M. Kundera: “ Deca nemaju prošlost – i to je cela tajna magije nevinosti njihovog osmeha.“
– Zašto prošlost mora biti nešto što je negativno? Ima trenutaka u prošlosti kojih se čovek seća s ponosom; koji ga razvedre kad god ih se seti; koji mu davaju podstreh i nadu da će biti bolje, jer je prošao kroz mnoge teškoće, pa će proći i kroz trenutnu.
Ima nečeg neurotičnog u neprirodnom nastojanju da se ne misli na prošlost i budućnost, već da se živi samo u sada. To pre ograničava i sputava nego što oslobadja. Stvara nepotrebni pritisak i nezadovoljstvo ako misli odlutaju i ako se ne ostane u sada. Kao da se nešto zaista važno propustilo.
Naravno da se treba imati kontrola nad mislima. Medjutim, ponekad treba psihi dopustiti da sponatano izbacuje misli i time nesvesno i potisnuto izdigne u svesno. Ko ima unutrašnju integralnost miran je bez obzira da li misli o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Da bi se izvukla pouka iz prošlih iskustava mora se misliti na prošlost. Takav osvrt pomogne da se efikasnije iskoristi sada i time spremnije dočeka ono što dolazi.
Da prošlost nema značaj ne bi imali pamćenje. Šta bi znali bez njega? Kako bi znali gde smo grešili? Šta trebamo činiti drugačije ili bolje? Čemu trebamo stremiti, a šta izbegavati i ostaviti iza sebe? Prošlost, isto kao i sadašnjost i budućnost, ima svrhu i razlog postojanja. Njeno obezvredjivanje ne proizilazi iz razumevanja, već iz nerazumevanja dubljih zakonitosti razvoja i života.
“Dobrog coveka je lako prepoznati. Odmah vidite da je budala.”
-S takvim shvatanjem nije tesko razumeti zasto postoji moralna dekadencija u drustvu. Jedino budala (neko ko ima povrsno misljenje) moze povezati dobrotu s gluposcu. Dobrota i glupost nemaju nista zajednicko. Dobrota je odraz karaktera, a glupost odraz inteligencije.
Prvo sami stvaramo, a drugo nam je od boga dato. Zato s pravom mozemo biti ponosni na dobrotu, postenje i castan zivot kojim stitimo nevine, slabe i nemocne, a stideti se kukavicluka koji takve obmanjuje, vara i krade.
Za dobar karakter nije dovoljan samo visok koeficijent inteligencije, vec ona mora biti produhovljena, uprkos svim zivotnim nedacama i iskusenjima. Takav podvig nije lako postici. On zahteva osvescenost i duhovnu snagu. Dobrota je odraz autenticnog razvoja i pobede nad vanjskim pritiscima. Los karakter je rezultat poraza, a ne pobeda u zivotu.
——————-
Ivo Andric: “Najveca budala nije onaj koji ne ume da cita, nego onaj sto misli da je sve ono sto procita istina.”
– Nicije misljenje ne treba prihvatati bez bolje analize i razmatranja.
—————————————
Bukowski: “Kod inteligentnih ljudi uglavnom postoji sklonost da ne veruju u ono u sta veruju mase, i najcesce ih to stavi na nisan.”
– Kad postoji masa postoji i elita. Ako je masa olicenje primitivizma, gluposti, bede, zla i regresa, elita je olicenje savrsenstva, dobra ili progresa. Zar u svetu vec ionako ne postoji vise podela nego sto je potrebno za mir? Cemu stvarati nove, pogotovo tako besmislene? Sto vise podela, to vise i mogucnosti za stvaranje sukoba izmedju ljudi.
Zato ne treba da cudi sto je izreka: -“Zavadi pa vladaj.”- jos uvek efikasna i primenljiva. Nema savrsenog coveka. Shodno tome ni drustva. Svaki covek ima potencijal da cini dobro i zlo. Zbog toga se od njega i zahteva odgovorno ponasanje. Sto god je covek svesniji i odgovorniji manje ce biti podlozan manipulisanju.
Sve vise se cuje pojam „mase“ kao olicenje mistifikovanog, iracionalnog primitivizma i zla. Prema nekim opisima izgleda da je to “bezglava zver” koja dobija karakteristike mnostva ljudi. Cak i u tom slucaju, svaka zver zna kad je gladna, a kad je sita. Daj zveri da jede, omoguci joj osnovne zivotne potrebe, pa ce se pripitomiti. Drzi je pod jarmom, gladnu i iscrpljenu, kad tad ce pobesneti. I ne samo zver, vec svaki covek, ukljucujuci i one iz elite.
