Razgovor sa detetom

Manga Hilux

Legenda
Moderator
Poruka
70.467

Želite da vaše dete bude uspešno? Ovako razgovarajte sa njim!​


Da li ste znali da je način na koji se obraćamo detetu jedan od preduslova za njegovo uspešno školovanje?


Istraživanja su pokazala da su deca koja potiču iz bogatijih porodica uspešnija u školi i imaju bolje rezultate na testovima u odnosu na decu koja potiču iz siromašnijih porodica. To i nije iznenađujuća činjenica ako se uzme u obzir da bogatije porodice imaju pristup kvalitetnijem obrazovanju. Iznenađujuća je, sa druge strane, činjenica da su naučnici utvrdili da veliki udeo u boljim školskim rezultatima dece ima izloženost opširnijem i sadržajnijem jeziku od ranog uzrasta.

Kakve veze ima razvoj jezika sa školskim uspehom? U pitanju je izloženost pravim rečima i rečenicama, dijalozima koji roditelji vode sa decom. Kako ne bismo previše dužili, nudimo vam primere kako dijalozi, koji predstavljaju predispoziciju za veći uspeh, izgledaju.

Lažna nada u kvantitet​

Naučnici su dugo verovali da je obim jezičkog okvira (kvantitet reči) kom su deca izložena, faktor koji diktira razvoj jezičkih veština. Na početku dvadesetog veka, sprovedena je studija na manjem uzorku dece sa ciljem da potvrdi pretpostavku da su deca u bogatijim domaćinstvima izložena većem broju reči nego deca koja odrastaju u siromašnijim domaćinstvima. Studija pod nazivom „Jaz od 30 miliona reči“ je pokazala da deca iz bogatijih domaćinstava čuju čak 30 miliona reči više od onih u siromašnijim. Shodno tome se smatralo da je upravo ta razlika u količini reči ograničavala vokabular ove dece a što je moglo ometati njihov uspeh u školi. Međutim, to nije razlog. Obimnija istraživanja su pokazala da je vrsta jezika i način komunikacije u ranom uzrastu, kada se formiraju vitalne strukture mozga i razvijaju kognitivne funkcije, ono što utiče na usvajanje jezika i celokupan razvoj.

83301ecc-29c5-092f-0732-d4080554efb5-11.png

Bitno je kako pričate

Procenjujući veće grupe dece i eliminišući rasnu pristrasnost iz istraživanja (dva glavna problema u pomenutoj studiji), istraživači su ustanovili da se tipovi razgovora koje roditelji vode sa decom mogu uredno podeliti po socioekonomskim grupama. Istraživanje pokrenuto 2017.godine na MIT Univerzitetu pokazalo je da imućniji roditelji razgovaraju sa decom češće i vode sadržajnije razgovore. Razgovori pokreću razvoj jezika i znatno ga stimulišu. To je dokazano korešćenjem MRI skenera. Praćena je aktivnost regija u mozgu dok su deca uzrasta od četiri, pet i šest, slušala priče za laku noć. Što je interaktivniji razgovor bio između deteta i osobe koja priča priču, regije su pokazale veću aktivnost i stimulaciju.
Naučnici sa MIT Univerziteta ističu važnost pričanja SA decom – to je nešto čemu roditelji mogu da se posvete, bez obzira na socioekonomski status. Razgovor podstiče decu, stimuliše ih više nego samo nabacivanje komplikovanih reči.
Druga istraživanja su pokazala kako učestalost i kontekst roditeljske interakcije sa decom utiče na razvoj njihovih kognitivnih i jezičkih veština. Analizirano je kako su roditelji iz različitih socioekonomskih grupa odgovarali na pitanja svojih predškolaca i kako ta objašnjenja utiču na kognitivne sposobnosti dece.






