Ovih dana , razbuktava se nekakva polemika , bajagi u interesu nauke , može se sažeti u ovom citatu :
" пренаглашена оданост и лојалност хијерархијски подређених, а за рачун сопствене егзистенције, има и свој обрт. Послушност коју асистент годинама показује према свом професору траје све док за њом постоји потреба. Када наследник заиста добије наследство, и када су и додатне услуге које стари професори могу да понуде исцрпљене, захвалност се често трансформише у нетрпељивост. Због овога наши универзитети имају велики број разочараних пензионисаних професора. Нажалост, за то и нема већег кривца од њих самих. " .
http://www.politika.rs/scc/clanak/368297/Pogledi/Zahvalnost-s-rokom-trajanja
Gotovo da nema slučaja u državi , gde odlazećeg ne zamenjuje izabrani naslednik , pa u svim tim slučajevima , kao neko pravilo , biva da naslednik prema odlazećem gaji "ZAHVALNOST SA ROKOM TRAJANJA" , a kad je reč o eliti kojoj su dostupna sredstav informisanja , biva da naslednik svoju zahvalnost polako pretvara u otvorenu netrpeljivost , onu ničeansku koja kaže da velike životne usluge ne mogu da se vrate , pa stoga zahvalnost se s'vremenom pretvara u nepoštovanje a ona u otvoreno neprijateljstvo ! Naravno , razočarani odlazeći - bivša elita , nije bez oružja kojim može iskazati svoju zatečenost i njenu razočaranost sa svojim bivšim saradnicima , današnjim naslednicima !
Ruku na srce , taj medijski rat u belim elitnim rukavicama , nije ništa drugo no svojevrstan elitni rijaliti , za prefinjene intelektualne duše i njihov svet , kao što su akademci , umetnici , izvođački umetnici , političari i cirkuski artisti !
Naravno , po uzoru na svoju elitu , kod običnog argatorskog sveta , ovu vrstu penzionerskog nezadovoljstva možemo prepoznati po celoj profesionalnoj nomenklaturi , sve do vecejke , čuvene Baba Sere , zbog onog , još čuvenijeg : "kolko košta da unutra plačem"! A ona , vajka se i razočarano svakom voljnom slušaocu besedi , kako eto , u njeno vreme , taj i taj javni taolet bio je svetao i ispunjen mio mirisima kao kakav rajski vrt - a ne kao danas ! U njega je rado svraćala sve viđenija gospoda , ma kakva gospoda , krem prestoni - elita . A "ON" , pa tek ona čuvena "ONA" , ma ajde molim vas ! A vidi ovo danas ? Sve popalo , otrcano , ofucano - jadno baš kao i svet kji u tu javnu jazbinu zalazi !
Da reče čovek , zna život da bude baš kao kakva trula jabuka , usred pozne jeseni ! Sve se je gnjilo , raspada se i zamire - nema onog prolećnog sjaja i lepote , da ne kažem mladalačke ! Imena tamne , bez zhvalnosti , tonu u mrak prošlosti - jede ih vreme i sve nas gura u roptarnicu zaborava !
Pa mi se nešto javlja , ovih dana , otkud tolika pizme i gorčine penzionerske usmerene na naslednike - naročito kod elite ! Ajd čovek i da razume Baba Seru , njoj je ostao samo album u porodičnim kutijama od cipela ; onaj album u kome se ona slikala sa "NJIM" , pa sa čuvenom "NJOM" i mnogom drugom gospodom i prestonom elitom - slike iz velikih predvorja i hodnika , gde elita pokadkad mine , poskidali naslednici ! Ali što se ibreti ta akademska naučna penziona elita ! Zar nisu štogod delotvornog ostavili ljudima , dela svoga uma i njegovih ruku , što bi im imena od zaborava sačuvalo i u večni pomen - već tako što očekuju od naslednika !
Pa bar njima trebalo bi biti poznato da svet pamti samo imena velikih zlotvora i imena velikih prosvetitelja ! Sve ostalo , taj surovi svet , srozava na nivo Baba Sere , kojoj ostavlja , kao što se često po medijima viđa , izbledele , gotovo izbrisane slike iz nezaborava ličnog ! Džaba su vazda mnogi , ini , sve puzeć molećivo , ispod svoda zlotvorske vlasti , kao kakvi prosijaci , za života molekalji za zvanja , ne čineć ama baš ništa delotvornog , kako za druge i njegovo mnoštvo , tako i za sebe i slavu što od mnoštva se prosvetiteljstvom stiče !
