Puna Podrska Cjelovitoj I Nedjeljivoj BiH

[epoc]

e, nema.tkz.rep.srpska je stvorena genocidom i etnickim ciscenjem domicilnog zivlja,tkz.rep.srpska nema nikakav historjski kontinuitet,nego se pojavila ratnim osvajanjem,a Kosovo je drugi par opanaka.dovoditi Bosnu i Kosovo je bez veze.niti kOSOVO ima vezu sa Bosnom ni Bosna sa Kosovom.Kosovo je pitanje Srbije i medjunarodne zajednice.

ima sve ima veze a osobeno sa srpskom gluposhcu
a i genocidima

 

[ca-mu47]

Intervju Dana: Florence Hartmann

Plan podjele BiH je skovan 1991. i on je ratom samo realiziran

Bila je najzapaženija glasnogovornica Haškog tribunala. No i prije i poslije rada sa Carlom Del Ponte, bavila se novinarstvom, i to istraživačkim. U Sarajevu je proteklih dana boravila kao učesnica Konferencije o istraživanju zločina protiv čovječnosti i genocida: za Dane govori o svim znakovima koji su - još davne 1991. godine - nedvojbeno upućivali na sve što će se desiti na ovim prostorima, o Miloševićevim neskrivenim ambicijama da otme dio bosanskohercegovačke teritorije, o Karadžiću i Mladiću i njihovom angažmanu na realizaciji genocida… I šutnji svijeta

Sabina Subašić-Galijatović

DANI: Nakon brojnih "zvaničnih" posjeta Sarajevu, dolazite kao publicista, novinar i prijatelj naše zemlje. Ovo posljednje ističem zbog Vašeg novinarskog angažmana tokom i poslije rata, za koji mnogi ne znaju, a koji je značajan i po činjenici da ste upravo Vi - kao novinar - otkrili prvu masovnu grobnicu na području bivše Jugoslavije, još 1991. na Ovčari. O čemu ste govorili na konferenciji?

HARTMANN: Činilo mi se bitnim, nakon iskustava koje sam imala kao novinar koji je ranije pokrivao područje bivše Jugoslavije i nakon šest godina rada u Haškom tribunalu, da podsjetim na neke bitne činjenice koje omogućavaju da se shvati suština prirode rata u Bosni i Hercegovini. Kako je tema konferencije bila prevencija genocida, bilo je važno podsjetiti da je u ovom ratu bilo doista puno znakova koji su upućivali na ono što će se desiti, ali, nažalost, posmatrači, generalno rečeno i međunarodna zajednica, nisu uzimali u obzir te činjenice i nisu postupili na adekvatan način da bi spriječili ili zaustavili zločinački poduhvat koji je bio na djelu.

DANI: Početkom devedesetih boravili ste u Bosni kao dopisnik francuskog Le Mondea: da li ste već tada mogli slutiti razmjere zločina, odnosno da li ste prepoznavali te genocidne namjere?

HARTMANN: Djelimično da. Neke Karadžićeve izjave, kao ona ispred Skupštine BiH, bile su javne i kao takve prenesene u svijet, ali bilo je i onih koje su u to vrijeme bile poznate samo glavnim akterima međunarodne zajednice, jer su im bosanske vlasti učinile dostupnim presretnute razgovore između Karadžića i njegovih suradnika koji su učestvovali u velikosrpskom projektu.

Naravno, mora se imati na umu da namjera koja je svojstvena zločinu genocida nema potrebe da se jasno izražava od strane počinioca i njihovih saučesnika. Specifična namjera je, dakle, dokazana riječima počinioca i njihovim akcijama. Plan podjele BiH bio je jasan i precizno formuliran još rane 1991. No, tek danas, zahvaljujući istragama Haškog tribunala, tih 250 presretnutih razgovora dostupni su javnosti.

DANI:Međunarodni sud pravde je odlučio drugačije, odnosno u presudi u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore ustvrdio je da je genocidna namjera postojala samo na prostoru Srebrenice. Kako objašnjavate svoje stajalište?