Zašto mehanički jezik vodi ka uspehu – u objašnjavanju je moć​

U najnovijoj, još uvek tekućoj studiji, naučnici su okupili decu uzrasta od tri do pet godina iz domaćinstava sa niskim i srednjim socioekonomskim statusom, zajedno sa njihovim roditeljima. Dato im je da se igraju sa setom za igru koji je prilagođen deci a sa ciljem da podstakne radoznalost i veštine rešavanja problema. Spajanjem svih delova upalila bi se sijalica. Naravno, deca su imala mnogo pitanja za svoje roditelje o ovom čudnom novom predmetu. Za potrebe studije su procenjivani odgovori roditelja na pitanja poput „Kako funkcioniše prekidač?“ koja bi trogodišnjak postavio.
Nije bilo velikih razlika u pitanjima koja su deca postavljala, sva deca su tražila informacije i postavljala spontana pitanja. Ali, bilo je razlike u roditeljskim odgovorima. Naime, roditelji iz domaćinstava sa većim primanjima su koristili su tzv. „mehanički jezik” dok oni iz siromašnijih nisu. Mehanički jezik daje detaljne odgovore sa objašnjenjem koje je usmereno na to da dete zaista razume kako nešto funkcioniše.

f9abc197-41e2-449f-17f2-8b0054f91d65-11.png

U objašnjavanju je moć

Na primer, odgovor na pitanje „Kako radi prekidač?” mehaničkim jezikom bi glasio: „Prekidač je povezan sa strujnim kolom. Sada je prekidač podignut što znači da je struja uključena, a kada ga spustimo zatvaramo ga i prekidamo struju.” Nemehaničko objašnjenje bi prosto bilo – „Prekidač služi da ga uključiš i isključiš.“
Pored toga što koriste mehanički jezik, imućniji roditelji su skloniji necirkularnim odgovorima na pitanja dok su roditelji iz siromašnijih domaćinstava imali tendenciju da daju cirkularne odgovore. Cirkularni odgovori jednostavno ponavljaju informacije iz originalnog pitanja bez dodavanja novih informacija.
Na primer:

Ako dete pita gde je otišao tata, cirkularni odgovor bi mogao biti: „Tata je izašao“ — tu nema ništa novo ili informativno. Međutim, necirkularno objašnjenje bi bilo „Tata je izašao da kupi namirnice, da bismo imali hranu za jelo i mleko za piće“mnogo informativnije za dete i mnogo verovatnije da će podstaći stalni dijalog.
Drugi primer:

Na pitanje „Zašto plačeš?“, cirkularni odgovor bi mogao biti „Roditelji ponekad plaču“. Dok je isto tako kratko, „Plačem jer sam tužan“, primer više mehaničkog jezika.
Naučnici tvrde da sposobnost i spremnost roditelja da daju sadržajne i informativne odgovore, zavisi od njihovog znanja i obrazovnog nivoa. Ta dva faktora znatno utiču na obim rečnika roditelja. Imajući to u vidu, mogu da objasne jaz koji se stvara između imućnih i manje imućnih roditelja. Takođe, ne treba zaboraviti da taj jaz nije tako striktan, jer i porodice koje pripadaju zlatnoj sredini su sklonije da izlažu svoju decu kulturnim sadržajima, knjigama i okruženjima koja su bogata sadržajima.






Zašto je važno rano izlaganje jeziku​

Istraživanja su, takođe, pokazala i da bez obzira na socioekonomsku pozadinu, roditelji često uskraćuju decu za informacije, vodeći se mišlju da deca nisu spremna za njih. Stvari nisu tako crno-bele. Naime, trebalo bi deci pružiti što opširnije obrazloženje jer, bez obzira na da to da li su deca dorasla novim saznanjima ili ne, ona će sama napraviti jezički okvir u kojem će povezati tačke sličnog značenja i referenci, te polako shvatati celinu. Možda neće odmah na početku razumeti kontekst, ali će im reči čije značenje znaju biti putokaz i još jedna stepenica više ka razumevanju. Pokazalo se i da deca žude za visokokvalitetnim objašnjenjima, čak i ako ne razumeju nužno sav sadržaj.
Najveći i najkorisniji zaključak iz svih ovih istraživanja je da, bez obzira na to koji nivo obrazovanja, kakvu vrstu posla imate ili koliko novca zarađujete, ono što će najviše pomoći vašem detetu da usvoji jezik i druga znanja koja će ga pripremiti za školu je kvalitet vašeg angažovanja i razgovora sa njim.