" пренаглашена оданост и лојалност хијерархијски подређених, а за рачун сопствене егзистенције, има и свој обрт. Послушност коју асистент годинама показује према свом професору траје све док за њом постоји потреба. Када наследник заиста добије наследство, и када су и додатне услуге које стари професори могу да понуде исцрпљене, захвалност се често трансформише у нетрпељивост. Због овога наши универзитети имају велики број разочараних пензионисаних професора. Нажалост, за то и нема већег кривца од њих самих. " .
http://www.politika.rs/scc/clanak/368297/Pogledi/Zahvalnost-s-rokom-trajanja
Gotovo da nema slučaja u državi , gde odlazećeg ne zamenjuje izabrani naslednik , pa u svim tim slučajevima , kao neko pravilo , biva da naslednik prema odlazećem gaji "ZAHVALNOST SA ROKOM TRAJANJA" , a kad je reč o eliti kojoj su dostupna sredstav informisanja , biva da naslednik svoju zahvalnost polako pretvara u otvorenu netrpeljivost , onu ničeansku koja kaže da velike životne usluge ne mogu da se vrate , pa stoga zahvalnost se s'vremenom pretvara u nepoštovanje a ona u otvoreno neprijateljstvo ! Naravno , razočarani odlazeći - bivša elita , nije bez oružja kojim može iskazati svoju zatečenost i njenu razočaranost sa svojim bivšim saradnicima , današnjim naslednicima !
Ruku na srce , taj medijski rat u belim elitnim rukavicama , nije ništa drugo no svojevrstan elitni rijaliti , za prefinjene intelektualne duše i njihov svet , kao što su akademci , umetnici , izvođački umetnici , političari i cirkuski artisti !
Naravno , po uzoru na svoju elitu , kod običnog argatorskog sveta , ovu vrstu penzionerskog nezadovoljstva možemo prepoznati po celoj profesionalnoj nomenklaturi , sve do vecejke , čuvene Baba Sere , zbog onog , još čuvenijeg : "kolko košta da unutra plačem"! A ona , vajka se i razočarano svakom voljnom slušaocu besedi , kako eto , u njeno vreme , taj i taj javni taolet bio je svetao i ispunjen mio mirisima kao kakav rajski vrt - a ne kao danas ! U njega je rado svraćala sve viđenija gospoda , ma kakva gospoda , krem prestoni - elita . A "ON" , pa tek ona čuvena "ONA" , ma ajde molim vas ! A vidi ovo danas ? Sve popalo , otrcano , ofucano - jadno baš kao i svet kji u tu javnu jazbinu zalazi !
Da reče čovek , zna život da bude baš kao kakva trula jabuka , usred pozne jeseni ! Sve se je gnjilo , raspada se i zamire - nema onog prolećnog sjaja i lepote , da ne kažem mladalačke ! Imena tamne , bez zhvalnosti , tonu u mrak prošlosti - jede ih vreme i sve nas gura u roptarnicu zaborava !
Pa mi se nešto javlja , ovih dana , otkud tolika pizme i gorčine penzionerske usmerene na naslednike - naročito kod elite ! Ajd čovek i da razume Baba Seru , njoj je ostao samo album u porodičnim kutijama od cipela ; onaj album u kome se ona slikala sa "NJIM" , pa sa čuvenom "NJOM" i mnogom drugom gospodom i prestonom elitom - slike iz velikih predvorja i hodnika , gde elita pokadkad mine , poskidali naslednici ! Ali što se ibreti ta akademska naučna penziona elita ! Zar nisu štogod delotvornog ostavili ljudima , dela svoga uma i njegovih ruku , što bi im imena od zaborava sačuvalo i u večni pomen - već tako što očekuju od naslednika !
Pa bar njima trebalo bi biti poznato da svet pamti samo imena velikih zlotvora i imena velikih prosvetitelja ! Sve ostalo , taj surovi svet , srozava na nivo Baba Sere , kojoj ostavlja , kao što se često po medijima viđa , izbledele , gotovo izbrisane slike iz nezaborava ličnog ! Džaba su vazda mnogi , ini , sve puzeć molećivo , ispod svoda zlotvorske vlasti , kao kakvi prosijaci , za života molekalji za zvanja , ne čineć ama baš ništa delotvornog , kako za druge i njegovo mnoštvo , tako i za sebe i slavu što od mnoštva se prosvetiteljstvom stiče !