HARTMANN: Plan je uključivao namjeru uništenja bosanskih muslimana u okviru limitiranog geografskog područja, u ovom slučaju dijela teritorije Bosne i Hercegovine, sa ciljem priključenja srbijanskoj državi. Milošević je bio inicijator i pokretačka snaga iza izvršenja plana da se Srbima osiguraju područja u BiH i Hrvatskoj. On je bio politički lider Srbije, ali je smatran i poštovan od njih kao lider i zaštitnik svih etničkih Srba koji su živjeli širom bivše Jugoslavije. On je iskoristio Karadžića da formulira i artikulira njihove zajedničke namjere. U razgovoru između Miloševića, Karadžića i Babića u julu 1991. Karadžić kaže da bi "muslimane trebalo protjerati iz dolina rijeka da bi se spojile sve srpske teritorije u BiH". Ni prije samog početka krize u bivšoj Jugoslaviji, Milošević i njegovi saradnici nisu skrivali svoje ciljeve. Bilo je očigledno da bi uključivanje teritorija drugih republika sa već uspostavljenim granicama neizbježno prouzrokovalo visok rizik ili izvjesnost nasilja. Korištenje nasilja bilo im je neophodno da se postigne ovaj cilj, a posebno u multietničkim područjima kakva je bivša Jugoslavija bila. Dakle, sve je bilo poznato i predvidivo, ali ništa nije urađeno da se to spriječi.

DANI: U svojim istraživanjima, u brojnim člancima koje ste objavili za vrijeme rata, a onda i u publikacijama i knjigama koje su kasnije nastale, analizirali ste govore, razgovore i pisanja aktera koji su učestvovali u genocidu u Bosni i Hercegovini. Koji su Vama najupečatljiviji primjeri?

 

[ca-mu47]

HARTMANN: Genocidne namjere Karadžića i ostalih članova bosanskosrpskog rukovodstva izrečene su posebno prilikom govora na 16. zasjedanju Skupštine bosanskih Srba 12. maja 1992. a, već sam rekla, vidljive su i kroz presretnute razgovore Karadžića i ostalih tokom 1991. i 1992. godine. No, Šest strateških ciljeva srpskog naroda, koji su objavljeni 12. maja 1992. u Službenom listu RS-a najjasnija su manifestacija postojanja plana uklanjanja nesrba sa vlasti u svim ciljanim područjima i fizičkog uklanjanja nesrba iz ciljanih područja Bosne, bez obzira da li su oni u tim dijelovima činili etničku većinu ili ne. Uzimajući u obzir kontekst narastajućih želja Karadžića i ostalih za uništenjem muslimana u Bosni i sve šta je nakon toga slijedilo, ovi dokumenti mogu biti viđeni kao stavljanje u pogon mašinerije za impelmentaciju genocidnog plana od strane bosansko-srpskog rukovodstva. Prvi strateški cilj, odvajanje srpskog naroda od drugih dviju etničkih zajednica izrekao je Karadžić na toj 16. sjednici skupštine. Citiram: "Mi ne možemo živjeti u jedinstvenoj državi. Mi dobro znamo; gdje dođe fundamentalizam, više ne možete živjeti, nema tolerancije. Srbi i Hrvati po stopi priraštaja ne mogu kontrolisati prodor islama u Evropu, za 5-6 godina u jedinstvenoj Bosni muslimani će preći 51 posto"… Ovaj konflikt je potaknut s namjerom da muslimani nestanu. Još ranije, 12. oktobra '91, Karadžić je imao dugu diskusiju sa Gojkom Đogom. Tokom tog razgovora, Karadžić je pet puta ponovio da će u slučaju rata muslimani nestati. Dozvolite mi da ga opet, makar dijelom, citiram: "Oni ne razumiju da će biti krvoprolića i da bi muslimanski narod mogao nestati. Izgubljeni muslimani, koji ne znaju gdje ih on (misli se na Izetbegovića) vodi, bi mogli nestati" ili "oni će nestati, taj narod će nestati sa lica zemlje". Samo dan kasnije, 13. oktobra '91, Karadžić razgovara sa Momčilom Mandićem i kaže: "U samo nekoliko dana neće biti Sarajeva i bit će više od 500.000 mrtvih, u jednom mjesecu muslimani će biti uništeni u BiH!". Onda, 15. oktobra '91, Karadžić predviđa eksterminaciju muslimana u slučaju rata u Bosni. U razgovoru sa Miodragom Davidovićem i Lukom Karadžićem, svojim bratom, Radovan Karadžić kaže: "Na prvom mjestu, niko od njihovih vođa neće ostati živ, za tri-četiri sata svi će biti ubijeni. Neće imati uopšte šanse da prežive!". Istog dana, u svom poznatom govoru u Skupštini Bosne i Hercegovine - dakle, javnom govoru, Karadžić kaže još jedanput: "Ovo je put kojim želite Bosnu i Hercegovinu voditi istom autostradom pakla i patnje kroz koju su prošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte misliti da BiH ne vodite u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak!". Početkom rata, aprila 1992, zločini su se počeli dešavati u širokoj lepezi i sistematično, posebno u Prijedoru, Brčkom, Sanskom Mostu, Zvorniku, Bratuncu, te poslije u Srebrenici, kao dio genocidne kampanje širom cjelokupne željene srpske države u Bosni. Dokazi o ponavljanju, modelu ili sistemu su indikacija prisutnosti genocidnog plana ili kampanje zamišljene na nivou rukovodstva. Ovo je trebalo privući pažnju međunarodne zajednice, u cilju preduzimanja neophodnih mjera sprečavanja srpskog rukovodstva ne samo u realizaciji njihovih vojnih ciljeva nego i njihovih genocidnih ambicija. Jasna genocidna namjera bosansko-srpskog rukovodstva u vezi sa Srebrenicom iskazivana je tokom rata. Na 33. zasjedanju Skupštine RS-a održanom 20. i 21. jula '93, Karadžić kaže da će, ukoliko bosansko-srpske snage uđu u Srebrenicu, biti "krvi do koljena"?! Godinu kasnije,1994, Karadžić ovako govori u vezi sa enklavama: "Ako nas međunarodna zajednica tretira kao zvijer, mi ćemo se i ponašati kao zvijer!". Tokom sastanka sa britanskim generalom Rupertom Smithom, 30. aprila 1995, on je ponavljao slične rečenice - ako međunarodna zajednica tretira bosanske Srbe kao zvijeri u kavezu, oni će se tako i ponašati. U skladu sa poznatim dokazom koji je Miroslav Deronjić dao pred ICTY-em, Karadžić je devetog jula '95. na Palama, nakon sastanka sa Jovicom Stanišićem, rekao: "Miroslave, svi oni trebaju biti ubijeni… Sve ono na šta naiđeš!". S druge strane, Mladić je otvoreno izrazio takvu namjeru tokom sastanka 11. i 12. jula 1995. u hotelu Fontana. Mladić je Bošnjacima ponudio opciju "opstanka ili nestanka".