f481d7e9-3485-a0e0-0cfa-6b43a57ca710-11.png

Zajedno tražite odgovore

Radi se o kvalitetu, a ne o kvantitetu, zapamtite! Fokusirajte se ne samo na ono što govorite, već́ i na to kako to govorite. Kada vaše dete postavi pitanje, odvojite malo vremena da kreirate objašnjenje u svom mozgu pre nego što nešto kažete. I NIKAKO nemojte reći „Zato što ja tako kažem“, jer to ne pomaže detetu u učenju niti u tome da vas vidi kao kredibilan izvor informacija.
Takođe, ako ne znate odgovor na neko pitanje, pokušajte da ne kažete odmah „ne znam“ jer tako rizikujete da ubijete radoznalost svog deteta. U današnje vreme gde nam je sve dostupno na klik, možete reći „Ne znam… ali hajde da zajedno potražimo odgovor.“ To je odlična prilika da zajedno naučite nešto novo.

https://www.facebook.com/share/Xz5B2nb3j3KzMmBL/?mibextid=oFDknk
 
Deca su ogromna odgovornost i nije nimalo lako vaspitavati dete i naći balans između pružanja ljubavi i discipline. Kako biti najbolji prijatelj detetu, a imati autoritet da te posluša?
Meni su smešni oni ljudi što kažu da je daleko teže biti top atleta nego majka. Ok, istina je da biti top atleta jeste težak izazov, ali biti dobra majka, izvesti na put dete i napraviti čoveka i to dobrog je neverovatan podvig.
 
Detetu treba roditelj koji mari, ne insistira, pomaže ali ne forsira ništa.
Neka nađe sebe, neka mu život bude sa sećanjima na roditelje koji su ga razumeli i voleli, ne oni koji su mu podarili teg zbog kog ne znaju da li je ispravno biti svoje JA, svoj čovek i svoj set mogućnosti.
Nemojte decu od malena uvaljivati u zamke stigme i svojih velikih očekivanja.
Sami će naći svoj put uz našu ljubav i podršku. Od malena im treba dati vaspitanje, ali ih ne treba gurati ni u šta. Decu jesmo izrodili, ali ona nisu naše vlasništvo.
 
u svemu ovome treba svaki roditelj da prihvati nekoliko istina
_da je dete svetinja
_ako smo ih doneli na svet , nisu naše vlasništvo
_raditi i vaspitavati ih što se najbolje može
_deca su sunđer koji upija , kopira ponašanje roditelja i zato pamet u glavu kako se ponašamo unutar porodice
_shvatuti da su ta deca svoji
_dozvoliti im da lete sami
 

Svakoga dana svom sinu govorim ove afirmacije i on ima sve više samopouzdanja​


Želim da moj sin zna koliko je poseban i da veruje u sebe, i zato sam u našu jutarnju rutinu uvela kratke, pozitivne rečenice. Budući da je roditeljstvo konstantan ciklus, sa svakom novom etapom dolazi novi izazov koji treba savladati. Granice se testiraju i ponašanje je izazovno. Ali, često pokušavam i da uzmem u obzir koliko je teško biti dete. Može biti strašno pokušavati da shvatiš ovaj svet i kako on funkcioniše.


Moj sin je poput većine dece, samo radi najbolje što može u društvu o kom tek uči, neprestano se trudi da savlada dobre manire, razlikuje šta je ispravno a šta pogrešno i kako da bude dobra drug. Da, ponekad ume da me izbaci iz takta, ali znam da mu je srce čisto, a um nevin.

