to uradio da njegovo ime ''zaseni'' i raspravu o budžetu u parlamentu i situaciju u Avganistanu, gde Nemci imaju dosta svojih vojnika, i dešavanja na ''uzbudljivom'' Balkanu, i odnose sa Rusijom?

Reč je o bivšem senatoru (ministru) pravde u Hamburgu (koji je istovremeno i grad i jedna od ukupno 16 federalnih jedinica, saveznih pokrajina), nekadašnjem kontroverznom funkcioneru Hrišćansko-demokrastke unije (CDU) kancelara Angele Merkel, koji je 2006. godine, posle niza neprijatnih afera, morao da napusti ministarsku fotelju.

Sada je ponovo došao u žižu interesovanja javnosti, neposredno pošto se "proslavio" kao tvorac ''mašine za ubijanje''. Pre samo par dana je, kako je sam priznao, ''pomogao'' jednoj 79-godišnjoj Nemici da umre.

Događaj je izazvao buru osuda i reagovanja širom Nemačke, a oštrim rečima osude se javila čak i kancelar Angela Merkel.

''Ja sam apsolutno protiv svake forme aktivne pomoći pri umiranju'', izjavila je šef Savezne vlade.

Kušova zlokobna delatnost je pokrenula raspravu i među pravnicima o pitanju da li je tu reč o aktivnoj pomoći pri umiranju, što je kažnjava rabota, ili je, pak, reč o pomoći pri samoubistvu - a to, vele pravnici, nije isto.

"Dr Smrt" - tako nemačka štampa naziva Kuša. Taj doktor pravnih nauka, rođen 1954. godine u Štutgartu, osnivač je saveza ''Dr Rože Kuš - pomoć pri umiranju'', ali i jedne političke partije sa spektra ekstremne desnice, čija sudbina nije bila dugog veka.

Kuš kaže da za svoju ''misiju'' u slučaju 79-godišnje Nemice iz Vircburga, koja nije bila teško bolesna, već se samo plašila života u staračkom domu, nije dobio nikakav novac.

"Nisam to učinio za pare... Hteo sam samo da pomognem", izjavio je Kuš nemačkoj štampi.

Odgovarajući na pitanje da li će i dalje ''asistirati'' ljudima koji odluče da pre vremena ''odu'', Kuš je rekao da je sve moguće.

''Budućnost je otvorena'', izjavio je kontroverzni "Dr Smrt" nemačkoj štampi.

Odbacujući kritiku crkve na svoj račun, Kuš je ustvrdio da on nikada ne bi uradio nešto što se kosi s verom.

''Ja verujem u Boga... I dalje sam član Evangelističke crkve'', poručio je Kuš, koji je pred ''odlazak'' starice na onaj svet snimio njenu izjavu da je svoju odluku donela sama i slobodno.

Pravno gledano, eutanazija je u Nemačkoj, zemlji u kojoj živi više od 15 miliona ljudi starijih od 65 godina, veoma komplikovana rabota jer po zakonu postoji obaveza spasavanja života svakog čoveka. U protivnom, prete visoke kazne.

Eutanazija nije, međutim, ''tabu tema'' među Nemcima, baš kao ni rasprava o pitanju da li ljudima za koje se više ništa ne može učiniti, treba ''pomoći'' da umru.

Ovdašnja štampa često piše o bolesnim i od života umornim Nemcima, koji su za svoj ''odlazak'' morali da idu čak u Švajcarsku, gde ''deluje'' ''Dignitas'' (''dostojanstvo'', na latinskom), organizacija čiji osnivač je Nemac Ludvig Mineli, bivši novinar nedeljnika ''Špigel'' iz Hamburga.

"Dignitas" je vršljala i na nemačkom tlu, nastojeći da eutanazija bude ozakonjena i u ovoj zemlji, ali u tome dosad nije imala uspeha.

Cena ''usluge'' te organizacije, koja se i u Švajcarskoj stalno seljaka zbog nevolja s komšijama, nepremnim da svaki dan gledaju smrti u oči, iznosi 3.700 evra, preneli su nemački mediji.