DANI: Pa ipak ste, u svojoj knjizi o Miloševiću - Dijagonala laufera -nedvojbeno ustvrdili da je upravo on bio glavna karika u tom lancu odlučivanja i rukovođenja?

 

[ca-mu47]

HARTMANN: Bitni element mog istraživanja jeste bila uloga Beograda, odnosno konkretno Miloševićevog režima. I u mom kasnijem angažmanu u Haškom tribunalu, koje počinje nekoliko dana nakon pada Miloševića, pažljivo sam pratila sve nove činjenice koje su kroz njegov predmet i druga suđenja iznesene. Milošević je uvijek vodio računa da minimizira saznanja javnosti o svojoj ulozi i utjecaju na događaje u Hrvatskoj i Bosni, što se može vidjeti i iz većeg broja presretnutih razgovora iz 1991. Zabilježila sam i zapamtila kako u jednom presretnutom razgovoru u decembru 1991. upozorava Karadžića da ne pominje novi koncept Jugoslavije, veliku Srbiju, naprimjer, nego da radije koristi izraz "kontinuitet stare Jugoslavije"?! Pazi, rekao je ovako: "Vodi računa, opasno je ako pomisle da se nešto novo kreira." To je naročito važno kada se sjetimo da je u to vrijeme Cyrus Vance zaista govorio Miloševiću: "Vi nikad nećete dobiti Republiku Srpsku." U prvim godinama rata izgledi za legalizaciju preuzimanja dijela bosanskohercegovačke teritorije bili su ravni nuli. Milošević je već u junu '93. osjetio da je "ratna opcija u BiH iscrpljena". Na sastanku na najvišem nivou u Beogradu objasnio je i razlog: "Oni su uzeli sve što je trebalo da uzmu". To "oni" odnosilo se na njegove saradnike, ali oni, ustvari, nisu imali ono što su željeli. Negdje polovinom 1994. Milošević je shvatio da je međunarodna zajednica spremna da mu prizna rezultate rata. Svojim saradnicima na sastanku u Beogradu je rekao: "Ponuđeno nam je da proširimo našu teritoriju za 1/4 i da se to legalizuje! I čak da odmah imamo konfederaciju!" Ali, njihov plan je zahtijevao pravljenje kompaktne teritorije. Enklave Srebrenica, Goražde i Žepa su bile prepreke u tom planu. Upravo je ta želja i odlučnost da imaju kompaktnu teritoriju zapečatila sudbinu enklava u ljeto 1995. Dakle, tragični događaji koji će uslijediti nisu bili haotična posljedica individualnih lokalnih izvršilaca, nego su bili posljedica brižljivog planiranja i predviđanja srpskog političkog rukovodstva. Zato tvrdim da je sve bilo predvidivo i kao takvo se moglo spriječiti. Prije masovnog ubijanja u Srebrenici, već u januaru 1995, Milošević je naglasio da će međunarodna zajednica na kraju ponuditi rješenje u omjeru 50 naprema 50 posto u BiH isključivo na osnovu činjenica da je postignuta vojna pobjeda u ratu. Da nema vojne pobjede, međunarodna zajednica, objasnio je, "nikada ne bi predložila podjelu bh. teritorije fifti-fifti, koja kroz istoriju nikad nije bila teritorija na kojoj je bila srpska država." Poslije genocida u Srebrenici, a prije Daytona, u augustu '95, Milošević je izjavio da neće biti potrebno da se enklave mijenjaju za neku drugu teritoriju, jer će se one utopiti bez borbe u srpske teritorije. On se nakon toga zahvalio Mladiću i njegovim oficirima što su završili "njihov dio posla časno". Dalje je dodao: "… ako muslimani odbiju mirovno rješenje, bit će im rečeno da će biti ostavljeni sami sa Mladićevim mačem koji će visiti iznad njihovih glava!". Odmah poslije Daytona, Milošević je euforično istakao: "I stvorena je Republika Srpska, država na teritoriji gdje nikada nije bilo srpske države. To je istorijsko postignuće. Jednostavno, postignuta je velika pobjeda i rezultat je da je stvorena Republika Srpska, republika na pola teritorije Bosne i Hercegovine…. Izdržali smo i u knjige je upisano 49 posto!".

DANI: Zašto onda genocid nije spriječen? Sigurna sam da niste pristalica teorije zavjere. Kako definirate razlog što se genocid u BiH odvijao pred očima svijeta?

HARTMANN: U većini slučajeva, kao i u Bosni, sprečavanje genocida na vrijeme zahtijeva posmatranje, razumijevanje znakova, pogotovo kad je namjera jasno formulirana na samom početku rata. Nije bilo iznenađenja u onome što se desilo u Bosni, bilo ko, ako je želio, mogao je jednostavno predvidjeti krug nasilja i namjeru da se uništi jedna od etničkih grupa po imenu Bošnjaci. Sprečavanje genocida zavisi dakle od vanjske političke volje. U Bosni, namjera je bila jasno artikulirana i dostupna na znanje velikim silama. Ako genocid nije spriječen, posljedica je nedostatka političke volje. Ja moram potcrtati da se nedostatak političke volje desio unatoč zakonskim obavezama proisteklim iz Konvencije o genocidu za sve potpisnike, budući da se tu kaže da države imaju dužnost da interveniraju i spriječe genocid. Izbjegavanje tih obaveza od strane međunarodne zajednice, prvenstveno SAD-a i Evropske unije, odvijalo se i kroz namjerno izbjegavanje korištenja riječi genocid, čime je zapravo genocid negiran u BiH, kao što je to učinjeno i u Ruandi, 1994. godine.

DANI: Sa ostalim učesnicima konferencije prisustvovali ste komemoraciji i dženazi žrtava srebreničkog genocida, obišli Memorijalni centar i Crnu sobu u Potočarima. Priznajem: čula sam Vaš razgovor sa Hasanom Nuhanovićem o zbivanjima u Potočarima u ljeto 1995. Mogu li Vas zamoliti da objasnite o čemu je riječ?

