RODITELJSKE GRESKE

Kazu: kad ti se zatvore jedna zivotna vrata Bog se postara da ti otvori druga, cesto i veca i lepsa.Vidim da je to obilato bilo u tvom slucaju.Neopisivo mi je drago da je opet tako.
clog svog zivota zahvaljujem bogu i sudbini na mojoj sadasnjoj porodici i tetki koja me je odgajila. Roditeljima ne mogu da oprostim, a ni da zaboravim silne nepravde,a sa tvojima nemogu ni da se uporde.Da li je gore da te imaju pa zloupotrebe ili rode izraduju se pa im vise ne trebas(daju te kao na cuvanje pa posle ostave i sebi rode drugo) ???
Ja sam prezivela i ostala normalna,vidim i ti.Zato si tako meko dobra i topla,pametna i razumna.Prtpostavljam da si dosta mladja od mene-sigurna sam da ces biti divna MAjKA kao sto si izrasla u divnu osobu.pratim cestotvoje postove.Samo napred mala.veliki pozdrav:heart: :super::bye:

Hvala puno... :sad2: <---- rasplakala si me... ali ne brini zbog bebceta je to vec postala rutina! :heart: stvarno nemam reci koliko pametnih i dragih ljudi sam upoznala na ovom forumu, koliko me ljudi razumeju... moj muz je nesto najlepse sto mi se desilo i nadam se da cu biti isto toliko dobra mama koliko sam dobra zena, ako ne i bolja... 21 god. razlike je izmedju nas dve, a ko da smo ista osoba :eek: :super: :heart: hvala ti jos jednom... ovaj post cu uramim i okacim, hehehehe... :cmok: cmok
 
Daaaa ovo nam je prviii beban :klap: :super: ipak smo vec 7 meseci u braku :worth: :heart: pa radovacemo se valjda u Februaru je termin, ali ne znam tacno koji... iako su mi lekari kineski ovde rekli da sam juce usla u 11tu nedelju :ok: :cmok: a ma placem non stop nesto... te mi ovo ne odgovara, te sam tuzna, te sam srecna :eek: sad razumem sta znaci drugo stanje :hahaha:
 
Majka je bila dosta stroga i previse me patrijarhalno vaspitala, na moju zalost, jer se u danasnje vrijeme to ne cijeni.
Otac je uvijek bio po strani.
Voljela bih da su me vise podrzavali jer bih u tom slucaju imala mnogo vise samopouzdanja.
Mislim da cu ja prema svojoj djeci, ako ih ikad budem imala imati sasvim drugaciji pristup, da cu ih nauciti da se bore za sebe i da budu samopouzdaniji i nezavisniji od mene.

Zasto mislis Mari Mari da su te pogresno vaspitavali sto su bili strogi i patrijarhalni?
I moji su roditelji bili takvi, i u to vreme ucili su nas da budemo pre svega posteni i vredni ljudi.
Ne mislim da su u tome pogresili. I ne mislim da treba da smo drugaciji jer se u ovom vremenu bolje provlace beskrupulozni, lazljivi, neposteni...

Ja to svojim roditeljima ne zameram, naprotiv. Nazalost, dugo ih vec nema, ali vaspitavali su me najbolje sto su znali. I hvala im.
 
Zasto mislis Mari Mari da su te pogresno vaspitavali sto su bili strogi i patrijarhalni?
I moji su roditelji bili takvi, i u to vreme ucili su nas da budemo pre svega posteni i vredni ljudi.
Ne mislim da su u tome pogresili. I ne mislim da treba da smo drugaciji jer se u ovom vremenu bolje provlace beskrupulozni, lazljivi, neposteni...

Ja to svojim roditeljima ne zameram, naprotiv. Nazalost, dugo ih vec nema, ali vaspitavali su me najbolje sto su znali. I hvala im.

Da ali nije rekla koliko strogo i patrijahalno i sta to podrazumeva?! Plus je navela jos razloga...
 
Naveci greh mojih roditelja je bio sto su me kao malu bebu dali na cuvanje bliskim rodjacima u drugi grad,Razlog:nije bilo obdanista, nije bilo nikog da me adekvatno cuva,bila sam kmezava bolesljiva,stalno sam plakala,a moji su morali na posao,tada 63. porodiljsko blovanje je trajalo samo 3mes.Majci koja je invalid (rahtis) bilo je vazno da sacuva posao i stekne penziju....
Sve mi je sada jasno i to razumem,ali :dontunderstand:posle 3,5.god.dobila sam brata.Otvorilo se obdaniste u koje je on isao od jaslica.Njega su cuvali od pocetka,a mene nisu uzeli natrag,jer su me rodjaci jako zavoleli i vise nisu mogli bez mene (svoje dece nemaju).Zapravo sam bila satisfakcija koju je moj teca dao mojoj tetki< koja nemoze da rodi a ocuvala je njegovih 5-oro dece>.Pa ko veli da sad cuva od svojih.
I tako sve bi mozda i bilo ok da su me i usvojili bar, moji bi i pristali.Bas ih briga rodili sebi drugo.Moja teki koju i danas volim postujem i smatram jedinom majkom to nije htela jer je smatrala da papir nije vazan u zivotu ida su mi bolje zivotne sanse (materijalne) uz moje prir.roditelje.
Suma sumarum : zvela sam kao jedinica okruzena ljubavlju ali uvek sa saznanjem da imam drugu porodicu kojoj nisam portebna i koja zivi bolje i lepse od nas (u istom gradu,posto smo se u mojoj 4. god i mi preselili u moj rodni grad).U pubertetu su me uzeli natrag zbog "boljeg vspitanja" i losih porodicnih odnosa..i bla.bla...:thumbdown:sve je vrlo komplikovano.ZATO SAM POBEGLA cim sam nasla zgodnu priliku (mog dragog koji me je voleo podrzavao i zauvek ostao uz mene evo i danas) a nije nam uvek bilo ni lepo ni lako! OTAC MI JE UMRO DAVNO, SA PRIRODNOM MAJKOM ODNOSI SU:otkacio::rtfm::dash::sad2::thumbdown::whistling: A SA BRATOM VISE NIKAKVI.TETKA JE STARA VEC POSTAJE DEMENTNA,ALI JE VOLIM ISTARAM SE O NJOJ, ALI NEMOGU DA ZABORAVIM NI DA POROSTIM -I JOS PATIM (IAKO SADA IMAM VEC ODRASLU DECU I DIVNU PORODICU KOJU LJUBOMORNO CUVAM.
 
baš si me rastužila....grozno što ima takvih priča...a ja mislila moja priča je grozna...roditelji ostavili kod babe i dede,i oni me podigli,školovali itd...posle 5 godina rodio mi se brat,on je živeo sa roditeljima...e plus još su me baba i deda svakog vikenda vodili kod njih da ne zaboravim roditelje i da imam koliko god moguće dobar kontakt sa njima...danas već razumem šta se desilo i zašto se sve tako desilo,ali tada me je užasno bolelo,i dan danas kada se malo zamislim krenu mi suze...
 
baš si me rastužila....grozno što ima takvih priča...a ja mislila moja priča je grozna...roditelji ostavili kod babe i dede,i oni me podigli,školovali itd...posle 5 godina rodio mi se brat,on je živeo sa roditeljima...e plus još su me baba i deda svakog vikenda vodili kod njih da ne zaboravim roditelje i da imam koliko god moguće dobar kontakt sa njima...danas već razumem šta se desilo i zašto se sve tako desilo,ali tada me je užasno bolelo,i dan danas kada se malo zamislim krenu mi suze...