A kakvu smrt, zapravo, nudi ''Dignitas''?

Ta organiizacija za eutanaziju obećava ''osećajnu pratnju'' u smrt u odgovarajuće nameštenim prostorijama.

U brošuri te organizacije se opisuje da, posle uzimanja jednog leka protiv povraćanja, pacijent treba da popije čašu vode u kojoj je po pravilu oko 15 grama natrijum-pentobarbitala.

Zbog lošeg ukusa, posle te čaše, preporučuje se nešto slatko, a u roku od dva do pet minuta, kažu, dolazi san - pre smrti.

http://www.naslovi.net/2008-07-06/mondo/tanjug-dr-smrt-ne-haje-na-kritiku/732432

Čovek koji je „ubio“ čak 870 osoba

Švajcarska policija je pokrenula istragu protiv kontroverzne klinike za eutanaziju „Dignitas“ posle optužbi da njeni zaposleni pepeo kremiranih bacaju u jezero u Cirihu.


Prijavu je podneo jedan stanovnik Ciriha koji je primetio kako dve osobe u jezero bacaju pepeo iz 20 urni.

„Ovo je uobičajena praksa. Dosad je u jezeru završio pepeo više od 200 osoba koje su izvršile samoubistvo na klinici. Obično se pepeo prosipa u ranim jutarnjim satima“, rekao je jedan od zaposlenih u „Dignitasu“, koji je želeo da ostane anoniman.
U klinici, koja je osnovana 1998. godine, ne obaziru se previše na pokrenutu istragu. Njen osnivač je advokat Ludvig Mineli (76), koji iz svoje udobne kancelarije teleskopom posmatra šta se dešava u obližnjem parku:
„Uvek precizno među prolaznicima procenim ko želi da dođe u kliniku. Potrebno mi je nekoliko milisekundi“, kaže Ludvig.


Prema švajcarskom zakonu, legalno je izvršiti eutanaziju ili pomoći u samoubistvu osobama koje pate od neizlečive bolesti. Odatle i ime klinike „Dignitas“, što znači „dostojanstvo“.
Prošle godine, podigla se velika prašina kada je jedna Nemica došla na kliniku sa falsifikovanom dijagnozom ciroze jetre. Doktor koji joj je pomogao da izvrši samoubistvo kasnije se i sam ubio. Nemica je patila od depresije.
„Nikada ne bismo pomogli da izvrši samoubistvo neko ko pati od akutne depresije. Ali, ako bolest traje više od deset godina i osoba kaže da ne želi da živi u takvim uslovima, onda bismo razmislili“, kaže Ludvig Mineli.
Ovaj bivši novinar „Špigla“ zainteresovao se za eutanaziju kada je imao 14 godina posmatrajući svoju baku koja je patila od neizlečive bolesti. Njegova klinika naplaćuje usluge oko 3.150 evra. One podrazumevaju smeštaj u sobi tri dana, koktel za smrtonosnu injekciju i kremaciju tela. Mineli je razveden i ima dve ćerke, a jedna mu pomaže na klinici.


Poslednje putovanje
- Samo tri zemlje pored Švajcarske imaju legalizovan neki oblik eutanazije. To su Belgija, Holandija i Oregon (SAD)
- Više od 650 Britanaca učlanjeno je u kliniku „Dignitas“
- Ova klinika je dosad asistirala pri 870 samoubistava
- Najviše klijenata dolazi iz Nemačke (450)
- Ukupno sto državljana Velike Britanije izvršilo je samoubistvo na klinici u Cirihu
- Više od 70 odsto onih koji zatraže informacije od „Dignitasa“ o asistiranom samoubistvu se nikad više ne jave
- U Švajcarskoj je eutanazija legalizovana 1941.
Izvor: „Tajms“

http://www.podrum.net/modules/news/article.php?storyid=2562
 
From Times Online
April 2, 2009
Dignitas founder plans assisted suicide of healthy woman


The founder of the Swiss assisted-suicide clinic Dignitas revealed plans today to help a healthy wife die alongside her terminally ill husband.