HARTMANN: Ovo je moja druga posjeta Memorijalnom centru. Prvi put sam dolazila kao glasnogovornica Haškog tužilaštva 2003. godine, a sada dolazim potpuno privatno. Ranije nisam imala priliku, zbog protokola, obići širi prostor fabrike akumulatora i ono što me je zapanjilo je da je UN baza zaista bila dovoljno velika i imala dovoljan kapacitet da prihvati oko 30.000 Srebreničana koji su se uputili u Potočare da potraže zaštitu pod okriljem holandskog bataljona. Zato sam sutradan pitala Hasana da li su sadašnja ograda i parametri isti kao i 1995. godine, da to provjerim. On mi je to potvrdio, uostalom on je to i dokumentirao u svojoj izuzetnoj knjizi Pod zastavom UN-a. Pored svih pitanja koja su ostala bez odgovora, a u vezi su sa odgovornosti međunarodne zajednice u Srebrenici, stoji i činjenica da UN nije otvorio kapiju i omogućio svima koji su izbjegli u Potočare da uđu i onda tu čekaju političko rješenje situacije. Umjesto toga, oni su dozvolili i potpomogli razdvajanje muškaraca od žena i djece. Odvajanje muškaraca od žena i djece je svima prepoznatljiva prva etapa u direktnom izvršavanju masovnog zločina. To je neoprostivo i sramno, jer nije bila u pitanju vojna nemoć snaga UN-a na koju se pozivaju prestavnici UN-a i sve zapadne vlade od tada. Da je samo to bilo urađeno, vjerovatno bi se spasilo više hiljada života.

Nova knjiga
Razlike između prava i pravde (citat):
DANI: Nakon Vašeg neočekivanog odlaska iz Haškog tribunala izazvali ste veliku pozornost javnosti: svi su se zanimali za razloge. U svojim istupima potencirali ste povratak poslu novinara istraživača i publiciste i obećali knjigu. O čemu pišete? Kada će knjiga biti gotova i hoće li biti prijevoda na bosanski jezik?

HARTMANN: Razlozi mog odlaska iz Haškog tribunala leže u odnosima u samom tribunalu. No, moram priznati da sam zadovoljna što sam se vratila svojoj profesiji i novinarskom istraživanju. Rezultat toga je i knjiga koju planiram izdati u septembru. Tema je ono čime se već dugo bavim: odnos između međunarodne politike i međunarodne pravde. Pisala sam je u nadi da pomognem i postaknem mlade generacije da i nakon prestanka rada tribunala nastavimo borbu za istinom. Mi nemamo pravo zaustaviti se, zatvoriti oči nad činjenicama koje su nam danas poznate. Ni zbog istine, niti zbog budućih generacija. Naravno, bit će i bosanska verzija.

 

[boki1979]

e, nema.tkz.rep.srpska je stvorena genocidom i etnickim ciscenjem domicilnog zivlja,tkz.rep.srpska nema nikakav historjski kontinuitet,nego se pojavila ratnim osvajanjem,a Kosovo je drugi par opanaka.dovoditi Bosnu i Kosovo je bez veze.niti kOSOVO ima vezu sa Bosnom ni Bosna sa Kosovom.Kosovo je pitanje Srbije i medjunarodne zajednice.

ima vezu
i jedno i drugo imaju jedan dio populacije koji u njima ne zeli zivjeti...

 

[boki1979]

vid se da nikada nisi bio u bilo kojem kraju gde zive muslimani i srbi. rukovodstva se ne mrze . rukovodstva super saradjuju u podeli plena i vlasti . oni koji se mrze su narodi.

u novom pazaru recimo su u vlasti DSS i SDA dok istovremeno u gradu srbi i muslimani(bosnjaci) zive totalno odvojeno, izlaze u razlicite kafice, prakticno nema mesanog srpsko-muslimanskog drustva niti druzenja. svi kontakti su zvanicni, poslovni, hladni.

jednostavno srbi i muslimani se mrze medjusobno i to nece moci niko da promeni ni narednih 1000 godina.

cuo sam da ih se dosta u Beha iselilo
jel znas kakve su sad cifre u populaciji
prvenstveno u NP
citao sam za grad da je oko 70 muslimana 30% Srba

 

[nesha t.]

Znachi,po toj logici,da rukovodstva hoce,svi bi u Bosni danas ziveli u miru suzivotu i toleranciji i Hrvati i Srbi ne bi zeleli out iz te drzave?Samo od toga zavisi?