– Zašto prošlost mora biti nešto što je negativno? Ima trenutaka u prošlosti kojih se čovek seća s ponosom; koji ga razvedre kad god ih se seti; koji mu davaju podstreh i nadu da će biti bolje, jer je prošao kroz mnoge teškoće, pa će proći i kroz trenutnu.
Ima nečeg neurotičnog u neprirodnom nastojanju da se ne misli na prošlost i budućnost, već da se živi samo u sada. To pre ograničava i sputava nego što oslobadja. Stvara nepotrebni pritisak i nezadovoljstvo ako misli odlutaju i ako se ne ostane u sada. Kao da se nešto zaista važno propustilo.
Naravno da se treba imati kontrola nad mislima. Medjutim, ponekad treba psihi dopustiti da sponatano izbacuje misli i time nesvesno i potisnuto izdigne u svesno. Ko ima unutrašnju integralnost miran je bez obzira da li misli o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Da bi se izvukla pouka iz prošlih iskustava mora se misliti na prošlost. Takav osvrt pomogne da se efikasnije iskoristi sada i time spremnije dočeka ono što dolazi.
Da prošlost nema značaj ne bi imali pamćenje. Šta bi znali bez njega? Kako bi znali gde smo grešili? Šta trebamo činiti drugačije ili bolje? Čemu trebamo stremiti, a šta izbegavati i ostaviti iza sebe? Prošlost, isto kao i sadašnjost i budućnost, ima svrhu i razlog postojanja. Njeno obezvredjivanje ne proizilazi iz razumevanja, već iz nerazumevanja dubljih zakonitosti razvoja i života.
“Dobrog coveka je lako prepoznati. Odmah vidite da je budala.”
-S takvim shvatanjem nije tesko razumeti zasto postoji moralna dekadencija u drustvu. Jedino budala (neko ko ima povrsno misljenje) moze povezati dobrotu s gluposcu. Dobrota i glupost nemaju nista zajednicko. Dobrota je odraz karaktera, a glupost odraz inteligencije.
Prvo sami stvaramo, a drugo nam je od boga dato. Zato s pravom mozemo biti ponosni na dobrotu, postenje i castan zivot kojim stitimo nevine, slabe i nemocne, a stideti se kukavicluka koji takve obmanjuje, vara i krade.
Za dobar karakter nije dovoljan samo visok koeficijent inteligencije, vec ona mora biti produhovljena, uprkos svim zivotnim nedacama i iskusenjima. Takav podvig nije lako postici. On zahteva osvescenost i duhovnu snagu. Dobrota je odraz autenticnog razvoja i pobede nad vanjskim pritiscima. Los karakter je rezultat poraza, a ne pobeda u zivotu.
——————-
Ivo Andric: “Najveca budala nije onaj koji ne ume da cita, nego onaj sto misli da je sve ono sto procita istina.”
– Nicije misljenje ne treba prihvatati bez bolje analize i razmatranja.
—————————————
Bukowski: “Kod inteligentnih ljudi uglavnom postoji sklonost da ne veruju u ono u sta veruju mase, i najcesce ih to stavi na nisan.”
– Kad postoji masa postoji i elita. Ako je masa olicenje primitivizma, gluposti, bede, zla i regresa, elita je olicenje savrsenstva, dobra ili progresa. Zar u svetu vec ionako ne postoji vise podela nego sto je potrebno za mir? Cemu stvarati nove, pogotovo tako besmislene? Sto vise podela, to vise i mogucnosti za stvaranje sukoba izmedju ljudi.
Zato ne treba da cudi sto je izreka: -“Zavadi pa vladaj.”- jos uvek efikasna i primenljiva. Nema savrsenog coveka. Shodno tome ni drustva. Svaki covek ima potencijal da cini dobro i zlo. Zbog toga se od njega i zahteva odgovorno ponasanje. Sto god je covek svesniji i odgovorniji manje ce biti podlozan manipulisanju.
Sve vise se cuje pojam „mase“ kao olicenje mistifikovanog, iracionalnog primitivizma i zla. Prema nekim opisima izgleda da je to “bezglava zver” koja dobija karakteristike mnostva ljudi. Cak i u tom slucaju, svaka zver zna kad je gladna, a kad je sita. Daj zveri da jede, omoguci joj osnovne zivotne potrebe, pa ce se pripitomiti. Drzi je pod jarmom, gladnu i iscrpljenu, kad tad ce pobesneti. I ne samo zver, vec svaki covek, ukljucujuci i one iz elite.
Poslednja izmena: