Да не бих отварао нову тему да активирам ову стару.
Povijest
Družbu su u Zagrebu obnovili
16. studenoga 1905. godine
Emilij Laszowski i
Velimir Deželić stariji, mada se ona u stvarnosti i nije ugasila, njezini vitezovi bili su među članovima hrvatskoga plemstva od osnutka.
Družba je pravni sljednik hrvatskih vitezova zmajskoga reda Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova)
hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda Luksemburškoga, utemeljenog
1408. godine,
u kojem su tada većinu činili hrvatski plemići. Plemićki sloj hrvatskoga društva sačuvao je postojanje staroga reda te ga je prenio na obnovljenu zmajsku družbu. Osnovna zadaća družbe je kao i nekada sačuvati Hrvatsku katoličku kulturu i domovinu od nevjernika i krivovjeraca. Pravila Družbe potvrđena su
1906. godine, ali su više puta mijenjana i dopunjavana. Rad Družbe vodi Meštarski zbor koji se prema sadašnjim pravilima sastoji od Velikog meštra i 10 meštara, a bira se na 5 godina.
U svojim je redovima Družba imala velik broj istaknutih imena hrvatske
kulture i javnoga života; sudaca,
odvjetnika, gospodarstvenika, svećenika, osoba koje su radile u državnoj i gradskoj upravi, te osoba mnogih drugih zanimanja.
Zabrana rada
Osnutkom »Vitežkoga reda hrvatskog zmaja« prestala je postojati Družba braće hrvatskoga zmaja u Zagrebu, temeljem § 4. Zakonske odredbe o osnivanju »Vitežkog reda hrvatskoga zmaja« od
11. ožujka 1943.
Družbi je ponovo prekinut rad, ovaj put zabranom rada od
4. ožujka 1946.,[SUP]
[1][/SUP] a cjelokupna imovina je konfiscirana.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Družba_"Braća_hrvatskoga_zmaja"
Red zmajskih vitezova
Red zmajskih vitezova (
lat. Societas Draconistrarum;
njem. Drachenorden;
mađ. Sárkány Lovagrend)
viteški red zmaja osnovan je prvobitno radi zaštite europske kraljevske loze
Svetog rimskog carstva [SUP]
[1][/SUP]. Međutim glavna misija reda je bila obrana
kršćanstva od neprijatelja, posebice
Osmanlija što je i objavljeno u povelji toga reda 13. studenog
1408. Red je utemeljio
Žigmund Luksemburški, kralj
Ugarsko-Hrvatskog kraljevstva,
Bohemije i
Italije zajedno sa visokim
europskim plemstvom toga vremena.
Među njima je bio i Hrvoje Vukčić Hrvatinić.
Godine
1431.
Sigismund Luksemburški donosi odluku o proširenju družbe. Slijedom toga u družbu dolazi veliki broj utjecajnih osoba uglavnom plemića. Danas red više ne postoji, međutim po uzoru na njega u mnogim
europskim zemljama djeluju slične zmajske organizacije kojima je najčešća misija očuvanje
kulturno-
povijesne baštine.
Zmajev red je viteški red osnovan u srednjem vijeku u okviru Rimokatoličke crkve s nakanom da zaustavi prodor nevjernika (islama) na prostor Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Viteški red je ustanovio ugarsko-hrvatski
kralj Žigmund Luksemburški 1408, a u njemu su večinu sačinjavali Hrvati zbog položaja Hrvatske na granici prema Osmanijskom carstvu i vazalnim balkanskim zemljama. Zmajev red dobio je ime po znaku zmaja koji ih je predstavljao u boju a kao znak u boju nosili su ga vitezovi reda oko vrata, vitezovi su se okupljali u družbu "Brača hrvatskoga zmaja" koja je ustrojena od stolova do velikoga meštra. Prvi stupanj ima 24 člana, dok u drugom stupnju ima više članova. Članovi prvog stupnja mogli su dalje imenovati niže
vitezove kao članove reda. Zmajev red nije bio klasičan križarski red kao oni koji su nastali u tijeku križarskih ratova. On je bio strateški i politički red u potpori Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Istaknuti poglavnici Zmajevog reda (Vitezova) bili su;
Knezovi Frankopani herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić i druge hrvatske velikaške obitelji. Osim Hrvata u red su pristupili i drugi ugroženi narodi koji su prihvatili vrhovništvo Hrvatsko-Ugarskoga Kralja.
Članovi reda iz osnivačke povelje 1408. godine
Hrvatsko-ugarski kralj pozvao je sve velikaše i vladare ugroženih zemalja kako bi sklopili križarski savez protiv nevjernika. Prvi članovi su bili:
"Stephanus despoth, dominus Rasciae, item Hermannus comes Cily et Zagoriae, comes Fredericus, filius eiusdem, Nicolaus de gara, regni Hungariae palatinus, Stiborius de Stiboricz alias vaiuoda Transyluanus, Joannes filius Henrici de Thamassy et Jacobus Laczk de Zantho, vaiuodae Transyluani, Joannes de Maroth Machouiensis, Pipo de Ozora Zewreniensis, bani; Nicolaus de Zeech magister tauernicorum regalium, comes Karolus de Corbauia, supremus thesaurarius regius, Symon filius condam Konye bani de Zecheen, janitorum, comes Joannes de Corbauia, dapiferorum, Joannes filius Georgii de Alsaan pincernarum, Petrus Cheh de Lewa aganzonum regalium magistri, Nicolaus de Chak, alias vaiuoda Transyluanus, Paulus Byssenus, alter Paulus de Peth, pridem Dalmatiae, Croatiae et totius Sclauoniae regnorum bani, Michael, filius Salamonis de Nadasd comes siculorum regalium, Petrus de Peren, alias siculorum nunc vero maramorossensis comes, Emericus de eadem Pern secretarius cancellarius regius et Joannes filius condam domini Nicolai de Gara palatini." Citat: G. Fejér: Codex Diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X/4, Budae, 1841, str. 687 [SUP]
[2][/SUP]
http://hr.wikipedia.or
/wiki/Red_zmajskih_vitezova
Шта рећи него комендија!