Reč je bila o početku rata, znači živeli su u miru dosta godina, to je činjenica, nisam ja to izmislio.

У Дејтону, истина, не пише да Српска има право на отцепљење, али јој се то исто право и не оспорава.

Ne, ne može se odvojiti bez saglasnosti svih strana, a to će biti...

vid se da nikada nisi bio u bilo kojem kraju gde zive muslimani i srbi. rukovodstva se ne mrze . rukovodstva super saradjuju u podeli plena i vlasti . oni koji se mrze su narodi.

u novom pazaru recimo su u vlasti DSS i SDA dok istovremeno u gradu srbi i muslimani(bosnjaci) zive totalno odvojeno, izlaze u razlicite kafice, prakticno nema mesanog srpsko-muslimanskog drustva niti druzenja. svi kontakti su zvanicni, poslovni, hladni.

jednostavno srbi i muslimani se mrze medjusobno i to nece moci niko da promeni ni narednih 1000 godina.

Vidi se da nisi čitao prethodne diskusije, znači pitanje je bilo ima li Republika Srpska pravo na odvajanje - nema!
Devedesetih je inače uložen ogroman trud da se ubede narodi kako ne mogu nikako zajedno. Zato se nemoj čuditi potonjim separatističkim tendencijama. Pre toga je nivo međusobne saradnje i tolerancije bio mnogo veći.

 

[boki1979]

Reč je bila o početku rata, znači živeli su u miru dosta godina, to je činjenica, nisam ja to izmislio.

Ne, ne može se odvojiti bez saglasnosti svih strana, a to će biti...


Vidi se da nisi čitao prethodne diskusije, znači pitanje je bilo ima li Republika Srpska pravo na odvajanje - nema!
Devedesetih je inače uložen ogroman trud da se ubede narodi kako ne mogu nikako zajedno. Zato se nemoj čuditi potonjim separatističkim tendencijama. Pre toga je nivo međusobne saradnje i tolerancije bio mnogo veći.

nesho zvucis mi ko oni s zapada bilo je blagostanje harmonija i ljubav al eto dodjose te devedesete i cika sloba i odjednom sve ode
to bi mozda i moglo proci da nije bilo iste stvari koja se desavala i 41 i 1914 s medju ovim narodima
tako da argument da su devedesete krive za to i oni koji su vodili te narode tada je jedna velika GLUPOST

 

[nesha t.]

nesho zvucis mi ko oni s zapada bilo je blagostanje harmonija i ljubav al eto dodjose te devedesete i cika sloba i odjednom sve ode
to bi mozda i moglo proci da nije bilo iste stvari koja se desavala i 41 i 1914 s medju ovim narodima
tako da argument da su devedesete krive za to i oni koji su vodili te narode tada je jedna velika GLUPOST

Pa, čika Zloba jeste mnogo toga upropastio, nije bio sam doduše, da je neko njega Franju i Aliju na vreme strpao u ustanovu zatvorenog tipa ne bi sad mi vodili ovakvu raspravu.

 

[boki1979]

da samo sto bi hrvatski i muslimanski narod sutra izbacili nekog novo aliju i tudjmana i ista stvar bi se desila samo s vremenskom razlikom
s nacin razmisljanja vecina hrvata i muslimana su ti alije i franje...

 

[boki1979]

isto tako da slobe nije bilo nasli bi izgovor u nekom drugom srbinu
ko im 41 i 14 nije valjao??

 

[Marin55]

Jedno pitanje: Sta tjera Bosnjake iz Pazara da se sele za Sarajevo?
Bosnjaci i Srbi u Sandzaku i BiH ne mogu imati zajednicki jezik jer se puno razlikuju po svom uvjerenju i smtarnju Bosanskog rata.Srbi smatraju da nisu ucinili agresiju i da nisu pobili toliko Bosnjackog naroda a Bosnjaci naprotiv misle suprotono da su im Sri nanijeli mnogo zla i da im oni duguju.

 

[boki1979]

pitaj njih
inace super si to konstatovo da ne mogu imati zajednicki jezik za razliku od prosle stvari sto si pisao...

 

[Marin55]

Moje osobno misljenje je da bi se jedino na ovaj nacin moglo rijesiti pitanje bivsih SFRJ naroda. Da u Hrvastkoj zivi samo Hrvatski narod a da se Srbi iz Hrvatske isele za Srbiju, u BiH da zive samo Bosnjaci tj Bosnjaci iz Sandzaka da se isele svi za BiH, a Bosanski Srbi da se isele za Srbiju tacnije Sandzak.Takodje i Bosanski Hrvati da se isele za Hrvatsku.
Na taj nacin bi smo definitivno izbjegli bilo kakve nerijesen racune a i medjusobno Bosnjaci, Srbi i Hrvati se ne bi vidjali.Mislim na obican narod.

 

[Jerry Ropero]

nesha taxista,

i dalje lupas gluposti. uopste nikakav trud narocit nije ulozen 90tih da se ubede narodi kako ne mogu nikako zajedno.

mi smo se oduvek mrzeli i ja to odgovorno tvrdim . Nikada se nismo voleli i to bratstvo jedinstvo je oduvek bilo laz . Da nije ne bi se SFRJ onako brzo raspala. fora je samo sto su u komunizmu svi ti problemi bili gurnuti pod tepih. a guranjem problema pod tepih , problem ne resavas nego samo odlazes. plus odlaganjem dolazi do rasta mrznje, problema i konacno - eksplozije. upravo se to i desilo 90tih.

recimo odnosi srba i muslimana u raskoj oblasti su bili bolji za vreme milosevica na vlasti. sada pod demokratama su gori nego ikada pre. posledice toga pre svega leze u 2002. godini kad su bosnjaci kamenovali i prebijali Srbe iz Novog Pazara koji su proslavljali pobedu kosarkaske reprezentacije nase zemlje u Indianapolisu. odnosi politicara bosnjackih i srpskih su nikad bolji. ali narod je podeljen, svako zivi za sebe, i svi su puni mrznje jedni prema drugima.

naravno vi demokrate kao prave izvorne komunjare to negirate.

srbi i muslimani/bosnjaci nikada ne mogu ziveti zajedno a da jedni i drugi budemo zadovoljni. to je iluzija i samo uvod u nove sukobe i ratove.

pijanista je tu u pravu. trebamo se konacno i definitivno podeliti i razgraniciti, pa da makar zivimo kao dobre komsije ako vec ne mozemo zajedno.

naravno vi demokrate kao svake prave komunjare ste mazohisti i svesno gurate sopstveni narod u nove ratove i stradanja.

Pogledaj situaciju u Bosni. Karadzica i Mladica odavno nema . Milorad Dodik je najliberalniji politicar Republike Srpske . I pored toga mrznja prema njemu kod Bosnjaka je ogromna. Cak tolika da mu mnogi zele i smrt. To govori da problemi izmedju nas nisu personalni, vec sustinski.

I da to , ko je na vlasti generalno ne menja nista. Mrznja ostaje i opstaje. Sve ostalo je iluzija i laz.

 

[Marin55]

Narodi u bivsoj SFRJ se trebaju definitivno podijeliti da se ne bi gledali vise.

 

[Marin55]

Ja sam za opciju da Srbija bude Srpska, Bosna Bosnjacka, Hrvatska Hrvatima.

 

[Jerry Ropero]

Moje osobno misljenje je da bi se jedino na ovaj nacin moglo rijesiti pitanje bivsih SFRJ naroda. Da u Hrvastkoj zivi samo Hrvatski narod a da se Srbi iz Hrvatske isele za Srbiju, u BiH da zive samo Bosnjaci tj Bosnjaci iz Sandzaka da se isele svi za BiH, a Bosanski Srbi da se isele za Srbiju tacnije Sandzak.Takodje i Bosanski Hrvati da se isele za Hrvatsku.
Na taj nacin bi smo definitivno izbjegli bilo kakve nerijesen racune a i medjusobno Bosnjaci, Srbi i Hrvati se ne bi vidjali.Mislim na obican narod.

to bi moglo biti resenje kada bi Srba u BIH bilo kao vas Bosnjaka u Srbiji - 136.000 ima Bosnjaka u Srbiji prema rezultatima poslednjeg popisa.

Od tih 136.000 skoro pola zivi u opstini Novi Pazar.

No u BIH tacnije u RS zivi 1.4 miliona Srba . U FBIH zivi oko 120.000 Srba, sto znaci da bi eventualno mogla da se odradi razmena stanovnistva na relaciji FBIH-Raska Oblast jer odprilike isto ljudi koji bi ucestvovali u razmeni zivi u ove dve oblasti.

