Potrebe

..kako bih izrazila sebe..? ..:think:
..ne radim to svesno, samo povremeno postanem svesna da je neshto dotaklo
u meni neke stvari koje osecam kao ono shto jesam..
..neke stvari koje ne volim da stavljam u rechi, zato shto ih rechi osakate,
banalizuju, umanje im kompleksnu sveprozimajucu osobenost koju daju svemu shto
uardim, kazem, mislim...
..shta me to zagolica i navuche poluosmeh zadovoljstva na uglove usana?
..nemam zajednichki faktor koji bi izvukla iz poslednjih kojih mogu da se setim..
..banalne, svakodnevne stvari koje tako chesto ne vidimo..
..kap crnog vina koja klizi niz flashu..i magichni trenutak kada dotakne beli stolnjak..
..pun, mocan bas prelaz u nekoj pesmi..
..perfektna pahuljica na mom crnom rukavu..
..poslednji sekund zivota dogorele svece, kad plamen zastane i ne veruje shta ga je snashlo..
..ko nas uchi tome da gledamo i trazimo - ne smisao,
ne razlog, znachaj, vrednost, vezu, svrhu postojanja stvari oko sebe -
nego frekvenciju nepoznatog koje zivi i odigrava se paralelno sa nama,
dodirujuci nas i menjajuci nas i menjajuci se u dodiru sa nama na nachin koji nam je neuhvatljiv..?
..niko..
..a zaboravimo tako brzo da nam je to bio prvi, najneposredniji i najlogichniji
nachin da upoznamo ono shto nas okruzuje i interagujemo sa njim..



..a piramida..je naopaka..shto se mene tiche..
..ne naopaka..ispreturana..
 
Mislim da to izrazavanje i ne mora da bude extremno vec pre treba da, pri zelji da se izrazi bas srz licnosti, treba poci od forsiranja onoga sto je najbolje u nama a sto ume da bude potisnuto i zaboravljeno usled navale nametnih vrednosti o kojima smo pricali...
Radost koju donosi spoznaja nekih vrednosti koje samo mi imamo se desava kad neko uradi nesto sto niko drugi nije il bar ne na nacin svojstven nama..
Ja imam potrebu da se izrazim, i to najcesce radim kroz bilo sta sto moze biti kreativno- pisanje, kuvanje, razgovor sa nekim zanimljivim ljudima i tako...cak i sport moze da posluzi za izrazavanje- moja crta dominantna je upornost i mislim da je najbolje izrazavam kroz sport..valjda nisam omanula temu :)

E, da- slazem se sa Zvezdankom, u vezi piramide...nisam ni ja bas mnogo ambiciozna..

Da, bas to!
 
.
..ko nas uchi tome da gledamo i trazimo - ne smisao,
ne razlog, znachaj, vrednost, vezu, svrhu postojanja stvari oko sebe -
nego frekvenciju nepoznatog koje zivi i odigrava se paralelno sa nama,
dodirujuci nas i menjajuci nas i menjajuci se u dodiru sa nama na nachin koji nam je neuhvatljiv..?
..niko..
..a zaboravimo tako brzo da nam je to bio prvi, najneposredniji i najlogichniji
nachin da upoznamo ono shto nas okruzuje i interagujemo sa njim..

..a piramida..je naopaka..shto se mene tiche..
..ne naopaka..ispreturana..
:heart:
 
Не купујем превише ни те женске часописе сви су стране лиценце и наравно да нам онда намећу то све...куповина..куповина...
Трудим се да нађем неку меру...не гледам рекламе..не падам на модне трендове..знам да сам несавршена и баш ми је драго због тога...јер знам да савршенство и не постији...тако знам да сам остала бар у глави читава...и оно што је најважније нисам несретна..и нисам незадовољна собом...
А што више рекламирају неки производ па га видим у новинама (чак и дневним), на билбордима чујем их на радију...понекад и на тв-у...то више у мени стварају отпор да баш то не купим. Још увек сматрам да доброј роби не треба толика реклама...и толико смарање народа..

Upravo je ovo i moje misljenje! Bravo! Dobroj robi uopste ne treba reklama...kao ni dobroj frizerki, kozmeticarki itd. A posebno bih istakla da ne kupujem lekove koje reklamiraju jer sam vise puta, od nekih doktora cula da su stetni i da ih ni slucajno ne konzumiramo...:bye:
 
Da, ali ne ova kultura iz kesice koju imamo danas.
I najdalje od potrosnje je - kreativnost! To je pravi ubica potrosackog nacina zivota. Po meni je to resenje. Pri tom ne mislim stvaranje epohalnih umetnickih dela nego na kreativan misaoni proces i nacin shvatanja stvarnosti.
Pogledaj decu, oni nemaju problem sa kreativnoscu, to im je prirodno stanje. I onda to u nekom uzrastu nestane. :eek:. (Ako ima ovde decji psiholog da mi objasni ovu pojavu, zanima me, a nemam pojma o tome). Kako, zasto? Sta nam se to desi pa zaboravimo na nase prirodno stanje - stanje stvaranja i pretvorimo se u bedne zombi-potrosace?
Nesto sto se smatra talentom i ekskuzivom je mozda ono sto smo svi zaboravili!