Te se stvari nikada ne zaoravljaju.Kakav svaki vikend uvek uvek kada je u "nasoj kuci" bila oskudica tetka koju sam oduvek zvala "mama"me je vodila roditeljskoj kuci, da bolje pojedem i tako to...Ali mojoj mami nikad nije bio pogodan trenutak za posete.a danas se zali sto ja nemam pogodne trenutke za nju.Ne moram da kazem kako sam se osecala i koliko suza isplakala zaleci samu sebe dok nisam odrasla i naucila da smosazaljenje zamenim drugim stvarima u zivotu.Dok nisam podvukla crtu ispod MENE NIKO VOLI -DETINJSTVA>:cry::heart:
 
Te se stvari nikada ne zaoravljaju.Kakav svaki vikend uvek uvek kada je u "nasoj kuci" bila oskudica tetka koju sam oduvek zvala "mama"me je vodila roditeljskoj kuci, da bolje pojedem i tako to...Ali mojoj mami nikad nije bio pogodan trenutak za posete.a danas se zali sto ja nemam pogodne trenutke za nju.Ne moram da kazem kako sam se osecala i koliko suza isplakala zaleci samu sebe dok nisam odrasla i naucila da smosazaljenje zamenim drugim stvarima u zivotu.Dok nisam podvukla crtu ispod MENE NIKO VOLI -DETINJSTVA>:cry::heart:

Mislim da se ta crta na kraju moze tek povuci kad nadjes ljubav i nekoga kome se mozes poveriti i voleti koliko i on tebi... :heart:
 
Te se stvari nikada ne zaoravljaju.Kakav svaki vikend uvek uvek kada je u "nasoj kuci" bila oskudica tetka koju sam oduvek zvala "mama"me je vodila roditeljskoj kuci, da bolje pojedem i tako to...Ali mojoj mami nikad nije bio pogodan trenutak za posete.a danas se zali sto ja nemam pogodne trenutke za nju.Ne moram da kazem kako sam se osecala i koliko suza isplakala zaleci samu sebe dok nisam odrasla i naucila da smosazaljenje zamenim drugim stvarima u zivotu.Dok nisam podvukla crtu ispod MENE NIKO VOLI -DETINJSTVA>:cry::heart:

rana uvek ostaje...ja i ne pokušavam više da zalečim tu ranu,jer potpun oporavak nije moguć,ali sam naučila da živim srećno,da prihvatim sebe takvu kakva jesam,jer sam dugo vremena mislila da je problem u meni,i zato me roditelji ne žele...ali od babe i dede sam dobila puno ljubavi,odgajili su me kao svoju ćerku,nikada me nisu sputavali,bili su mladi kada sam se ja rodila 41 i 43 godine...oni su mi bili kao roditelji,i njima sam apsolutno privržena...zbog njih sam takva kakva jesam,oni su me naučili da stanem na svoje noge,da budem svoja,da se borim za svoje...
 
Napravili su dosta gresaka. Bili su ubedjeni da sve rade kako treba a ustvari su sve radili naopako. Glavna greska je ta sto su nas konstantno tretirali kao jednu osobu (bliznakinje smo), ocekivali su da imamo iste rezultate u skoli, da idemo na iste sekcije, da nas zanimaju iste stvari, terali nas da se isto oblacimo itd. Sestri su se popeli na glavu zato sto je bila totalno nezainteresovana za sve i stalno su je uporedjivali sa mnom dok joj nisu navukli sve moguce komplekse. Materijalno smo obe uvek dobijale isto ali sto se emocija tice uvek se moglo osetiti da bolje prolazim, mene nikada nisu kaznjavali i sve su mi dozvoljavali a prema njoj su bili stroziji.
 
