Svi se menjamo kada smo u nekoj ozbiljnoj vezi. Svesno/nesvesno prihvatamo neka pravila igre koje jedno drugom nametnemo, opet svesno ili nesvesno. Zanima me zašto su neki ljudi skloni tome da krivicu zbog sopstvene promene, promene načina života, svaljuju na tu drugu osobu? Uvek postoji izbor. Ako ne voliš da se menjaš, napusti svoju ljubav. Ako ne možeš da napustiš, ćuti. Užasavam se parova koji jedan drugog optužuju da su im na neki način uništili život, promenili ga. Užasavam se ljudi koji svoju nesposobnost objašnjavaju tuđom greškom. Ne smatraju da time što napadaju svoju ljubav, napadaju sebe. Sebe predstavljaju kao slabića.
Samo roditelji mogu da nekome "unište" život. Oni nas formiraju onda kada ne možemo sami i verujemo im u potpunosti. Kasnije smo za sve krivi mi i roditelji koji su nas napravili takvima kakvi jesmo.
Ovo je tema o promenama u vezama i braku. Zašto se dešavaju i zašto se dopuštaju, ako ćemo se kasnije žaliti?
Samo roditelji mogu da nekome "unište" život. Oni nas formiraju onda kada ne možemo sami i verujemo im u potpunosti. Kasnije smo za sve krivi mi i roditelji koji su nas napravili takvima kakvi jesmo.
Ovo je tema o promenama u vezama i braku. Zašto se dešavaju i zašto se dopuštaju, ako ćemo se kasnije žaliti?