Ludwig Minelli described suicide as a “marvellous opportunity” that should not be restricted to the terminally ill or people with severe disabilities.

The Dignitas clinic, based in a Zurich flat, claims to have already assisted in the suicides of more than 100 Britons.

Mr Minelli said that anyone who has “mental capacity” should be allowed to have an assisted suicide, claiming that it would save money for the National Health Service.


He said that he expected to go to the Swiss courts to seek a ruling in the controversial case of a Canadian couple who have asked to die together.

“The husband is ill, his partner is not ill but she told us here in my living room that, ’If my husband goes, I would go at the same time with him’,” he said.

Mr Minelli, a human rights lawyer, tells The Report on BBC Radio 4 tonight that the British had an “obsession” with the requirement to be terminally ill.

“It is not a condition to have a terminal illness,” he said. “Terminal illness is a British obsession. As a human rights lawyer I am opposed to the idea of paternalism. We do not make decisions for other people.

“We should have a nicer attitude to suicide, saying suicide is a very good possibility to escape."

Details of the planned suicides of the Canadian couple come after the deaths at the clinic of Peter and Penelope Duff, from Bath, Somerset.

The couple, aged 80 and 70 respectively, were both suffering from forms of colon and liver cancer when they died in February.

Mr Minelli admitted that some of the people helped to die at the clinic have been psychiatric patients suffering from schizophrenia and bipolar disorders.

Swiss psychiatrists are refusing to co-operate with Dignitas so the clinic allows patients to provide their own medical papers from Britain.

“We have some problems because all the Swiss organisations of psychiatrists have told the public that they will not make such reports,” he said.

“If we would have a psychiatrist from the UK giving an extended report, then no problems.”

Mr Minelli said that failed suicide attempts caused problems and extra costs for the British health service.


“For 50 suicide attempts you have one suicide and the odds of failing with heavy costs for the National Health Service,” he said.

“In many, many cases they are terribly hurt afterwards, sometimes you have to put them into institutions for 50 years, very costly.”

Daniel James, 23, from Sinton Green, near Worcester, was helped to die at the clinic last September after he had been left paralysed in rugby accident. Although not terminally unwell his parents said that he had been determined to kill himself.

Patricia Hewitt, the former Health Secretary, last month called for a law change to protect those who helped terminally ill relatives and friends travel abroad for an assisted suicide. She tabled an amendment to the Government’s Coroners and Justice Bill to protect such individuals from prosecution.

Ms Hewitt today criticised Dignitas for allowing people with mental illnesses to have an assisted suicide without being seen by a psychiatrist in Switzerland.

“I don’t think that would be an adequate safeguard for somebody suffering from a psychiatric illness,” she said. “That’s why it would be much better to have a British law on this issue.”

Although suicide is no longer a crime in England and Wales, aiding and abetting suicide is a criminal offence punishable by up to 14 years in prison.

Swiss authorities say that they are currently reviewing their assisted suicide law, which could make it more difficult for people to travel to the country to commit suicide.

At present Swiss law only prevents assisting a suicide if there is a “self-interested motivation”.

Switzerland’s medical ethics commission has drawn up a long list of recommendations, including longer assessments, and tougher appraisals of psychiatric patients wishing to kill themselves, and of couples in apparent suicide pacts.

http://www.timesonline.co.uk/tol/news/world/europe/article6021947.ece
 
„DIGNITAS“, ŠVAJCARSKA GRUPA ZA EUTANAZIJU JEDINA U SVETU STRANCIMA POMAŽE U SAMOUBISTVU
Doktore, pomozite mi, hoću dostojanstveno da umrem
Autor: Irena Radisavljević | 03.02.2008. - 00:02


Da li ste sigurni da želite da budete eutanazirani? Da li je ovo zaista vaš poslednji dan jer će ovo biti vaše poslednje piće? Kada ga popijete, spavaćete dva do pet minuta i potom ćete umreti - poslednje su reči koje čuje osoba koja se prijavi za eutanaziju od medicinske sestre, volontera u švajcarskoj grupi za eutanaziju „Dignitas“, jedinoj u svetu koja i stranim državljanima bolesnim „na smrt“ pomaže u samoubistvu.