Napravili su dosta gresaka. Bili su ubedjeni da sve rade kako treba a ustvari su sve radili naopako. Glavna greska je ta sto su nas konstantno tretirali kao jednu osobu (bliznakinje smo), ocekivali su da imamo iste rezultate u skoli, da idemo na iste sekcije, da nas zanimaju iste stvari, terali nas da se isto oblacimo itd. Sestri su se popeli na glavu zato sto je bila totalno nezainteresovana za sve i stalno su je uporedjivali sa mnom dok joj nisu navukli sve moguce komplekse. Materijalno smo obe uvek dobijale isto ali sto se emocija tice uvek se moglo osetiti da bolje prolazim, mene nikada nisu kaznjavali i sve su mi dozvoljavali a prema njoj su bili stroziji.

Uh to je lose... ali ja znam dosta ljudi koji prave tu gresku a imaju blizance... to je bas glupo,... steta sto vas nisu tretirali obe kao individue... :sad2: a zanima me u kakvim si odnosima sad sa sestrom?! :cmok:
 
Uh to je lose... ali ja znam dosta ljudi koji prave tu gresku a imaju blizance... to je bas glupo,... steta sto vas nisu tretirali obe kao individue... :sad2: a zanima me u kakvim si odnosima sad sa sestrom?! :cmok:

Izvini, ja sam tek sad videla ovo pitanje. Sa sestrom sam u super odnosima. Sad imamo samo tatu, izmedju njih je dosta napeto a ja se trudim da budem dobra prema oboje. Ona je i pored problema sa roditeljima imala mnogo tezi zivot, naucila je da se izbori i sada je mnogo uspesnija i samostalnija od mene ... a opet emotivno skroz zavisi od mene, ne da mi 2 dana mira, stalno me zove i gnjavi ali ne smeta mi :lol:
 
Jako sam rano ostala bez majke.Imala sam nekih 11 godina.To je bio veliki sok za mene.Ostala sam sa ocem i mladjim bratom.Ne zameram mom ocu nista.Stvarno se trudio da mi olaksa sve to,medjutim kada smo brat i ja usli u pubertet (razlika izmedju nas je godinu dana)on se mnogo vise posvetio njemu,jer je upao u neko lose drustvo.
Mene,koja sam vec postajala devojka,bila nesigurna i zeljna paznje je skroz zapostavio.
Sa bratom se nista nije menjalo....njega je prosto povuklo to drustvo i ulica.
Tata se jadan nervirao i jeo....ali nije mogao puno da pomogne.
Bas sam bila tuzna zbog toga.Sve sam mislila da njega vise voli.Pa sam hvatala sebe kako pocinjem da mrzim svog brata,misleci da njega vise voli nego mene..
Kasnije sam osudjivala sebe zbog toga.
A prosto...bila sam jos dete.
Kada sam napunila 17 tata me je poslao kod mamine mame.To je tek bio veliki udarac.Jer,baka je bila dobra ali idalje slomljena i skrhana zbog kcerkine smrti.Samo mi je svojim ponasanjem(svakodnenvnim odlascima na groblje,pregledanju majcnih stvari i slika...)osvezila taj gubitak.
To je jedino sto eto zameram svom ocu.Mada i to sam zaboravila.Trudio se,svaka mu cast.
 
Bilo je grešaka itekako.Ceo život su pratili svaki moj korak, ne samo moj već i sestrin. Nikada nam nisu dopustile da nešto same uradimo pa makar i pogrešile, uvek su nam određivali šta i kako treba da radimo iako su po nekad znali da to nije u redu ali oni su uvek bili u pravu. Napravili su od nas nesigurne osobe i bez svog stava i ponosa. Nikada me ni u čemu nisu podržali niti kad rekli bravo za moj uspeh, uvek je to bio njihov uspeh. Čak su mi i određivali s kim ću da se družim i branili mnogo toga, ma nisam bila samostalna uopšte. I tek sa svojih 30 godina ja sam uspela da se nekako otrgnem od njih i sama krenem kroz život, padala sam sto puta ali sam se isto i podizala sama, i tek sam sada ponosna na samu sebe. Nadam se da ću sve te greške ispraviti i da ću svom detetu biti bolji roditelj nego oni meni, prvenstveno drug pa onda roditelj.

