´´ Od vremena tog,bez dodira tvog
za tren su prosla ljeta i zime
njeno su lice isprale kise
njene su rijeci sve tise i tise
Kad pogledam sebi ravno u oci
shvatim da zivim u gorkoj samoci
ljubav sad ima kameno lice
ja razmisljam...
Jesam li jos uvijek mlad
oblaci teski,kad bi bar htjeli nestat na cas
Ja razmisljam sad,jesam li jos uvijek mlad
oblaci teski,kad bi bar htjeli nestat na cas....
zar vise nema nas...´´
...............................................................................
Znam da još uvek šetaš pustim ulicama našega grada, usamnjen i sam, po kiši koja nemilosrdno pljušti...
Dođi, sakri me od kiše, želim u tvom zagrljaju da provedem večnost, budi SAMO MOJE...