Sada je u uzrastu kada deca počinju da primećuju male međusobne razlike. U uzrastu je kada deca počinju da se zadirkuju u parku i isključuju druge iz igre. I osećam ogromnu obavezu da mu, baš u tom malom vremenskom prozoru, ulivam samopouzdanje, gradim njegovu moralnu inteligenciju i naučim ga da uvek radi ono što valja. Jednostavno rečeno, želim da bude dobar čovek.

a873067f-fb79-e189-2465-67c36640e0f4-11.png

Želim da bude dobar čovek.

On, naravno ima svoje posebnosti i lične osobine. Društven je, prijateljski nastrojen i, srećom, nije nikada dozvolio da različitosti utiču na njegovu ličnost. Pošao je u vrtić kada je imao dve i po godine. Kada je imao skoro tri godine, počela sam da sa njim ponavljam ove četiri afirmacije svako jutro na putu do školice. Jer evo u čemu je stvar - ako mu ja ne kažem ove stvari, ko će? Moj je posao, kao roditelja, da razvijam doslednost i rutinu, da se moja deca osećaju sigurno i da im pomognem da razviju otpornost i rezilijentnost. Jedan od najvažnijih zadataka roditeljstva je učenje dece samopouzdanju.

Ne želim da se stopi u masi, želim da zablista. Želim da maršira kroz život sa samopouzdanjem. Želim da mu pokažem da je poseban, da ga uverim u to. Zaslužio je pohvale, a ja sam njegov navijač broj jedan.

Evo koje to četiri pozitivne afirmacije ponavljamo svakoga jutra:​

„Ja sam pametan.“​

Želim da zna da ne samo da je pametno stvorenje, već i da to zaista veruje. Želim da uvek pokušava najbolje što može, da veruje u sebe i svoje sposobnosti da može da postigne sve što poželi na ovom svetu.

cbd323eb-e85f-1ab8-0e8d-a55d1e285465-11.png

Afirmacije ponavljamo na putu do škole

„Ja sam nežan i ljubazan.“​

Želim da oba moja dečaka odrastu znajući šta znači biti pažljiv i brižan. Ako odrastaju stalno slušajući kako su nežni, obzirni i saosećajni, znam da će odrasti još svesniji kako njihova dela mogu da utiču na druge.


„Ja sam jak.“​

Jačina dolazi u više oblika a ja želim da se moje dete budi I ide u školu svakoga dana svesno da je fizički, mentalno i emotivno jako. Želim da bude otporan na zadirkivanja i da ne dozvoli nikome da ga povredi. Želim da zna kako da bude otporan i rezilijentan u nesigurnim vremenima i da uvek zna koliko je jak i koliko vredi.

e5cae6a8-53df-e8aa-e6bd-737743839827-11.png

„Ja sam JA i ne postoji ništa bolje od toga.“

„Ja sam JA i ne postoji ništa bolje od toga.“​

U vreme kada toliko dominiraju društvene mreže, vršnjačko nasilje i problemi sa samopouzdanjem, želim da moje dete prihvati sebe. Želim da šeta ulicom sa puno samopouzdanja i da se ne stidi onoga što jeste – sa svim svojim ludostima!
Skoro dve godine kasnije, on ove afirmacije zna napamet i podseća mene na njih kada zaboravim da ih pomenem na putu do škole. Teško je znati da li su ove reči ohrabrenja napravile neku dugoročnu razliku, ali verujem da jesu. On je samouveren dečak. On je hrabar. I zauzima se za sebe i za druge. Želim da uvek zna koliko je fantastičan. Mnogo je glasova i uticaja na ovom svetu koji našoj deci govore da ne mogu da se porede sa njima. Ali, iza svakog deteta koje veruje u sebe je roditelj koji je prvi verovao u njega!

Da li vi imate vaše afirmacije koje ponavljate sa detetom?

https://najboljamamanasvetu.com/sva...jmcDe0LNwVItV2CvxMl4UAu0zkk25VPWytuCJU#page=1
 
Poslednja izmena:

Back
Top