Slicno, sve su price slicne....da ne pisem storiju, cak mi je tesko i da napisem, jer sam mnogo povredjena...iako vidim, znam da ima mnogo gorih prica od moje...ja sam samo bila zapostavljena, bez ljubavi, ukras, najbolji djak, vredan primerak za pokazivinja uvazenim prijateljima i gostima...nikad nisu imali vremena za mene....imam i brata..njemu je valjda bilo jos gore, (jer nije bio lep i pametan kao ja :roll:), pa samim tim je dobijao manje paznje nego ja, koliko god ta paznja i ljubav bile nesikrene. Najvise mi sada smeta to sto ne poznajem sebe, sto se plasim zivota i sto ne znam sta znaci rec ljubav. Kad budem otkrila, nadam se da cu oprostiti.
 
Zasto mislis Mari Mari da su te pogresno vaspitavali sto su bili strogi i patrijarhalni?
I moji su roditelji bili takvi, i u to vreme ucili su nas da budemo pre svega posteni i vredni ljudi.
Ne mislim da su u tome pogresili. I ne mislim da treba da smo drugaciji jer se u ovom vremenu bolje provlace beskrupulozni, lazljivi, neposteni...

Ja to svojim roditeljima ne zameram, naprotiv. Nazalost, dugo ih vec nema, ali vaspitavali su me najbolje sto su znali. I hvala im.

Nisam rekla da su me pogresno vaspitali, ali to jednostavno nije dobro u ovakvim vremenima.
Zato sto sam uvijek kad sam bila iskrena prema nekome izvukla deblji kraj.
Zamjeram im samo sto me nisu naucili da pokazem zube kad treba, i da ne dozvolim drugima da me povrjedjuju.
 
Pre oko mesec dana meni moj sin kaze da ja nikad nisam zadovoljna.

Btw, ne da sam zadovoljna nego sam prezadovoljna svim aspektima njegovog ponasanja.. Izgledam ozbiljno i znam da se moje zadovoljstvo i sreca ne vide uvek na mom licu, a znam koliko je to detetu vazno. Ipak, kod njega preovladjuje utisak da nisam bas nesto narocito zadovoljna. Zao mi je zbog toga.

Razmisljajte kako IZGLEDATE svojoj deci!
sad videh ovaj moj post od pre pet godina i shvatam da se nije mnogo promenilo :neutral:
 
Mislim da je dobro što se malo ova tema obnovila. :)

Prestrogi roditelji stvaraju teskobu kod deteta, dete od njih zazire.
Recimo, ja i danas kada odem kod svojih, i mama spava, utišam televizor na skoro nečujno, jer joj je oduvek buka smetala.
Takođe, spavam okrenuta prema zidu (mamin vojnički režim, jer je volela da me ništa ne ometa dok se samouspavljujem).
I spava mi se kada ukućani ležu da spavaju.

Male stvari, ali opet, kao delić nedopuštanja detetu da bude svoje. U nekim tako sitnim stvarima.
 
:ok:

Meni je to stalno na pameti, jos od rodjenja dece; nisam i nikako ne zelim da mi neko ili nesto narusi harmoniju, jer zelim da svojoj deci pruzim svoj maksimum.:p

I ja sad videh svoj post od pre tri godine, i kao i Harmony mogu da konstatujem da se u osnovi stav nije promenio.

I tada, a i danaas smatram da je za zdrav mentalni i psiholoski rast deteta izuzetno vazno da roditelje dozivljava kao zadovoljne osobe, Side effect ovakve postavke je svakako vise nego koristan i za roditelja kao osobu. Takodje se moze postaviti pitanje zasto se tek dolaskom dece u nas zivot vecina ogradi od nepotrebnih neprijatnosti i negativnosti, ali to je vec druga tema.
 

Back
Top