Znas sta hocu?
Poljubac...da, poljubac
ali ne obican...
Hocu poljubac koji
nece dodirnuti moje usne
prste...kozu...
koji nece izazvati vrelinu
mojih obraza koja ce proci
kada se odmaknes od mene...
Hocu poljubac od kojeg
cu da drhtim danima...godinama...
poljubac koji cu nositi
stalno sa sobom
gdje god bila i
kuda god posla...
Hocu poljubac, ne tvojih usana,
vec tvoje duse...
Da dusa tvoja dotakne dusu moju
poljupcem istovremeno i lakim i vrelim
i mirnim i strasnim
i tihim i glasnim...
Da tu ostane topao...snazan...
poput pecata i nijemog zavjeta...
Poljubi me...poljupcem sto
prijanja na dusu kao sto
zvijezde prijanjaju na nebeski svod,
kao sto noc upija dan,
poljupcem u kojem po taktu vremena
svoj tango igraju java i san...
Da...poljubac hocu...
ali ne obican...ne prolazan,
hocu onaj sto traje i kada
tvoje usne setaju usnama
neke druge zene...
kada odes ulicama bez povratka
u tom poljupcu povesces i dio mene
i ljubeci tudje lice
tvoja dusa ljubice i dalje
samo jednu...onu sto dusu
bez dodira dodiruje...
Poljubi me...poljupcem sudbine...