Ne mozes menjati teritoriju na kojoj zivi 1.4 miliona stanovnika za teritoriju na kojoj zivi 136.000 stanovnika.

No problem je sto ljudi nisu kocke pa da ih pomeras tek tako s mesta na mesto. Ljudi se emotivno vezu za mesto svog zivljenja, i odbijaju da odu cesto cak i ako odlaze na bolje mesto. Zato ja mislim da ce jos biti ratova izmedju Bosnjaka i Srba sve dok se konacno ne podelimo i razdvojimo.

Zajedno ne mozemo - jer vi Bosnjaci nikada necete biti srecni ako zivite pod srpskom vlascu a mi Srbi nikada necemo biti srecni dok ste vi u istoj drzavi sa nama.

Vrzino kolo.

 

[Marin55]

Pa bolje je mirnim putem da dodje do razmjene stanovnistva nego ratom.Rat donosi nove zrtve i siromastvo.Daj da se razidjemo kao ljudi.Rat nikome ne doprinosi nista.

 

[Marin55]

Jerry ja raspolazem ciform od prije rata.Srba u BiH je bilo negdje oko 30% Hrvata 18% ostalo su bili Bosnjaci.Ali nema veze u Sandzaku je prije rata zivjelo mnogo Bosnjaka u Pribojskom i Prijepoljskom kraju da bi se oni iselili.Drugi fakat je da danasnja Republika Srpska nije nikad postojal kroz historiju a da je Sandzak postojao i da je on uvrsten u medjunarodno pitanje.Sandzak ima veci vrijednost za medjunarodnu javnost nego Republika Srpska.I taj fakat se mora racunati da bi se premestanjem stanovnistva Bosnjaci odrekli historijske teritorije.

 

[svetolik trpkovic]

Pa Srbi i muslimani pa i Hrvati su ziveli u miru i skladu samo u vecim urbanim centrima poput Sarajeva gde je bio i najveci broj mesanih brakova i gde ljudi nisu zadrzali toliko stara primitivna plemenska shvatanja zivota posl je i tamo puklo naravno al uglavnom sto e kraj zaostaliliji i nerazvjeniji to jer mrznj i netrpeljivost veca a musimani iz Sandzaka vaze za najzatucanije i najprimitivnije od svih poznato je recimo da ih Sarjlije-muslimani ne mogu videti rodjenim ocima u sta sam se i uverio licno vise puta sicno kao sto je i kod nas uvek u ruralnim krajevima veci nacionalizam i snsge koje propagiraju takve stavove u njima najbolje prolaze.

 

[Marin55]

Sandzaklije se dice misicima i snagom i imaju velike slicnosti sa Hercegovcima.I poznato je da su mnoga Hercegovacka plemena naseljavala Pazarski kraj.Sandzaklije su takvi da za malo mogu ubit covjeka.Dok Bosanci imaju nesto meksi mentalitet a Sandzaklije su nesto drugo.

 

[Jerry Ropero]

Ja sam za opciju da Srbija bude Srpska, Bosna Bosnjacka, Hrvatska Hrvatima.

ta opcija je nerealna jer u srbiji vi bosnjaci cinite ispod 2% stanovnistva dok u BIH zivi 45% Bosnjaka 38% Srba i 17% Hrvata

BIH se moze podeliti jedino na 3 dela stim sto Bosnjaci mogu dobiti malo vise ako pristanu da iz Srbije predju u bosnjacki deo BIH.

 

[Marin55]

Pa vidiet kroz historiju su nam velike sile uvijek nametale neku multietnicnost.Jugoslavija je po tom principu i nastala.Trebaju vec jednom velike sile da shvate da Jugoslovenski narodi ne mogu zivjeti u multietnicnosti nego samo u razgranicenju.

 

[Marin55]

ta opcija je nerealna jer u srbiji vi bosnjaci cinite ispod 2% stanovnistva dok u BIH zivi 45% Bosnjaka 38% Srba i 17% Hrvata

BIH se moze podeliti jedino na 3 dela stim sto Bosnjaci mogu dobiti malo vise ako pristanu da iz Srbije predju u bosnjacki deo BIH.

Princip Bosnjaka je cjelovita BiH pa stoga je vrlo mogucno da pukne ponovni rat da bi se sprovela ta cjelovitost.