hogarius
Elita
- Poruka
- 15.124
U ranom 4. veku doslo je do eskalacije nesuglasica i sukoba u hriscanskoj crkvi koje su se ticale prirode odnosa boga Oca i boga Sina. Airus, Aleksandrijski svestnik ucio je da je nastupio period kada Isus vise ne existira, tj. da on nije vecit, da su Otac, Sin i Sveti duh, bile tri odvojene i razlicite hypostasije (postojanja) i da je Sin bio subordiniran Ocu, zapravo bio "stvorenje" podredjeno Bogu Ocu. To ucenje je bilo osudjeno i Airus je bio ekskomuniciran 318. godine od strane Cansila kojeg je sazvao aleksandrijski vladika Aleksandar. Medjutim, ovim se nije izgladio spor. Osius od Kordove, Konstatinov poverljivi verski savetnik nije uspeo da pomiri suprotne, zavadjene strane.
Zatim, imperator Konstantin Veliki sazva Prvi ekumenikal sabor Crkve. Otvaranje je odrzano 20. maja 325. godine u gradu Nikei. Konstantin je licno predsedavao i odrzao uvodni govor. Sabor je formulisao veroispovest koja se, iako docnije revidirana na Saboru u Konstantinopolju 381-82, zove Nikejska veroipsovest (kredo). Ona je afirmisala homojusiastiku, tj. doktrinu konsupstancijaliteta (istovetnosti, jednobitnosti). Glavnu ulogu na Saboru imao je Atanansius, djakon vladike Aleksandra, tajno i veoma uspesno. Arius je osudjen.
Konstantin, koji se nadao da ce Sabor razresiti sukob i uspostaviti jedinstvo Crkve, bio je veoma razocaran. Sukobi su se nastavili jos vecom zestinom, a time i Konstantinova nedoumica po ovom pitanju.
P.S. Trebalo bi reci da je, u vreme odrzavanja Sabora, Konstantin jos uvek bio mnogobozac. Pokrsten je nekoliko dana pred smrt maja 337. godine u nikomedijskoj crkvi. Medjutim, sve vreme on je zdusno pomagao hrscansku crvu bogatim darovima. Istoricari spekulisu da je pred kraj zivota osecao veliku grizu savesti zbog ubistva starijeg sina i njegove majke a Konstantinove zene, necaka (sestrinog sina) i suraka. .
Zatim, imperator Konstantin Veliki sazva Prvi ekumenikal sabor Crkve. Otvaranje je odrzano 20. maja 325. godine u gradu Nikei. Konstantin je licno predsedavao i odrzao uvodni govor. Sabor je formulisao veroispovest koja se, iako docnije revidirana na Saboru u Konstantinopolju 381-82, zove Nikejska veroipsovest (kredo). Ona je afirmisala homojusiastiku, tj. doktrinu konsupstancijaliteta (istovetnosti, jednobitnosti). Glavnu ulogu na Saboru imao je Atanansius, djakon vladike Aleksandra, tajno i veoma uspesno. Arius je osudjen.
Konstantin, koji se nadao da ce Sabor razresiti sukob i uspostaviti jedinstvo Crkve, bio je veoma razocaran. Sukobi su se nastavili jos vecom zestinom, a time i Konstantinova nedoumica po ovom pitanju.
P.S. Trebalo bi reci da je, u vreme odrzavanja Sabora, Konstantin jos uvek bio mnogobozac. Pokrsten je nekoliko dana pred smrt maja 337. godine u nikomedijskoj crkvi. Medjutim, sve vreme on je zdusno pomagao hrscansku crvu bogatim darovima. Istoricari spekulisu da je pred kraj zivota osecao veliku grizu savesti zbog ubistva starijeg sina i njegove majke a Konstantinove zene, necaka (sestrinog sina) i suraka. .