Ali ko ce da kontrolise tolike kreativce - cista utopija.

...pre neki dan neki čika psihijatar kaže(parafraziram)da deca pre nego što krenu u školu ,tj dok ne počne logičko mišljenje ,ne osećaju dosadu , nego žele uvek u nečem novom da uspeju ..i da školski sistem ne podžava dovoljno čoveka u njegovom prirodnom razvoju .. a ni mnogi roditelji često .... u smislu da se moraju poštovati pravila života i razvoja ,a ne po svaku ceni težiti dostizanju nekog modela ponašanja ili već nekog rezultata kod deteta ..

...ja moram da kažem da je meni 90-tih prilično išla na živce ona propaganda u vezi okupljanja po kafićima ili klubovima .... nekako se onda osećaš ko klošar kad šetaš po parkiću :) .. mislim, kad te tako gledaju pojedini - ona pitanja "gde izlaziš" , "gde se krećeš po gradu" ,a ti nemaš pare za jogurt , a kamoli za taksi i šta sve treba da se "prigodno" odeneš,al da paziš da ne obučeš nešto isto dva puta na istom mestu :) ... tako da ,da ,imala sam tu potrebu da se prigodno odenem, zbog čega sam danas malo i alergična na svu tu priču o garderobi ,šminci i sl ... ybg ogadi se čoveku sva ta estetika onda kada mu nije bila dovoljno dostupna ... to je valjda ono" želi ono što imaš" ," sladak linun" i sl :) .. a kad smo tog toga moram da kažem da u bilo kojem društvu da se nađete , npr sad postanete neka dobro plaćena holivudska glumica il sl ., vi ćete donekle želeti da ispratite sve trendove tog društva , na sličan način kao što to želite da uradite u bilo kojem "društvu" kojem pripadate ...eto od toga mi se malo vrišti ..
 
Poslednja izmena:
Duzi post na ovoj strani od novemb.child bas zasluzuje kockicu zelenu..

A u ovom postu sledecem mi se cini logicnim uvodni deo:

]...pre neki dan neki čika psihijatar kaže(parafraziram)da deca pre nego što krenu u školu ,tj dok ne počne logičko mišljenje ,ne osećaju dosadu , nego žele uvek u nečem novom da uspeju ..i da školski sistem ne podžava dovoljno čoveka u njegovom prirodnom razvoju .. a ni mnogi roditelji često .... u smislu da se moraju poštovati pravila života i razvoja ,a ne po svaku ceni težiti dostizanju nekog modela ponašanja ili već nekog rezultata kod deteta ..[/B]
...ja moram da kažem da je meni 90-tih prilično išla na živce ona propaganda u vezi okupljanja po kafićima ili klubovima .... nekako se onda osećaš ko klošar kad šetaš po parkiću :) .. mislim, kad te tako gledaju pojedini - ona pitanja "gde izlaziš" , "gde se krećeš po gradu" ,a ti nemaš pare za jogurt , a kamoli za taksi i šta sve treba da se "prigodno" odeneš,al da paziš da ne obučeš nešto isto dva puta na istom mestu :) ... tako da ,da ,imala sam tu potrebu da se prigodno odenem, zbog čega sam danas malo i alergična na svu tu priču o garderobi ,šminci i sl ... ybg ogadi se čoveku sva ta estetika onda kada mu nije bila dovoljno dostupna ... to je valjda ono" želi ono što imaš" ," sladak linun" i sl :) .. a kad smo tog toga moram da kažem da u bilo kojem društvu da se nađete , npr sad postanete neka dobro plaćena holivudska glumica il sl ., vi ćete donekle želeti da ispratite sve trendove tog društva , na sličan način kao što to želite da uradite u bilo kojem "društvu" kojem pripadate ...eto od toga mi se malo vrišti ..

Ova poslednja recenica i meni prolazi cesto kroz glavu, kad mislim o ovoj temi, pa mi izgleda kao da pripadanje nekom "drustvu" tj. grupi ljudi cesto ume da kosta coveka njegove autenticnosti i retko ko hoce da se odrekne svog mesta medju nekim ljudima da bi ostao samo svoj i originalan. Taj izbor- izbor da ostanemo dosledni sebi i onome sto zaista jesmo- podrazumeva prilicno jednu vrstu usamljenosti, na koju mnogi nisu spremni ili je, prosto, ne zele u svom zivotu...ne kazem da ne treba praviti kompromise, al sredina je retko kad zgodan partner za pregovore po tom pitanju, pa tako pametno pregovora , sa pozitivnim ishodom,samo neko ko je vec dostigao dovoljan nivo zrelosti za to, mada mislim da cesce izbor pada na povlacenje u neki svoj svet u okviru kog smo prihvaceni bas onakvi kakvi smo sa, mozda, povremenim izletima van njega, uz nadu, pritajenu il javnu, da je moguce da se stvari nekad promene izvan tih nasih zidina i da zato treba proveravati, povremeno, vanjsku klimu, jer, na kraju price, ipak niko nije ostrvo..
 

Back
Top