Poslovanje „Dignitasa“ je u Švajcarskoj potpuno legalizovano donošenjem blagonaklonog zakona o eutanaziji. Isti zakon je inspirisao advokata Ludviga Minelija da u Cirihu osnuje grupu za eutanaziju, koja za članarinu od 70 evra obezbeđuje asistenciju u samoubistvu. Od osnivanja 1998. godine, kroz male i čiste sobe „klinike smrti“ prošlo je više od 780 ljudi sa svih strana sveta, među kojima se našlo i dvoje Srba koji, doduše, nisu istrajali u svojoj nameri.
Iako bi se čin asistencije u samoubistvu u većini svetskih zemlja smatrao ubistvom, u Švajcarskoj je doveden na nivo prosperitetnog biznisa. Osnivač „Dignitasa“ Ludvig Mineli smatra da su njihove usluge „humanitarni i prijateljski akt“.
- Nikada nismo imali problema s policijom, jer švajcarski zakon dozvoljava eutanaziju ukoliko osoba koja je vrši nema nikakve lične koristi od toga. Jedino što naplaćujemo je članarina koja pokriva smeštaj i administraciju. Uostalom, klijent sam obavlja poslednji čin - gutanje smrtonosnog koktela - rekao je Mineli.
„Dignitas“ je, inače, jedina od četiri švajcarske grupe za eutanaziju među čijom klijentelom se mogu naći ljudi sa svih svetskih meridijana. Ostale posluju samo sa Švajcarcima.
Međutim, većina stanovnika ove alpske zemlje je protiv razvoja „turizma smrti“ u svojoj domovini. Razne grupe aktivista su se tokom poslednjih godina oštro protivile poslovanju „Dignitasa“. Ključ njihove netrpeljivosti krije se u želji da izbegnu kategorizaciju Švajcarske kao zemlje za samoubistva.
- Smatramo da je „Dignitas“ preterano nametljiv u želji da pomogne ljudima da samovoljno oduzmu sebi život. Ne želimo da ljudi dolaze u Švajcarsku da bi se ubili - rekla je Beatris Vertli, aktivista hrišćanskih demokrata u Švajcarskoj.
Uprkos tome, interesovanje za ovu vrstu „turizma“ iz godine u godinu raste. Čak 196 ljudi je tokom prošle godine od „Dignitasa“ zatražilo „pomoć u samoubistvu“.
Jedan od njih bio je i Sid Robins iz Engleske, čija je supruga Dot bolovala od neizlečive bolesti. Kada je putem interneta saznao za „Dignitas“, zajednički su krenuli da kuju plan za poslednje putovanje u Švajcarsku. Jedini problem je bio izvući suprugu iz doma za stare, u kome je čekala sigurnu smrt.
- Noć pre polaska oka nisam sklopio. Ranom zorom sam krenuo u Dotinu sobu i probudio je s poljupcem - rekao je Sid, koji je zbog nelegalnosti eutanazije u Britaniji svoju suprugu morao da kidnapuje iz bolnice. Ubrzo je avionom prebačena u Cirih, gde ju je sačekalo osoblje „Dignitasa“. Tog jutra su poslednji put razgovarali.
Nekoliko dana kasnije od „Dignitasa“ je dobio kompletan izveštaj o poslednjim satima života svoje supruge.
Procedura smrti
Kada se ispune svi pravni delovi procedure i kada pacijent priloži lekarske nalaze koji dokazuju da je neizlečivo bolestan, dolazi vreme za poslednje putovanje. Na Ciriškom aerodromu putnika namernika će sačekati medicinska sestra koja, zbog izbegavanja konflikta interesa, ne prima platu za svoje usluge. Ubrzo pacijenta prebacuju u prostoriju „Dignitasa“ u kojoj će provesti poslednje sate svoga života. Kada potpiše dokumenta, medicinska sestra mu donosi smrtonosni napitak spravljen od vode i natrijum-petrobarbitala, koji deluje slično kokainu. Za samo nekoliko trenutaka pacijent tone u dubok san koji će ga odvesti u mirnu i bezbolnu smrt.

http://www.blic.rs/reportaza.php?id=29071
 
значи лишавање живота у било ком облику сем природне смрти је убиство и самоубиство.

jeste, sale.

p.s. zgrožena sam prethodnim postom....koji nije jacobsov nego je citat......dakle, ako imam neizlečivu bolest (a možda je imam) ne bih nikada tražila da me ubiju. Godspod odlučuje i o mom začeću i kraju mog života.
zašto bih to prepustila u ruke ljudi, nije mi jasno!?
 
Poslednja izmena:
Ovo je ipak preterivanje :

The founder of the Swiss assisted-suicide clinic Dignitas revealed plans today to help a healthy wife die alongside her terminally ill husband.

Ludwig Minelli described suicide as a “marvellous opportunity” that should not be restricted to the terminally ill or people with severe disabilities.

The Dignitas clinic, based in a Zurich flat, claims to have already assisted in the suicides of more than 100 Britons.

Mr Minelli said that anyone who has “mental capacity” should be allowed to have an assisted suicide, claiming that it would save money for the National Health Service.

U prevodu -
Zdrava zena zeli da umre zajedno sa muzem koji ima neizlecivu bolest.

Ludwig Minelli je izjavio da je samoubistvo "odlicna prilika" koju ne treba ograniciti samo na neizlecive.

Klinika Dignitas iz Ciriha je vec asistirala u samoubistvu oko 100 Britanaca.

Minelli je izjavio da svakomo sa "mentalni kapacitetom" treba dozvoliti da ima "asistirano samoubistvo",tvrdeci da se tako stedi novac od zdravstvenog osiguranja.
 
jeste, sale.

p.s. zgrožena sam prethodnim postom....koji nije jacobsov nego je citat......dakle, ako imam neizlečivu bolest (a možda je imam) ne bih nikada tražila da me ubiju. Godspod odlučuje i o mom začeću i kraju mog života.
zašto bih to prepustila u ruke ljudi, nije mi jasno!?

не дај Боже да је имаш и моли Бога да ти се таква болест не догоди, јер ћеш доћи у искушење да управо супротно размишљеш о томе.

а моје уверење је такође усаглашено са твојим.
 
Prikoljiš je stari običaj, koji se ukinuo, a radi se o ubijanju matorih ljudi, koji više ne služe zajednici.

Ovisno od mesta na kojem se vršilo, vođenje na lapot se razlikovalo po vrsti radnje i načinu ubijanja.

Jedan od najpoznatijih oblika je da se žrtva odvede u šumu, i da joj sin (default relation: otac --> sin) postavi pogaču na glavu, i sekirom preko pogače, uz reči:

Ne ubijam te ja, nego ovaj hleb.

Negde se žrtva stavljala u sanduk i tu se žigosala po vratu dok ne izdahne (verovatno od opekotina ili gušenja).

Koje je vaše "versko" mišljenje o eutanaziji?
Koji je pogled vaše religije na ovaj čin?
 
Обичај се задржао у неким забаченим деловима јужне Србије као и у Црној Гори. Метафора оваквог ”хуманог” убијања је данас распрострањена чак и међу млађим кримогеним јединкама. Еутаназија је олакшање за све, понајвише породицу оболелог.
 
Hriscanstvo se protivi eutanaziji pa tako mogu slobodno reci da je u pitanju nehriscanski cin. S druge strane, kao pojedinac jesam pristalica eutanmazije kada oboleli moze sam da se izjasni da zeli da se izvrsni nad njim.
 

Back
Top